Foto: Ustavni sud, Index

AKO STE mislili da je ovo naslov izabran samo kako bi privukao vašu pozornost, nije. Naime, 7. prosinca 2015. godine istekao je mandat sucima Jasni Omejec, Snježani Bagić, Marku Babiću, Aldi Radoloviću i Ivanu Matiji. Budući da Hrvatski Sabor do tog trenutka nije odabrao njihove nasljednike, sucima koji ne idu u mirovinu je mandat automatizmom produljen za 6 mjeseci, koji istječe za mjesec dana, 7 lipnja 2016. godine.

Od tog dana Ustavni će sud imati 6 sudaca od ukupno 13 te neće imati kvorum za donošenje odluka na plenarnoj sjednici i u svim sporovima u kojima tročlano vijeće ne može postići jednoglasnu ocjenu. Prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, odluke o usklađenosti zakona s Ustavom i ocjena ustavnosti izbora i referenduma se mogu donositi isključivo na plenarnoj sjednici.

Efektivno to znači da čak i ako se danas raspusti Sabor, izbori se neće dovršiti do 7. lipnja, pa Ustavni sud neće moći odobriti proglašenje konačnih rezultata.

Reći ćete, “pa šta? Pet uhljeba manje!”. Međutim, nije baš tako jednostavno.

Koja je zadaća Suda?

Sud ima brojne zadaće, a jednostavnim rječnikom štiti građane od kršenja njihovih prava, donosi odluke o usklađenosti zakona i drugih odluka Hrvatskog sabora, Vlade, Predsjednice i drugih tijela državne i lokalne vlasti s Ustavom te nadzire zakonitost provođenja izbora i referenduma.

Bez Ustavnog suda ne postoji pravni postupak kojim bi se neko tijelo državne uprave spriječilo u kršenju građanskih prava ili drugih odredbi Ustava i to može biti jako ozbiljna situacija. Demokracija inzistira na mehanizmu u kojem niti jedan akter državne vlasti, pa ni sam narod, nema neograničenu vlast i mora postojati načelo “checks and balances”, tj. da jedno tijelo ili institucija kontrolira drugo.

Ustavni sud je kamen temeljac raznih kontrola.

Trenutačna kriza Vlade

Trenutačno traje višemjesečna kriza Vlade, koja je ponekad nešto nižeg, a ponekad višeg intenziteta. Posljednjih dana je situacija došla do usijanja i možemo čuti razne političare i građane kako zazivaju prekid ove situacije i raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora.

Problem u toj ideji je činjenica da temeljem članka 125., alineje 9. Ustava Republike Hrvatske Državno izborno povjerenstvo ne može proglasiti da su rezultati provedenih izbora provedeni u skladu s Ustavom, a time oni ne mogu postati konačnima. Ako ne vjerujete, pogledajte Narodne novine, broj 127. iz 2015. i pronađite Odluku Ustavnog suda (SuP-O-28/2015-2) o usklađenosti posljednjih parlamentarnih izbora s Ustavom, gdje se u točki III Odluke kaže da nakon iste Državno izborno povjerenstvo treba objaviti konačne rezultate Izbora.

Ček, ček. Pa ako ne postoji kršenje Ustava, zašto je onda potrebno mišljenje Ustavnog suda? Zato što je Ustavni sud jedini ovlašteni tumač Ustava RH. Ako u Ustavu piše da je nešto crveno, a Ustavni sud kaže da je plavo, to pravno znači da je plavo. Zbog toga nema ocjene bez Ustavnog suda.

Kako rezultati ne mogu postati konačni, Predsjednica Republike ne može sazvati konstituirajuću sjednicu Hrvatskog Sabora. Time nastupa Ustavna kriza jer jedino Sabor Republike Hrvatske može provesti proceduru i izabrati suce Ustavnog suda, a ako je isti raspušten, ni to ne može.

Koja je pozicija HDZ-a i SDP-a?

HDZ je nespretno ušao u ovu poziciju. U pravilu “ne vadiš pištolj ako nisi spreman pucati”. Naime, ako nisu u mogućnosti presložiti snage u Saboru, dovode Hrvatsku u bezizlaznu situaciju i guraju Most da se dogovori sa SDP-om kako bi izbjegao krizu. To SDP-u u ovom trenutku nikako ne odgovara, jer bi preuzeo sve probleme koje HDZ ima s Mostom. Takva vlast ne bi bila ništa stabilnija, ali bi se otežala mogućnost dogovora SDP-a i HDZ-a o Ustavnom sudu, a bez obje stranke nema izbora sudaca. Time se loptica vraća HDZ-u.

SDP-u se zbog toga ne žuri na vlast. Svakim danom ostanka na vlasti HDZ pokazuje koliko nije u mogućnosti ispuniti niti jedno od predizbornih obećanja i koliko su se ista svela na to da se obračunavaju s raznim skupinama na ljevici. Zoran Milanović ne smije nasjesti na ovu igru i treba u širokom luku izbjegavati izazivanje i pogoršavanje tekuće krize te kontinuirano govoriti o gospodarstvu i što treba napraviti. U protivnom, riskira da se na njega, umjesto na “suradnju”, obruši sav gnjev bijesnih građana. Čak i u slučaju da Most pristane na sve. Čak i ako Most objavi da je brak s HDZ-om bio pogreška i da im kratica znači “Mladi odlučno slijede Tita”. Niti pod kojim uvjetima. Moguće je da zbog karaktera Zorana Milanovića HDZ upravo na to računa.

Vidimo da je HDZ ušao i u sukob sa zapadnim saveznicima i da pokazuje jako slabu inteligenciju kad misli da je Hrvatska dovoljno suverena da joj nije potrebna podrška saveznika. Tomislav Karamarko je “pustio s lanca” razne demone i mračne tipove koji divljaju i imaju punu podršku političkog vrha.

Sjetimo se izbora 2000. godine kad je narod “spontano” nakon intervencije raznih obavještajnih službi i teške gospodarske izolacije odbacio tada svemoćni HDZ. Nakon toga se slično dogodilo i u Srbiji. Zbog čega onda misliti da treba pokušati s rehabilitacijama raznih nacista i nazi-režima te da će doći do pozitivne reakcije nakon ponižavanja Veleposlanice Izraela na prijateljskoj nogometnoj utakmici pred nazočnim državnim vrhom? Tko god to radi samo podsjeća Amerikance zašto su ono tijekom velikog obračuna s komunizmom dali komunistu Titu 102 milijarde dolara (službeni podatak američkog Kongresa iz 1988.) iako nije bio demokrat, a u dijelovima je svoje vladavine bio veći boljševik od Staljina.

Ok, nije sve u tome. Tu je i ekonomija. Doveli su nestranačkog premijera s velikim iskustvom u korporativnom upravljanju i financijama. Da, ali se trenutno ne vide nikakvi rezultati. Nakon proračuna je došlo do pada državnog rejtinga, a nedavno je nakon objavljenih “ambicioznih reformi” i Europska komisija smanjila izglede za gospodarski rast u tekućoj godini uz riječi “neka sine, bit će sutra… Možda”.

Što kaže narod? Pardon, što kažu birači?

Iako građani trenutačno kažnjavaju Most padom rejtinga, to će se uskoro dramatično odraziti i na HDZ. Mašinerija radi samo dok je hranite raznim “uhljebarskim” mjestima po raznim općinama, povjerenstvima, odborima, HEP-om, upravnim odborima, vijećima i slično. Ta ista mašinerija zna biti jako agresivna ako joj prijeti oduzimanje istoga. Nije moguće uopće predvidjeti kakav bi utjecaj na rejting i unutarstranačke odnose imao odlazak HDZ-a s vlasti, jer ne smijemo zaboraviti da HDZ imao puno veće apetite i potrebe za razne sinekure koje “hrane stranačko tijelo” od bilo koje druge stranke, pokreta ili “suradnje”. Tijekom trenutnog dogovora parlamentarne većine brojni članovi Stranke koji su se vidjeli na raznim pozicijama to nisu dobili, a s njima ni njihove obitelji, kumovi i prijatelji. Nedavno im je predsjednik stranke poručio da je vrijeme za “mlade snage”, a u prijevodu to znači “provjetravanje”.

Ako HDZ u suradnji s Milanom Bandićem sastavi većinu, to bi na kratko vrijeme održalo vlast, ali bi većina u Saboru bila nestabilnija nego sadašnja koju podupiru 83 klimava glasa. U toj većini je dosta zastupnika koji aktivno zazivaju izbore i koji aktivno govore da Domoljubna koalicija od njih više ne očekuje nikakvu podršku. Manjinci koji su načelno dali potporu su također skupina koja se priklanja drugima, pa tako i “otklanja” ako netko izgubi većinu.

Koja je izlazna strategija?

Najbolje bi bilo da se HDZ i SDP u najkraćem roku dogovore i izglasaju izbor novih sudaca Ustavnog suda i time uklone rizik od ustavne krize. Time bi se omogućilo demokratsko razrješenje u bilo kojem pravcu jer bi aktivni Ustavni sud mogao razriješiti bilo koji oblik krize. Na kraju, bez obzira što o tim ljudima mislimo, narod je njima dao vlast da ga zaštite od ustavnih kriza.

Međutim, s jedne strane imate Tomislava Karamarka kojem to izglasavanje treba kao spas s neba i SDP kojem, kako sam rekao, nije do žurbe. HDZ će u tom slučaju morati pristati na ustupke SDP-u kako bi izašao iz mat pozicije, a nisam siguran koliko je današnji HDZ praktičan u tim pitanjima.

Što sve to znači za građane?

I puno i ništa. Bez funkcionirajuće vlasti nema trošenja, a time dolazi do pada deficita. To bi moglo pozitivno utjecati na ekonomiju, a to neki pokazatelji već pokazuju.

Izvješće Hrvatskog zavoda za statistiku pokazuje da je krajem prošle godine došlo do porasta nekih ekonomskih pokazatelja. Možete reći da je to povezano s oporavkom ekonomije u Europskoj Uniji, ali u trenutku kad je Europska Unija u političkoj krizi zbog Ujedinjenog Kraljevstva koje ju želi napustiti i Njemačke u kojoj su veliki prigovori da su zastupnici Europskog parlamenta plaćeni kao kancelarka Merkel iako imaju neusporedivo manju odgovornost od nje, nije baš čista situacija.

Ako vam život ovisi o državi, ako ste fake-privatnik koji radi samo na ugovorima koje mu osigura kum u ministarstvu ili agenciji, nije baš najbolja situacija. Ako ste čestiti privatnik, kojih je sve manje kao Velebitske degenije, onda bi vam trebalo biti bolje jer izostanak stabilne vlasti dovodi do smanjenja reketarenja od strane raznih državnih agencija, pa iako su porezi isti, dolazi do manjih “ukupnih troškova poslovanja”. Kad je nestabilna vlast i neizgledno tko će sutra biti na vlasti, državni službenici koji rade na poslovima “utjerivanja nameta” i to od porezne uprave do inkasatora TV pretplate pokušavaju ne biti preaktivni kako se ne bi nekome zamjerili. Cijeli državni aparat izgubi orijentaciju koga treba “guliti”, a koga “paziti”, pa onda ne diraju nikoga.

Međutim, pitanje je je li to “bolje” i dovoljno? I dalje su izuzetno visoki porezi i parafiskalna davanja. I dalje je potpuno nekonkurentna klima gdje se natječete s tvrtkama koje dobivaju poticaje preko kuma dok vama šalju inspekciju. S druge strane, ako izmjestite poslovanje u neku drugu državu, imate puno ugodnije poslovanje. Neke države kao npr. Rumunjska omogućuju IT tvrtkama puno niža porezna davanja, a neke države izvan Europe omogućuju i puno bolje kontakte i organiziranije domaće i globalno tržište.

Zaključak

Hrvatska je u dubokoj ekonomskoj, političkoj i društvenoj krizi i samo smanjenje potrošnje državne vlasti nije dovoljno za razrješenje iste. Međutim, kriza vlasti može dovesti do sloma, a iza svake “zapaljene suhe trave” nikne nova mlada i zelena trava.

Zato nemojte očajavati. Treba gledati pozitivno. Pokušajte napraviti najbolje za sebe i svoju obitelj, bilo u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Mislim da ste shvatili da više ne trebate ništa očekivati od samoraspadajućeg društva i da se trebate sami brinuti za sebe. Trebate raditi sve što je u vašoj moći kako biste smanjili porezna davanja za sebe i druge te kako biste smanjili utjecaj države na vaše živote. Postojanje države je društveni dogovor da država osigura stabilnost i sigurnost za vas i vašu obitelj, a vi zauzvrat plaćate porez. Međutim, quid-pro-quo, jasno je da država ne ispunjava svoj dio obveza i da je neminovno potreban drugačiji društveni dogovor.

Na kraju, vidjet ćemo koliko su “domoljubi” i s lijeve i s desne strane političkog spektra spremni na osobnu žrtvu kako bi spasili budućnost Republike. Neki će se našaliti i parafrazirati rečenicu brojnih majki kad se naljute na djecu i viču: “ja sam te rodila, ja ću te ubit!” i reći da je HDZ “stvorio državu”, pa da ako je itko pozvan da ju “razvali”, to je upravo HDZ.

 *Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

*Mihovil Strujić je doktor dentalne medicine od 2004. i doktor znanosti iz područja biomedicine i zdravstva od 2010. Ima preko 12 godina iskustva rada na Sveučilištu u Zagrebu, u radu s pacijentima i IT-u. Od 2013. godine radi u SAD-u.