KUNA je na odlasku, od 1. siječnja sljedeće godine se uvodi euro. Iako bivši ministar financija te većina političara i ekonomskih analitičara podržavaju uvođenje eura tvrdeći da će on biti dobar za državu i gospodarstvo, građanima to ne znači puno.

Era jeftinog novca, niskih kamata i troškova zaduživanja je završila. Slijede rast kamata te skuplje zaduživanje za građane, kompanije i državu.Zbog toga će kamate rasti svima i zaduživanje biti skuplje, ali euro neće biti uzrok. Upravo suprotno, priključivanje eurozoni će smanjiti kamatne stope u odnosu na to kolike bi bile da se Hrvatska priključila eurozoni.  

Jedno od pitanja koja su važna za građane je utjecaj eura na kredite, tj. kamatne stope. Hoće li euro poskupiti kredite u bankama, povećati rate otplate i općenito poskupiti zaduživanje? Kako se javni dug vraća iz poreza, koje uplaćuju građani, onda je za njih bitno znati i po kojim kamatnim stopama se država zadužuje pošto će taj dug indirektno vraćati oni putem poreza.

Hrvatska će uvođenjem eura iskorištavati financijsku stabilnost Njemačke

Kao jedan od argumenata za uvođenje eura se spominjala konvergencija kamatnih stopa u Hrvatskoj prema kamatnim stopama članica eurozone. To bi za Hrvatsku značilo smanjivanje kamatnih stopa, za državu prilikom zaduživanja, ali i za građane prilikom podizanja kredita u bankama.

Već je davno primijećeno da su nakon uvođenja eura prinosi na državne obveznice, financijske instrumente kojima se države zadužuju, različitih članica eurozone počeli konvergirati jedan drugome. Prinos na obveznicu je cijena koju država plaća onome tko je kupio obveznicu. Time se država zaduži, a kroz određeni rok (ovisno o kakvoj obveznici se radi) plaća određeni postotak duga, koji se naziva prinos na obveznicu.

Visoki prinosi na obveznice tradicionalno fiskalno i monetarno manje odgovornih članica su se počeli smanjivati do prinosa obveznica fiskalno i monetarno odgovornijih članica.

To, primjerice, znači da se visoko zadužena Italija može zaduživati jeftinije jer je članica eurozone nego što bi to mogla samostalno te da na neki način može iskorištavati fiskalnu stabilnost Njemačke. Tradicionalno fiskalno neodgovoran jug eurozone, koji se puno zadužuje, plaća manje za dug nego što bi plaćao samo zbog toga što koristi istu valutu kao fiskalno konzervativan, odgovoran i nisko zadužen sjever eurozone.

Hrvatska će uvođenjem eura dobiti priliku za istu stvar, da iskorištava financijsku stabilnost Njemačke i ostalih fiskalno konzervativnih članica eurozone za vlastito jeftinije zaduživanje. Država će plaćati manje za dug.

Države eurozone se jeftino zadužuju

Neki ekonomski analitičari upozoravaju da se Hrvatska neće jeftinije zaduživati nakon uvođenja eura, kako se najavljivalo, nego skuplje.

Zadnjih nekoliko godina je trajalo razdoblje tzv. "jeftinog novca", kada su kamate bile povijesno niske. Posebno se državama bilo jeftino zaduživati, a neke države su se zaduživale s negativnim prinosima.

U zadnjih nekoliko godina su prinosi bili negativni bar neko vrijeme većini država eurozone: Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Finskoj, Francuskoj, Irskoj, Luksemburgu, Latviji, Nizozemskoj, Sloveniji i Slovačkoj. Ostale države, relativno visoko zadužene, također su imale jako niske prinose na obveznice.

Tako se jako zadužena Grčka, s javnim dugom tek nešto manjim od 200 posto BDP-a, zaduživala s niskim prinosima, nižima od 3 posto, a u nekim razdobljima i manje od 1 posto. Fiskalno neodgovorna i rastrošna Italija, kojoj je javni dug veći od 100 posto BDP-a još od početka 90-ih, također se zaduživala po prinosima nižima od 3 posto, čak nekada i 1 posto.

Ti prinosi, odnosno cijena zaduživanja fiskalno neodgovornih i rastrošnih država bi bila puno veća da nisu članice eurozone, tj. da ne koriste euro.

Hrvatska se samo zbog najave uvođenja eura jeftinije zaduživala od sličnih država

Da priključivanje eurozoni smanjuje cijenu državnog duga, prinos na obveznice, možemo vidjeti i na usporedbi Hrvatske s članicama EU koje nisu i ne planiraju prihvatiti euro. Unatoč tome što Hrvatska još nije prihvatila euro, samo očekivanje da će to ubrzo napraviti je smanjilo cijenu zaduživanja.

Prinos na desetogodišnje obveznice Hrvatske je 3.015 posto, manji je nego prinos Češke (4.318 posto), Poljske (5.854 posto), Mađarske (8.285 posto) i Rumunjske (8.275 posto). Prije nekoliko godina to nije bio slučaj, a Hrvatska se 2013. zaduživala skuplje od svih navedenih zemalja osim Mađarske.

O Hrvatskoj ovisi kako će iskoristiti jeftinije zaduživanje

Kako je Hrvatska zaduženija od svih nabrojanih država, to ne može biti razlog nižim prinosima na desetogodišnje obveznice, što sugerira niži rizik. Udio javnog duga u BDP-u Hrvatske se od 2013. kreće između 70 i 80 posto (s iznimkom dvije pandemijske godine), Češke 30 i 40 posto, Poljske 45 i 55 posto, Rumunjske 35 i 40 posto, a Mađarske 65 i 80 posto.

Znači, Hrvatska je daleko zaduženija od svih tih država, a opet se jeftinije zadužuje. Samo očekivanje ulaska Hrvatske u eurozonu dovodi do konvergencije prinosa državama EU jer je od trenutka uvođenja eura za Hrvatsku odgovorna Europska centralna banka (ECB), koja ne smije dopustiti bankrot bilo koje članice eurozone.

To smanjuje rizik i samim time prinosi na obveznice padaju, a time je zaduživanje Hrvatskoj jeftinije. Naravno, isključivo o Hrvatskoj ovisi hoće li jeftino zaduživanje iskoristiti da se zaduži još više, na razine koje bi bile manje održive, ali to ne može biti argument protiv uvođenja eura.

Cijena zaduživanja će rasti, ali ne zbog eura

Istina je da će prinosi na dug Hrvatskoj vjerojatno rasti, što znači da će zaduživanje biti skuplje nego do sada. Dapače, to se već dogodilo. Od sredine 2020. do početka 2022. je prinos na desetogodišnje obveznice Hrvatske bio manji od 1 posto. Trenutnih 3.015 posto je oštar rast od početka godine.

Ali prinosi na desetogodišnje obveznice Mađarske, Češke, Rumunjske i Poljske su još veći, tj. zaduživanje je državi još skuplje.

Oni koji kažu da će Hrvatskoj rasti cijena zaduživanja su apsolutno u pravu. Hoće, iz istog razloga zbog kojeg rastu u cijelom svijetu. Ne samo u Mađarskoj, Češkoj, Rumunjskoj i drugim država usporedivima s Hrvatskom, nego i u Njemačkoj, SAD-u, Francuskoj itd.

Era jeftinog novca je završila, središnje banke diljem svijeta podižu referentne kamatne stope, cijena zaduživanja svima raste pa tako i državama.

Hrvatska će sigurno plaćati zaduživanje skuplje nego zadnje dvije godine, ali ne zbog eura. Sasvim suprotno, Hrvatska se već jeftinije zadužuje zbog toga što se očekuje ulazak u eurozonu, a posebno će to vrijediti nakon 1. siječnja 2023.

Euro neće povećati kamate, smanjit će rizik države

Isto vrijedi za građane. Kamate na kredite će rasti, ali to nema veze s uvođenjem eura. Rasle bi svakako, samo je pitanje bi li rasle više ili manje da je Hrvatska zadržala kunu. Za državu je sigurno da joj euro pomaže da se jeftinije zadužuje.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna kamata na kunske stambene kredite je u travnju 2022. iznosila 3.07 posto. Istodobno je, prema informacijama Češke narodne banke, prosječna kamatna stopa za stambene kredite u svibnju 2022. narasla na 4.18 posto. Prosjek kamatne stope za stambene kredite u EU se kreće oko 2 posto.

Zaključno, poskupit će zaduživanje i države i građana. Ali uzrok tome nije euro, nego globalni trend, točnije kraj razdoblja ere jeftinog novca. Središnje banke podižu referentne kamatne stope, a to se prelijeva kroz cijelo gospodarstvo, sve do građana.

Svaka kamatna stopa sadržava u sebi rizik države. Što je gospodarstvo slabije, država financijski nestabilnija i općenito makroekonomska situacija nestabilnija, to je dio kamate koji se odnosi na rizik države veći. Uvođenje eura smanjuje rizik države jer njenu financijsku stabilnost ne podržava samo središnja banka te države nego i Europska središnja banka (ECB).

Postoji opasnost da političari, u situaciji kada je zaduživanje državi jeftinije nego što bi bilo da je ne podržava cijela EU, neodrživim zaduživanjem počnu kratkoročno poticati gospodarski rast, vođeni iluzijom nacionalne financijske stabilnosti. Kada takve prakse postanu česte, može se stvoriti situacija kao u Grčkoj prije financijske krize 2008. Na samim biračima, ekonomskim stručnjacima i medijima je da stvaraju dovoljan pritisak na političare da ne stvaraju takvu situaciju.