"NA OVOM svijetu ne mogu zajedno postojati Sovjetski Savez i osobno računalo." Ovaj sam citat pročitao negdje na samom kraju osamdesetih, ili je možda već bila i 1990, i raspad SSSR-a je započeo.

Godinama sam tražio izvor, ali ga nisam našao. Ljudsko sjećanje je varljivo, ali citat nažalost nisam ja izmislio – da jesam, vjerujte da bih se vrlo rado time pohvalio. Netko drugi ga je kazao, a ne mogu pronaći tko.

Sovjetski savezi su svuda oko nas

U svakom slučaju – genijalno. Kakve proročanske riječi izgovorene prije interneta! Čovjeku je bilo jasno da na ovom planetu jednostavno nema mjesta za suživot totalitarnog sustava koji nadzire ljudske aktivnosti, misli i novac, i male računalne alatke koja svakom omogućuje da svoje misli stavi na papir (tj. ekran) i podijeli s drugima. Jedna od tih dviju sila jednostavno mora izgubiti, uništit će je ona druga, a jasno nam je i koja će to biti. Sovjetski Savez nije samo jedan, sovjetski savezi su svuda oko nas, ali umrijet će u agoniji.

I kažem, ovo je izgovoreno prije interneta. Osobno računalo, čak i neumreženo i pogonjeno prastarim softverom i hardverom iz osamdesetih, još uvijek je alat previše snažan da ga država nadzire i zabrani, prevelika prijetnja kontroli uma i džepa, i pojedincu daje previše slobode da bi totalitarizam ikakvog stila dugoročno mogao opstati. 

A sad zamislite koliko sve skupa postaje moćnije kad se osobna računala umreže. Razmjena ideja, usluga, podataka…. Sovjetski savezi tu jednostavno nemaju šansi, svejedno zovu li se Hrvatska, Rusija, Francuska ili Mađarska. Pametne zemlje, kao Estonija i Irska, to su shvatile među prvima.

Hrvatska kao posebno loš primjer

Možda vam se, ako ste mlađi od 30, ili niste zadnjih 25 godina prespavali u pećini, ova "otkrića" čine banalnima, pa jasno je što se sve može napraviti na internetu ili uz pomoć interneta…. Ali ljudima kao Plenki, Bozanić, Bero, Kolinda, Slavko Linić i ostali (bivši i sadašnji) hrvatski ministri, to nije jasno. Ovaj put nije riječ samo o Hrvatskoj, već i gotovo svim državama svijeta, ali kao i uvijek Hrvatska je posebno loš primjer (odnosno posebno dobar, ako kvalitetu primjera čini to koliko se glupo ponaša).

Zadnji koji se čude dosezima interneta hrvatski su kladioničari, i njihova braća po nekuženju – uhljebi koji se bave skupljanjem državnih nameta temeljenih na klađenju.

Čitam u medijima: "Iz Hrvatske se, prema procjenama Hrvatske udruge za igre na sreću (HUZIS), u kojoj su članovi kladionice Germania, SuperSport i HATTRIC - PSK, godišnje u ilegalne strane online kladionice slije oko tri milijarde kuna od ukupno osam milijardi koliko Hrvati potroše godišnje na klađenje. Država Hrvatska tako u jednoj godini izgubi oko milijardu kuna od poreza koja bi dobila od legalnog klađenja. Tražimo da institucije naše države hitno zaštite nas koji osim plaćanja naknada i poreza poslujemo poštujući sve zakone i propise. Također tražimo da se hitno onemogući poslovanje stranih online kladionica koje u Hrvatskoj ne plaćaju ni naknade, ni poreze, a zbog čega će samo ovaj mjesec iz proračuna iscuriti milijuni kuna. Apeliramo na Vladu Republike Hrvatske, na nadležno Ministarstvo financija i sve druge institucije da se što prije blokiraju ili na drugi način reguliraju ilegalne strane internet kladionice", izjavila je Matea Mateković, predstavnica HUZIS-a, i to uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji kada klađenje naraste i na 20 posto od uobičajenog prosjeka." Citat je iz teksta u Slobodnoj Dalmaciji, ali sličnih članaka objavljeno je desetke i u drugim medijima.

"Ilegalne” jer se nalaze na internetu

Kakva šuplja spika. It's Uber, all over again... Kladionice koje se nazivaju "ilegalnima" nisu zapravo ilegalne, samo se nalaze na – internetu. Tom čudnom izumu umreženih računala, čiji bitovi i bajtovi prelaze granice i ne plaćaju namete.

Luzeri opet žele zaustaviti tehnologiju, i opet, kao vozači taksija, traže pomoć od države na način da se nešto brani i nekog kažnjava, umjesto da se bore da se i njima olakša posao i smanje nameti.

Inače, igrači su se najviše prebacili na strane internet kladionice nakon zadnjeg uvođenja oporezivanja dobitaka do 750 kuna 2015. godine. Što tu nekoga čudi? Pa ideš tamo gdje te tvoj hobi manje košta i na tvojoj grbači ne živi neopisiv broj krpelja.

Koliko puta Hrvati moraju bježati od države da nešto nauče?

Koliko puta i na koliko načina Hrvati trebaju bježati od svoje države i njenih parazita da bismo nešto naučili?

Pomak zadnjih desetljeća pomak je od kolektivnog (Sovjetski Savez) prema individualnom (osobno računalo). Ljudi jednostavno ne žele plaćati prenapuhane cijene za bazične usluge, cijene nabujale zbog pohlepe ili neorganiziranosti državnih aparata. Kad god imaju izbor, krajnji korisnici odabrat će put izravno do pružatelja usluga, uz zaobilaženje svih posrednika, a posebno onih koji za svoje nepotrebno posredovanje uzimaju "pinku", a najgori takav posrednik je uvijek država. Softver, smartphonei, podatkovni oblaci i osobna računala tu su da im to omoguće. 

Financijski motivi iza šupljih priča

To uopće nije pitanje ideologije, nego zdravog razuma. Naravno, postoje dobro ušančene horde onih koji će vam matematičko i zdravorazumsko pitanje prodavati kao ideološko, no kad im maske padnu vidjet ćete da od te prodaje šupljih spika dotični uglavnom dobro žive i imaju financijske motive da vam ih prodaju.

Priča s Uberom identična je ili vrlo slična priči s online kladionicama, s Fiverrom, Toptalom, priči s AirBNB-om, kriptovalutama i fintech uslugama, portalima za traženje posla i stotinama sličnih usluga. Ničiji totalitarizam to ne može zaustaviti. Sovjetski savezi modernih etatista dugoročno su osuđeni na poraz, iako ne dvojim da će agonija tog izuzetno skupog i štetnog načina razmišljanja trajati predugo i uzeti mnogo nepotrebnih žrtava. Kao što je bilo i s pravim Sovjetskim Savezom, uostalom...

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala