OTKAKO su u nedjelju navečer postali poznati službeni rezultati izbora za Europski parlament, hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nalazi se u akutnom stanju poricanja stvarnosti.

Takve tendencije su i prije bile vidljive kod Plenkovića, primjerice kada je poricao da u Hrvatskoj postoji problem slobode medija, ali ovo što prvi čovjek vlade i najjače stranke u državi izvodi u protekla dva dana prelazi sve granice podnošljivog u demokraciji. Dapače, Plenković kao da se želi po sposobnosti poricanja stvarnosti uzdignuti do stratosfere jednoga Donalda Trumpa, američkog predsjednika koji svakodnevno prosipa hrpu očitih laži i otvoreno poziva svoje pristaše da vjeruju onome što kaže, a ne vlastitim očima.

Činjenice su nepobitne: HDZ je doživio debakl na izborima

Činjenice su sljedeće: HDZ si je kao izborni cilj postavio pet mandata u Europskom parlamentu, a osvojio je četiri. 22,7 posto glasova koje je dobio na europskim izborima najlošiji je postotak ikada u povijesti HDZ-ova izlaska na izbore nacionalne razine. HDZ ima oko 220 tisuća članova, a na ovim izborima dobio je 244 tisuće glasova, što znači da vjerojatno ni svi članovi stranke nisu glasali za HDZ, jer je za pretpostaviti da ipak jesu i neki koji nisu članovi HDZ-a te da je tih ipak više od 24 tisuće.

Iz toga je jedini logičan i razuman zaključak taj da je HDZ na ovim izborima doživio debakl, ali Plenković to odbija priznati, kao što odbija i priznati da je takav rezultat prvenstveno njegova krivica. Naime, listu HDZ-a za europske izbore sastavio je on - bez obzira na sadašnja izvlačenja kako su svi u vrhu stranke glasali za nju - te je bila njegova odluka na čelo te liste staviti političkog punoglavca Karla Resslera, a ostatak liste napučiti većinom no name kandidatima. I danas nakon izbora nitko u hrvatskoj javnosti pojma nema tko su, primjerice, Domagoj Maroević ili Nikolina Brnjac, ljudi koji su po Plenkovićevoj procjeni trebali biti mamac za glasače HDZ-a.

Plenković je upozoravan da je lista HDZ-a loša

Pritom su svi mediji tjednima prije izbora, čim je objavljena lista Plenkovićevih kandidata za Europski parlament, procjenjivali da će biti problem s takvom listom animirati glasače, dakle debakl HDZ-a i nije nekakvo veliko iznenađenje, niti Plenković može reći da nije od nikoga mogao čuti kako mu je lista loša - ta o tome se pisalo na svim portalima.

No, bez obzira na sve to, Plenković se od nedjelje navečer pa sve do danas u trima istupima pred medijima tvrdoglavo bavi time da porekne debakl HDZ-a i, još važnije, porekne ikakvu vlastitu odgovornost za taj debakl. Za razliku od odgovornih političkih lidera koji znaju reći “the buck stops here” (što je natpis koji je na svom stolu držao američki predsjednik Harry Truman) tj. istaknuti da su oni odgovorni za posljedice svojih odluka, Plenković postupa baš obratno. On sve manijakalnije pokušava disperzirati odgovornost za poraz HDZ-a na europskim izborima, pronalazeći krivce u svima osim u sebi.

Prva runda Plenkovićevih izlika

Jučer je to da je on jedini čist, a svi drugi prljavi objašnjavao novinarima u središnjici HDZ-a ovako: “Što se tiče ocjene kampanje, napravili smo sve, imali smo kvalitetan program i kvalitetnu listu. Moramo se potruditi da sve što radimo još kvalitetnije i bolje objasnimo biračima. Dio stranaka imao je cilj da napada HDZ i tu smo pretrpjeli političku štetu. U zadnjih 45 dana bacao se niz laži u politički eter, ali na to smo naviknuli.”

"Organizacije su dobile zadatak da vide zašto se ovo dogodilo. Ja sam otvoren i ono što radim, radim s uvjerenjem da HDZ mora biti točno na desnom centru, baš točno na desnom centru. Ja ću ustrajati na tome da imamo zadaću kao vladajuća stranka ostati na desnom centru", dodao je Plenković.

Na upit da komentira kako je SDP pobijedio u najvećim gradovima, kazao je da je izvjesno da ima nekoliko tajminga u cijeloj priči. "Jedan tajming je skupljanje potpisa za referendum protiv rada do 67. Mislim da je to podiglo SDP, tu nema nikakve dileme. Napravili su kontekst koji mobilizira jedan dio biračkog tijela, a sve oko jedne teme koja je pretjerana", kazao je.

Na pitanje bi li mijenjao nešto na svojoj listi i stavio nekoga od starijih, konzervativnih političara, rekao je da ne bi i dodao: “To je fabricirana teorija, tko kaže da Ressler i Sokol nisu konzervativni političari?” Kaže i kako je jedna od laži koja se gurala u medijima ta da je tu listu složio jedan čovjek, odnosno on, te da to nije istina i da je svih 12 zastupnika izabrala stranka.

Požalio se i da ljudi naprosto ne percipiraju što je njegova vlada dobro napravila. Nakon što je nabrojao sve što smatra uspjesima svoje vlade, prozvao je medije: “Sve što je pozitivno u vašem prostoru traje kratko, dok sve negativno traje danima, a ako treba, i mjesecima.” 

Prva runda krivaca koji nisu Andrej Plenković

Sažmimo tko je po mišljenju predsjednika HDZ-a kriv za izborni poraz HDZ-a na europskim izborima koje je isti taj predsjednik ocijenio iznimno važnim. Krivi su: 1. mediji koji Plenkovića ne hvale dovoljno, 2. opozicijske stranke koje u predizbornoj kampanji napadaju vladajuću stranku (ma tko bi rekao da je i to moguće?!), 3. sindikati što nisu skupljali potpise za referendum u periodu kada bi to odgovaralo Plenkoviću, a ne njima, 4. kriva je mobilizacija glasača jer bi Plenkoviću izgleda više odgovaralo da što manje ljudi izađe na izbore i 5. krivi su sami birači jer nisu ničice pali pred konzervativnim “veličinama” poput Karla Resslera i Tomislava Sokola.

Sve to je posve suludo, ali vrhunac je tek uslijedio. Plenković se pohvalio kako je on u Zagreb doveo njemačku kancelarku Angelu Merkel i spitzenkandidata Europske pučke stranke Manfreda Webera, izražavajući zgroženost što ni to nije nagrađeno glasovima na europskim izborima. Samo otuđeni i samozaljubljeni elitist može pljucnuti na glasače jer svoj glas nisu dali HDZ-u zato što je Plenković pola dana hengao s Angelom i Manfredom, kao da to išta znači za život običnih ljudi i njihove probleme.

Druga runda Plenkovićevih izlika

Besramno poricanje se nastavilo jutros, kada je Plenković opet stao pred novinare. Preko noći je našao još novih krivaca, a proširio je i optužbe na račun već prozvanih.

"Prvo, mi smo pobijedili. Ono što se prekjučer dogodilo, falilo nam je 1400 glasova za peti mandat. Čestitam svima koji su izabrani, kao i našim kandidatima i kandidatkinjama, bila je velika disperzija i tu se dogodilo upravo ono o čemu sam u kampanji govorio. Ona je bila duga, a naša je bila afirmativna. Što se tiče onoga što smo radili prvih 45 dana prije izbora, ne da nemam primjedbe, nego znam da nijedna vlada ni politička stranka ne ulaže toliko u europsku orijentaciju Hrvatske kao ova", rekao je Plenković pred novinarima.

"Rezultat za mene osobno nije zadovoljavajući, međutim, ove situacije gdje neki ljudi nakon sjednice Predsjedništva puštaju informacije nekim vašim kolegicama, to je sport na koji sam ja naučio", nastavio je s optužbama. Upitan za komentar na medijske napise o izjavama Milijana Brkića, Plenković je rekao da ga nije vidio u ovoj kampanji, da nije pridonio ništa. Dodao je i da se ne sjeća jučerašnje Brkićeve izjave da ''narod nije glup te da u HDZ-u trebaju biti ponizni, a ne bahati''.

"Svatko je mogao u HDZ-ovoj kampanji se angažirati i trebao je, oni koji će sada ex post dovesti u pitanje listu nisu zucnuli kad se ona sastavljala. Tvrde da lista nije jednoglasna, a to nije točno", rekao je.

"Kad imate toliko udara na vladu, koji traju praktički mjesecima, od svih medijskih kuća nisam vidio nijedan plus, bili su samo napadi”, požalio se Plenković i onda izrijekom prozvao medije jer su se bavili muljažama njegovih ministara oko imovinskih kartica u vrijeme predizborne kampanje.

Upitan komplicira li ovaj izborni rezultat podršku predsjedničkom kandidatu HDZ-a, Plenković je niječno odgovorio. 

"Ovo je pogreška koja se dogodila u praktički statističkom kontekstu. Bilo bi mi draže da je bila neka veća izlaznost i da smo dobili tih 1400 glasova i peti mandat", rekao je Plenković, ponovivši da će sa svojim suradnicima napraviti detaljniju i temeljitu analizu izbornih rezultata.

Upitan vidi li i svoju odgovornost u lošem izbornom rezultatu, Plenković je uvrijeđeno odgovorio retoričkim pitanjem: "Ja da vidim odgovornost u nečemu u čemu smo mi bolji od svih drugih stranaka?"

Druga runda krivaca koji nisu Andrej Plenković

Sažmimo opet i ovu novu rundu krivaca po Plenkoviću. Krivi su: 1. velika disperzija glasova, 2. duga kampanja, 3. kolege iz Predsjedništva HDZ-a koji puštaju informacije u medije o onome što se događa na sjednicama, 4. Plenkovićev zamjenik Vaso Brkić, 5. mediji koji udaraju na vladu i pišu o malverzacijama ministara (kako se samo usude?!), 6. lokalne organizacije HDZ-a i 7. statističke pogreške.

(Nagradno pitanje za sve članove HDZ-a: može li se smatrati ozbiljnim predsjednik stranke koji javno svojeg zamjenika proziva za lijenost i podrivanje vlastite stranke, a ostavlja ga i dalje na poziciji zamjenika?)

I naravno, jedini koji nije nimalo kriv za poraz HDZ-a na europskim izborima je Andrej Plenković, jamči nam Andrej Plenković.

Razotkrivanje Plenkovićevog kukavičluka

Mnogi će iz svega ovoga još jednom zaključiti kako je Plenković bahat i bezobrazan, što je naravno točno, ali treba skrenuti pozornost na ono što se krije iza te bahatosti i bezobrazluka. Krije se Plenkovićev kukavičluk, ništa drugo. Kukavičluk je ono čemu svjedočimo od nedjelje navečer, što potvrđuje i Plenkovićeva jutrošnja smiješna izjava da se "ničega ne boji". To govore samo ljudi s nedostatkom hrabrosti, oni koji glume odvažnost, jer svatko istinski hrabar zna da hrabrost ne predstavlja odsustvo straha, nego činjenje potrebnoga unatoč prisutnom strahu

Predsjednik HDZ-a i premijer RH je, dakle, kukavica i kalkulant, nesposoban preuzeti odgovornost za posljedice svojih odluka, što i nije iznenađujuće za jednog gojenca zagrebačke crvene buržoazije koji je proživio privilegirani život i nikad se i nije morao suočiti s bilo kakvim posljedicama. Krajem 1980-ih je kao pripadnik komunističke zlatne mladeži pisao maturski rad u kojem je afirmativno citirao Marxa i Kardelja, početkom devedesetih se bezbolno prešaltao na hrvatski nacionalizam, a ratovanje izbjegao zbog anemije (pomaže kad je majka “vojna lekarka”), odmah nakon završetka Pravnog fakulteta se uhljebio u Ministarstvu vanjskih poslova, odrađivao je stažiranje u Velikoj Britaniji, godinama živio u Parizu kao hrvatski diplomat itd.

Plenković se nizašto u životu nije morao boriti

Jedino što Plenković u životu poznaje su med i mlijeko, šampanjac i kavijar, on se nije nikada morao krvnički boriti da išta ostvari, nikad mu ništa u životu nije ovisilo o njegovoj hrabrosti, pa i predsjednik HDZ-a je postao na stranačkim izborima bez konkurenta.

Čini se da je Plenković mislio da će mu sve pasti u krilo i na ovim europskim izborima, da će narod pohrliti glasati za listu njegovih faktotuma i poltrona te je sada bijesan, pogubljen i prestrašen što se sve još jednom nije baš tako i odigralo.

Premijer se utapa i želi povući i druge sa sobom

Andrej Plenković se izgleda tek sada, u 49. godini života, suočava s time da ti nekad u životu stvari mogu poći krivo, da je moguće donijeti loše odluke, što većina ljudi odavno zna jer nisu poput njega rođeni sa srebrnom žlicom u ustima. Suočen s njemu dosad nepoznatim iskustvom, on ne pokazuje hrabrosti da preuzme odgovornost za svoj promašaj, nego već dva dana mahnito optužuje sve druge da su krivi. A kako kod sebe ne vidi nikakvu pogrešku, to znači da je nije ni u stanju ispraviti. 

Hrvatska tako od nedjelje navečer svjedoči tužnom spektaklu premijera koji je, kako to kažu u Srbiji, odlepio. Gledamo premijera koji fanatično poriče stvarnost i koji se naočigled sviju utapa u vlastitom kukavičluku. To su jako loše vijesti za građane Hrvatske, jer oni koji se utapaju često znaju sa sobom na dno povući i druge.