ZNANOST nema odgovor na pitanje postoji li u prirodi išta deblje od ministarskog obraza Milana Kujundžića. Dobro, deblja je možda bahata nezainteresiranost njegova šefa Plenkovića, ali nema smisla očekivati premijerovu ostavku zbog obrovačkog slučaja. Ipak je ovo Hrvatska, država s minornim etičkim standardima u politici. No, Kujundžićev odlazak s položaja pitanje je pristojnosti. Čak i ljudskosti.

Što je obrovački slučaj, znaju valjda svi. Ekipa Nove TV otkrila je da u tamošnjoj liječničkoj ordinaciji rade liječnik i medicinska sestra kojima treba pomoć. Ona nije upisana ni u registar medicinskih sestara, ne zna gdje je završila školu, a on je, iz javnosti nebitnih razloga, došao u stanje u kojem, po svemu objavljenom, nije u stanju pružati adekvatnu liječničku uslugu. Obrovački liječnik i njegova takozvana medicinska sestra trebaju što prije biti udaljeni iz medicinske ustanove. Barem kao liječnik i sestra.

Savršeno neodgovoran

I tu dolazimo do savršeno neodgovornog ministra. Problem  u obrovačkoj ordinaciji postoji tjednima, mjesecima, možda i godinama. Rastao je, bubrio, postajao sve veći te došao do razine koja je zastrašujuća. Što radi Ministarstvo? Gdje su inspekcije? Kako je moguće da niti jedan stručni nadzor nije na vrijeme vidio, ni shvatio ono što je potpunom laiku kristalno jasno čim vidi i čuje liječnika i "sestru"?

Lekciju smo naučili: kada umre dijete zbog liječničkog nemara, krivi su samo liječnici, ne i ministar. Tražiti ministrovu ostavku u takvim slučajevima proglašeno je politikantstvom najgore vrste, ministar ne može odgovarati za svačiji propust.

Ministar ne podnosi ostavku ni zbog apsurdno dugih lista čekanja ili zbog dugova bolnica prema dobavljačima. Sve su to "kosturi iz ormara", malo je jedan mandat za njihovo rješavanje, fali novca, eto to je, inače bi sve bilo kao u Švedskoj.

Ministar je, naučili smo, ne samo na Kujundžićevu slučaju, apsolutno neodgovorno biće.

Ali gdje je opravdanje za Obrovac? U Kujundžićevu mandatu, u službenim zdravstvenim prostorijama, zdravstvene usluge pružaju ljudi koji to nikako ne bi smjeli raditi. Ni zbog sebe, ni zbog drugih. Sada, kad je priča objavljena, postaju žrtve bolesnika na društvenim mrežama. Vrijeđaju ih i omalovažavaju.

Što bi se dogodilo da mediji nisu otkrili obrovački slučaj? Baš ništa

One koji će za to okriviti medije, treba zapitati: jesu li mediji mogli znati koliko je težak i osjetljiv problem osoba iz obrovačke ordinacije? I što bi se dogodilo da mediji nisu izvijestili o onome što se tamo zbiva?

Ne bi se dogodilo ništa. Ili bi se dogodilo još kasnije, možda i prekasno. I to je odgovornost Milana Kujundžića. Da sustav na čijem je čelu normalno radi, ne bi bilo ni užasa u Obrovcu, ni priče, ni medija, ni posljedica. Ministrova ostavka odvukla bi i pažnju javnosti od liječnika i "sestre" koji su, na koncu, i sami žrtve hrvatskog zdravstvenog sustava. Ne podnese li je, za što je on uopće odgovoran? Što se još treba dogoditi u zdravstvenom sustavu da bi odustao od ministarske komocije?

Naravno, nije se mudro nadati Kujundžićevu odlasku. Pametnije je i dalje tragati za odgovorom na pitanje postoji li išta deblje od njegova ministarskog obraza.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala