HRVATSKA se ubrzano približava demografskom ponoru iz kojeg će se teško izvući. Proces koji neminovno vodi u cijeli niz ekonomskih, društvenih, sigurnosnih i političkih problema je počeo onog trenutka kada je broj djece po ženi u Hrvatskoj pao ispod dvoje, što se dogodilo još 70-ih godina prošlog stoljeća.

Iskustva skoro svih država na svijetu pokazuju da se, jednom kada se to dogodi, broj djece po ženi, tj. fertilitet, ne vraća iznad 2, a 2.1 dijete po ženi je potrebno za samoodržanje stanovništva. Pitanje tada nije hoće li nastupiti demografski problemi, nego kada i koliko će biti teški.

Ciklus demografske katastrofe

Ciklus je neminovan. Sve manje rođenih dovodi do manjeg broja mladih u budućnosti, pa i da se pad stope fertiliteta zaustavi, nastavlja padati broj rođenih jer postoji sve manje mladih u državi.

Smanjivanje udjela mladih ima i teške posljedice na ekonomsku situaciju. Opadanje broja rođenih nužno dovodi do starenja stanovništva, pa sve manji udio mladih mora održavati mirovinski i zdravstveni sustav za sve više starih.

Zbog mladih nastaje problem s nedovoljnim brojem radnika za održavanje gospodarstva, inovativnost i potrošnja opadaju, zdravstveni i mirovinski troškovi rastu, ustanove za odgoj i obrazovanje djece i mladih (vrtići, škole, fakulteti) se zatvaraju.

Lani rođeno najmanje djece u povijesti mjerenja

Prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), prošle godine je rođeno 32.170 djece, najmanje od 1991. godine. 1997. se rodilo 55 tisuća djece u Hrvatskoj, a te i 1996. se dogodio mali baby boom zbog kraja rata. Ali od tada broj oštro pada, najprije na 44 tisuće 2000., ispod 40 tisuća od 2014., do prošlogodišnjih 32.170.

>> HZJZ objavio podatke. Lani u Hrvatskoj rođeno najmanje djece od 1991.

Broj umrlih je bio relativno stabilniji, između 52 i 62 tisuće godišnje. Samo zbog većeg broja umrlih od rođenih je Hrvatska u nepunom desetljeću izgubila 180 tisuća stanovnika. Ilustrativno, to je kao da je nestala cijela Zadarska županija (160 tisuća stanovnika) ili da su nestale Koprivničko-križevačka i Virovitičko-podravska (zajedno oko 171 tisuće stanovnika).

Zbog opadanja broja djece po ženi ispod 2.1 krajem 70-ih, sve manjeg ukupnog broja rođenih, negativnog prirodnog prirasta zbog većeg broja umrlih od rođenih i iseljavanja, u Hrvatskoj mladi čine sve manji udio u ukupnom stanovništvu.

1990. su u stanovništvu Hrvatske mladi između 15 i 24 godine činili 14 posto, 2000. udio pada na 13 posto, 2010. na 12 posto, a 2020. ispod 11 posto. Prema trenutnim projekcijama UN-a, do 2060. će udio mladih pasti ispod 10 posto.

Prema optimističnim prognozama, koje uključuju pretpostavku oporavka broja rođenih i useljavanje iz drugih država, udio mladih bi se mogao vratiti na 11 i 12 posto. Pesimistični scenariji pokazuju nastavak pada udjela mladih na manje od 8 posto.

Demografska slika Hrvatske je sve gora

Populacijska piramida, koja prikazuje stanovništvo države prema dobi i spolu, nastavit će se mijenjati u negativnom smjeru. Zapravo je odavno prestala nalikovati na piramidu i više se radi o populacijskom stupu. 

1960. se za Hrvatsku demografsku piramidu moglo govoriti da je normalna. Bilo je najviše djece i mladih, malo manje onih između 25 i 55 godina, a najmanje stanovnika je imalo 60 i više godina. Na svakog umirovljenika je dolazilo pet radnika, pa je mirovinski sustav bilo lako održavati.

Između 1960. i 1990. populacijska piramida Hrvatske sve više postaje nalik stupu, s podjednakim brojem  djece, mladih i sredovječnih. Još uvijek je bilo relativno malo starijih od 65 godina. Omjer radnika i umirovljenika pada, pa su do 1990. tri radnika radila za jednog umirovljenika.

Danas populacijska piramida nalikuje na stup koji se od dna do vrha širi, što znači da je djece manje nego mladih, mladih manje nego sredovječnih, a broj starijih od 65 je puno veći nego prije. Za jednog umirovljenika danas radi 1.45 radnika, a tek 60 posto trenutnih mirovina bi se moglo isplatiti iz doprinosa, bez spašavanja mirovinskog sustava iz proračuna.

Do 2060. će se populacijska piramida, tj. populacijski stup stanjiti, što znači da će biti ukupno manje i djece i mladih i sredovječnih. Povećat će se samo broj starijih od 65 godina. Moguće je da se broj radnika i umirovljenika izjednači, barem bez velikog uvoza radne snage.

Najveći problem je neodrživi mirovinski sustav

Opadanje broja mladih se već odavno osjeća u (ne)održivosti trenutnog mirovinskog sustava, utemeljenog na međugeneracijskoj solidarnosti. Iako ljudi kolokvijalno govore da su "zaradili svoje mirovine", istina je da ih nisu zarađivali za sebe, nego za druge.

Mirovinski model međugeneracijske solidarnosti počiva na ideji da današnji radnici izdvajaju iz plaće za današnje umirovljenike, uz obećanje da će za njihove mirovine iz svojih plaća izdvajati budući radnici. Taj model je zamišljen prije više od sto godina i dobro funkcionira u društvima koja imaju mali broj umirovljenika i velik broj radnika.

Ali zbog rasta broja umirovljenika uz sve manje rođenih, s vremenom se omjer radnika i umirovljenika pogoršavao. Jednostavno je sve manje radnika dolazilo na jednog umirovljenika i sustav je postao neodrživ.

2023. je samo 60 posto mirovina dolazilo iz plaća radnika, tj. doprinosa, a ostatak je morala nadopuniti država iz proračuna. Ukupno je rupa u mirovinskom sustavu, tj. razlika između novca prikupljenog od doprinosa i isplata mirovina, 3 milijarde eura godišnje. U budućnosti će se zbog pada udjela mladih stanje dugoročno pogoršavati.

Zdravstveni sustav će biti sve skuplji 

Javni zdravstveni sustav, koji se također financira iz plaća radnika i državnog proračuna, također će biti pod sve većim pritiskom. Najveći korisnici zdravstvenih usluga su osobe starije životne dobi, kojih će biti sve više.

 Istodobno će broj onih koji održavaju, tj. financiraju zdravstvenih sustav, mladih i sredovječnih, opadati. Trenutna situacija je manje nestabilna nego u mirovinskom sustavu, ali se svejedno sustav ne može financirati samo iz doprinosa.

14 posto prihoda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZMO) je 2023. došlo iz državnog proračuna, a ne doprinosa iz plaće, pa je država potrošila 710 milijuna eura da bi održala na životu sustav koji bi trebao biti samoodrživ, tj. financirati se iz plaća.

Istraživanja pokazuju da starenje društva dovodi i do usporavanja inovacija, kada se korigira za obrazovanje i slične faktore. Kako su danas inovacije glavni pokretač gospodarskog rasta, rast gospodarstva će usporiti. Produktivnost, o kojoj dugoročno ovise plaće, prestat će rasti.

Nitko još nije pronašao rješenje

Nažalost, još ni jedna država na svijetu nije uspjela pronaći skup politika koje mogu vratiti stopu fertiliteta na održive razine, 2.1 dijete po ženi i više. One koje su pokušale su primijetile da čak i izdašne socijalne mjere s ciljem oporavka broja rođenih imaju kratkoročan pozitivni utjecaj od samo nekoliko godina.

Popravljanje demografske slike Hrvatske, rast broja rođenih i udjela mladih u stanovništvu, bit će dugotrajan i skup proces. Najgore od svega je to što ne postoji jednostavan odgovor na pitanje kako to postići jer ni jedna država nije u tome uspjela dugoročno.