Foto: Index

IZVRŠNI odbor HUBOL-a (Hrvatska udruga bolničkih liječnika) odlučio je reagirati povodom ukidanja "Programa 72 sata", kojeg je najavio novi ministar zdravstva Dario Nakić.

"Kako je pažnja široke javnosti zadnjih dana zaokupljena različitim komentarima najnovije odluke ministra zdravstva, dr. D. Nakića o  ukidanju programa nazvanog "72 sata", s obzirom da je HUBOL kao udruga predstavnik većeg broja izvršitelja navedenog programa, dužnost nam je iznijeti argumente i činjenice koje će poduprijeti ovu ministrovu odluku. Već smo ranije kroz priopćenja upozoravali na loše aspekte različitih programa organiziranih "preko noći" od strane prethodne zdravstvene administracije, a bez ikakve konzultacije struke o koristi i provedivosti istih  (Program plus, Dani otvorenih vrata, pa i sporni „72 sata“), čija je jedina svrha bila manipulacija javnim mišljenjem radi sakupljanja političkih bodova, ali bez konkretne dugoročne koristi za pacijente.

Uz gomilanje prekovremenih sati, svjesno i namjerno kršenje svih postojećih propisa, pravilnika i zakona o radnom vremenu,  preopterećenost liječnika, naglasak na kvantitetu (brojnost pretraga) na račun kvalitete same zdravstvene usluge (osobito se ovime hvalio, na svu sreću, vrlo kratkotrajni projekt "Dani otvorenih vrata" koji su stvorili priličan kaos i nered u zdravstvenim ustanovama), navedeni programi nisu donijeli gotovo nikakve koristi za sustav. Ono što je najvažnije od svega je da su se bespotrebno i bez pravih indikacija gomilale brojke skupih pretraga sa, u najvećem broju slučajeva, urednim nalazima različitih MR, UZV i drugih pretraga (čak i 80%  pa i više od toga su bili potpuno uredni), a  koje pacijenti u velikom broju slučajeva čak ne bi niti došli podići sa bolničkih šaltera, nego i danas pune različite bolničke prostorije.

Sustav koji je nastavio gomilati bespotrebne preglede i pretrage upitne kvalitete (nekoliko minuta po pacijentu standard je koji si malo koja specijalistička ili subspecijalistička struka može priuštiti ukoliko želi garantirati kvalitetu postupka i maksimalnu redukciju mogućnosti pogreške, što je u konačnici najveća korist za pacijenta) uz manjak oko 2500 bolničkih specijalista da bi se uopće ostvario prosjek broja liječnika po broju pacijenata kakav je danas standard u zemljama EU, iznjedrio je i famozni program 72 sata temeljen na zbrinjavanju vrlo osjetljive populacije sa malignim bolestima, čiji se realni rezultati isključivo mogu pratiti na temelju šestomjesečnog, jednogodišnjeg, petogodišnjeg ili desetogodišnjeg preživljenja bolesnika. Kako je program započeo prije manje od godinu dana, nejasno je kako se takav "program" može nazvati uspjehom bez kriterija. S druge strane, navedeni program niti na koji način nije bio dostupan pacijentima u provinciji čime nije omogućena ravnomjerna dostupnost zdravstvene zaštite, a pacijenti oboljeli od malignih bolesti s provincije stavljeni su u nezavidan položaj, a njihovo je liječenje i dalje isključivo ovisilo o samoprijegoru i nesebičnom zalaganju liječnika.

Suludo je inzistirati da se u pacijenta sa dijagnosticiranom malignom bolesti MORA započeti sa liječenjem unutar 72 sata, ne samo da je u većini slučajeva bespotrebno (ljudi nisu strojevi i ne može ih se tako tretirati), nego je opasno i kontraproduktivno. Bolesnici visoke životne dobi sa velikim brojem kroničnih bolesti (dijabetičari sa komplikacijama, srčani, bubrežni bolesnici… ) teško se oporavljaju i od samih pretraga koje su dovele do dijagnoze (kolonoskopija i slično) te ih je potrebno pripremiti za operativne zahvate ali i druge vidove liječenja, uz konzultaciju više bolničkih specijalista, što zahtijeva određeni vremenski tijek kako bi rezultat liječenja bio u konačnici optimalan i što manje poguban za pacijenta, a terapija idealno posložena prije same operacije. Da li će to biti vrijeme od 48 ili 148 sati manje je važno ukoliko je u konačnici pacijent iz svega izvukao najbolju korist.

Nitko nema pravo radi političke promocije ugroziti jednako pravo na zdravlje svim korisnicima zdravstvenog sustava u RH. Preko 300 liječnika već je napustilo zdravstveni sustav RH, oko 1000 ih je zatražilo dokumentaciju za odlazak u inozemstvo, iscrpljeni u borbi sa sustavom u kojemu nije prevladavao razum, nego se očekivala pokornost u tišini i izvršavanje ovakvih besmislenih politički instruiranih programa. Veliki broj liječnika sada je na „stand by“ modu očekujući konačno uključivanje razuma i racionalnosti, ali i odgovornosti  u restrukturiranju zdravstvenog sustava ovaj put uz konzultaciju struke, što do sada nije bio slučaj. HUBOL pozdravlja ukidanje ovih besmislenih programa, sa mogućnošću donošenja nekih novih, pametnije isplaniranih programa čiji će cilj biti veća korist za pacijenta, te pametnije iskorišteni postojeći zdravstveni potencijali za one kojima je to doista potrebno, a ne u svrhu politikanstva kao što je to do sada bio slučaj. Samo racionalizacijom i odgovornošću se može stvoriti financijski održiv sustav ,a da se ne naruši kvaliteta zdravstvene usluge koja je zahvaljujući požrtvovnosti i savjesnosti hrvatskih liječnicima unutar zadanih okvira sa pravom možemo reći jedna od najboljih u Europi, ali čija je održivost vrlo upitna ukoliko se nastavi sabotirati njegova prava reforma, priopćio je HUBOL.

U nastavku je izjava bivšeg tajnika HUBOL-a Krešimira Luetića sa HUBOL-ove konferencije za novinare

"Program 72 sata" je populistička mjera

"Pozdravljamo svaku mjeru koja omogućava kvalitetnije liječenje naših onkoloških bolesnika, ali želimo ovdje jasno reći da ne postoji nikakva stručna preporuka, ne postoji nikakva na dokazima utemeljena medicinska indikacija da se vrijeme početka liječenja od postavljanje dijagnoze spusti na kraće  od 72 sata.

Naime, hoće li bolesnik biti operiran dan, dva ili deset dana nakon postavljene dijagnoze maligne bolesti nema nikakvog utjecaja na ishod liječenja.

Puno je važnije osigurati maksimalne uvjete kako bi se do dijagnoze tumora došlo što ranije te također učiniti što dostupnijim nove pametne antitumorske lijekove.

Određeni vidovi liječenja malignih bolesnika kao što je primjerice zračenje izravno ovise o broju dostupnih uređaja koji je u našoj zemlji limitiran, što će u tom segmentu terapije praktički onemogućiti provođenje programa 72 sata u većini naših onkoloških centara.  

Stoga od samog početka na ovaj program ne gledamo kao na stručno utemeljenu i medicinski opravdanu akciju koja vodi ga unapređenju zdravlja nego na običnu populističku mjeru."