POLJOPRIVREDA je u Hrvatskoj nekad bila najvažnija djelatnost, o njoj se raspravljalo daleko više nego danas. Nekadašnju važnost poljoprivrede danas je preuzeo turizam, gledano prema tome koliko se u javnosti i medijima o određenoj temi piše i priča.

To je razumljivo jer danas u Hrvatskoj manje od 5.5 posto zaposlenih radi u poljoprivredi, a još 2005. u njoj je radilo 10 posto radnika. Sasvim normalno da opadanjem broja ljudi koji rade u djelatnosti opada i interes za njom.

A možda je i bolje da se o poljoprivredi manje priča s obzirom na rezultate. Nije problem u padu relativnog broja zaposlenih, jer to se događa u svim državama koje se razvijaju, nego to što taj pad ne prati dovoljan rast produktivnosti u poljoprivredi, koji bi nadoknadio gubitak.

Država nije zapostavila poljoprivredu, dapače. Radi se o najviše subvencioniranoj djelatnosti ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj Europi. U nekim zemljama upravo državne subvencije čine glavni izvor prihoda poljoprivrednika.

Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj opada, to se ne događa nigdje drugdje osim u Rumunjskoj

Poljoprivredni rezultati ipak se razlikuju među državama iako je sve obilato subvencioniraju. Europskoj uniji financiranje poljoprivrede najveća je stavka u proračunu, a posebno ulaže u poljoprivredu novih članica.

Neke države su sredstva EU jako dobro iskoristile za povećanje poljoprivredne produktivnosti. Hrvatska nije. Prema neki kriterijima, Hrvatska je jedna od rijetkih članica EU u kojoj poljoprivreda propada zadnjih nekoliko godina, i to najbrže.

Ukupna proizvodnja poljoprivrede 2022. u Hrvatskoj je bila manja nego 2010., kada se korigira za razliku u cijenama. Prema europskoj statističkoj agenciji Eurostat, indeks poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj je 2022. iznosio 94.48, s baznom godinom 2010. To znači da je ukupna proizvodnja bila 5.52 posto manja.

Proizvodnja poljoprivredne djelatnosti ("output") statistički se sastoji od zbroja proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, poljoprivrednih usluga te proizvoda i usluga proizvedenih u neodvojivim dopunskim nepoljoprivrednim djelatnostima.

Hrvatska je prema tome jedna od dvije države u EU koje su od 2010. do 2022. imale pad poljoprivredne proizvodnje. Druga je Rumunjska, ali njoj je pad samo 2.22 posto.

Većina novih članica EU iskoristila je fondove za poboljšanje produktivnosti i povećanje poljoprivredne proizvodnje, Hrvatska nije

Rezultati Hrvatske i Rumunjske u suštoj su suprotnosti od većine država koje su u 21. stoljeću ušle u EU. One su sredstvima EU preporodile svoje poljoprivredne sektore i imaju najveći rast poljoprivredne proizvodnje u EU od 2010.

Poljska je svakako primjer koji treba izdvojiti jer ima indeks 168.4. To znači da je između 2010. i 2022. povećala svoju poljoprivrednu proizvodnju u realnim terminima (korigirano za cijene) za 68.4 posto. To se dogodilo uz smanjenje udjela poljoprivrede u zaposlenosti s 13 posto na manje od 9 posto.

Velik rast proizvodnje imale su Litva (65.41 posto), Latvija (59.6 posto) i Estonija (46.45 posto). Solidne rezultate zabilježila je i poljoprivreda Mađarske (38.86 posto rast), Češke (37.44 posto) i Slovačke (30.08). U svim državama smanjio se udio zaposlenih u poljoprivredi u ukupnom broju i ukupni broj poljoprivrednika.

Jedan od razloga nekonkurentnosti poljoprivrede u Hrvatskoj su male površine

Može se nabrojiti puno razloga zbog kojih je poljoprivreda u Hrvatskoj propadala dok je u Poljskoj, Litvi, Latviji, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj rasla. Ne postoji jedna stvar koja se može izdvojiti kao glavna, ali se mogu primijetiti neki trendovi.

Sve zemlje imale su pad broja poljoprivrednika i udjela poljoprivrede u ukupnoj zaposlenosti. U Hrvatskoj je taj pad bio posebno izražen, ali to je zbog toga što je u početku bio puno veći nego u drugim državama. Nadalje, većina država koje su u 21. stoljeću ušle u EU ostvarila je snažan rast poljoprivredne proizvodnje. Hrvatska, Rumunjska i Bugarska su iznimke.

Jedan od razloga niske produktivnosti poljoprivrede u Hrvatskoj zasigurno su male površine. Hrvatska je zemlja malih posjeda, u prosjeku jednih od najmanjih u EU. 40 posto poljoprivrednih posjeda manje je od 2 hektara, 30 posto je od 2 do 4.9 hektara, a 15 posto od 5 do 9.9 hektara.

Ukupno je oko 92 posto poljoprivrednih posjeda u Hrvatskoj manje od 20 hektara. Samo 2.9 posto veće je od 100 hektara. To je izraženi problem poljoprivrede u Hrvatskoj.

Trend na razini EU je da nestaju poljoprivredni posjedi svih veličina osim posjeda većih od 100 hektara. Primjerice, između 2010. i 2020. broj posjeda manjih od 20 hektara smanjen je za 35 posto na razini EU, za više od 20 posto za posjede od 2 do 5 ha, 15 posto za one od 5 do 10 ha... Rastao je samo broj posjeda većih od 100 ha, za oko 14 posto.

Veliki poljoprivredni posjedi u Hrvatskoj su rijetkost, a u najproduktivnijim državama EU pravilo

U poljoprivredno najproduktivnijim državama EU veliki posjedi s više od 50 hektara su pravilo, a ne kao u Hrvatskoj iznimka. Svaki treći poljoprivredni posjed u Njemačkoj ima više od 50 hektara, a u Hrvatskoj tek jedan od 34.

U Danskoj, koja je veličinom i brojem stanovnika usporediva s Hrvatskom, 32 posto posjeda ima 50 hektara i više. Otprilike 92 posto posjeda u Hrvatskoj manje je od 20 hektara, a u Danskoj 50 posto. 

Čak je i u Češkoj i Slovačkoj, koje spadaju u novije članice EU, svaki peti poljoprivredni posjed veći od 50 hektara. Moderna poljoprivreda jednostavno zahtijeva velike površine. Trend povećavanja broja velikih posjeda i smanjenja malih odvija se i u Hrvatskoj, ali je struktura posjeda po veličini u Hrvatskoj još uvijek neproduktivna.

Broj grla stoke po farmi u Hrvatskoj jedan od najmanjih u EU

Prevelika usitnjenost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj se ne vidi samo iz podataka o površini posjeda nego i iz drugih pokazatelja, primjerice broju grla stope po farmi. Prosječno je bilo 28 grla stoke po farmi na razini EU 2020.

Najveće prosječne veličine farmi bile su u Danskoj (243 grla), Nizozemskoj (199 grla) i Belgiji (168 grla). Na drugom kraju je manje od 10 grla stoke po farmi u Hrvatskoj i Rumunjskoj.

Bez obzira kako se gledaju zbirni rezultati hrvatske poljoprivrede, neproduktivnost i nekonkurentnost ne mogu se izbjeći. Ni najosnovniji mehanizmi, poput okrupnjavanja da bi se iskoristile prednosti ekonomije obujma (manji troškovi po jedinici proizvoda), još nisu dovoljno rašireni.

EU obilno financira poljoprivrednike u svim državama, to joj je najveći trošak

Ne može izgovor biti ni to da EU nedovoljno subvencionira poljoprivrednike u Hrvatskoj. Zajednička poljoprivredna politika najveći je pojedinačni trošak EU, činila je 23.6 posto ukupnih troškova 2021.

U prosjeku 30 posto prihoda poljoprivrednih jedinica (poljoprivrednika ili kompanija) dolazi od subvencije EU, prosječno na razini svih članica. Najmanje u Nizozemskoj, tek 10 posto. U Hrvatskoj skoro 45 posto prihoda poljoprivrednih jedinica dolazi iz EU sredstava, direktno ili indirektno.

To je više od prosjeka EU i više od država koje su od ulaska u EU ostvarile oštar rast produktivnosti. Primjerice, u Poljskoj oko 35 posto prihoda poljoprivrednika dolazi iz EU izvora. Ali ima novih članica koje dobivaju relativno više od Hrvatske, kao Mađarska (skoro 50 posto prihoda poljoprivrednih jedinica), Slovačka (preko 55 posto), Litva, Latvija i Slovenija (sve tri oko 50 posto).

Korupcija pri dodjeli poticaja i loše upravljanje obezvrijedili su poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj

Zbog niske produktivnosti poljoprivrede i rascjepkanih poljoprivrednih površina poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj najjeftinije je u EU. 2021. prosječna cijena hektara zemlje u Hrvatskoj bila je 3661 euro, puno manje nego u Mađarskoj (5215 eura), Rumunjskoj (7601 euro), pa čak i Bugarskoj (6001 euro).

Velik dio problema Hrvatske poljoprivrede jednostavno je povezan s premalom veličinom posjeda, što utječe na vrijednost zemljišta. U okvirima EU, poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj gotovo je bezvrijedno.

To, naravno, nije nešto što proizlazi iz same zemlje, njenih svojstava i kvalitete, nego iz načina na koji se u Hrvatskoj upravlja poljoprivrednim površinama. Iako je u Hrvatskoj najpopularnije kriviti "vanjske neprijatelje" za domaće probleme, obezvrjeđenje poljoprivrednih zemljišta isključivo je krivnja stanovnika i države Hrvatske.

Javna je tajna da se poticaji koje ne kontrolira direktno EU - a velik dio i EU poticaja prvo se prebaci na Hrvatsku državu pa ona upravlja tim novcem - troše na netransparentan i koruptivan način. Fiktivne farme, nepostojeća stoka, hipotetski zasadi... Takvi primjeri često isplivaju kao tema u medijima. Transparentnost i pravednost podjele poticaja sporno je pitanje i u EU, a u Hrvatskoj takve prakse poprimaju razmjere organiziranog kriminala.

Dakako, i to je jedan od načina na koje se poljoprivreda u Hrvatskoj uništavala. Poticaji često završe u potpuno nenamjenskoj potrošnji - za kupnju osobnih automobila, uređenje i izgradnju nekretnina, "opere" ih se kroz financijski sustav itd. Ne samo da se radi o trošku za porezne obveznike nego svi ti primjeri oduzimaju sredstva koja bi mogla dobiti pravi poljoprivrednici. Sustav poticaja, kao i mnogo toga drugoga, u Hrvatskoj jednostavno ne funkcionira.