Europska unija godišnje proizvodi više od 2,5 milijardi tona otpada, a nova pravila uspostavljaju pravno obvezujuće ciljeve za recikliranje otpada i smanjenje odlaganja otpada s fiksnim rokovima.

 

 

Cijeli paket zakonskih prijedloga, za koje se očekuje da će biti prihvaćeni na glasanju u Europskom parlamentu u srijedu, predstavila je prvog dana plenarnog zasjedanja izvjestiteljica za kružnu ekonomiju Simona Bonafe, istaknuvši da će zemlje članice prvi put imati jedinstven zakonodavni okvir i ambiciozan plan s jasnim rokovima.

 

"Kružno gospodarstvo  je postalo jedan od prioriteta Europske unije za zakonodavce, za naše tvrtke, ali i naše građane (...) Europa je uspjela pokazati svoje pozitivno lice i uspjela je ujediniti nacionalne interese", kazala je Bonafe.

 

Izrazila je veliko zadovoljstvo što se ovim paketom "Europa okreće socijalnom i ekonomskom razvoju koji je održiv, koji spaja industrijski razvoj i zaštitu okoliša".

 

Kružno gospodarstvo, pojasnila je izvjestiteljica, nije samo politika gospodarenja otpadom nego i način ponovne upotrebe sirovina, kao i način novog osmišljavanja sustava proizvodnje. Taj paket, dodala je, bit će pokušaj promjene ponašanja potrošača i proizvođača.

 

 

Izvjestitelj Frances Gambus je podsjetio da je Europska unija regija u svijetu s najvećom socijalnom pravdom, ali da bismo trebali biti još ambiciozniji.

 

"Kružno gospodarstvo mora dati doprinos ponovnoj izgradnji onog projekta koji su zagovarali očevi utemeljitelji. Europska komisija ne smije propustiti priliku da ovaj projekt pretvori u novu Schumanovu izjavu. Tranzicija prema kružnom gospodarstvu znači odabrati put vodstva u svijetu", kazao je Gambus.

 

Potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans je izrazio uvjerenje da je EP spreman za usvajanje ovog paketa.

 

"Ako to budete učinili dat ćete svoj doprinos boljem zbrinjavanju otpada u Europi u skladu s ciljevima kružnog gospodarstva koji će omogućiti rast, inovacije, stvaranje novih radnih mjesta i smanjiti našu ovisnost o uvozu kritičnih sirovina", kazao je Timmermans.

 

 

"Danas je održana rasprava, a u srijedu je izglasavanje konačne verzije teksta direktiva o gospodarenju otpadom: ambalaži i ambalažnim otpadom, dotrajalim vozilima, baterijama, akumulatorima te električnim i elektroničkim uređajima, otpadu i odlagalištima otpada. To je novi paket koji definira nove ciljeve i politiku Europske unije o gospodarenju otpadom koja je sukladna konceptima cirkularne, tj. kružne ekonomije", kazao je u razgovoru za Hinu hrvatski europarlamentarac Davor Škrlec iz Kluba zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza.

 

Škrlec je ujedno član Odbora EP-a za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane (ENVI). 

 

Prema prijedlogu uredbe o kružnom gospodarstvu o kojoj će se zastupnici očitovati u srijedu poslijepodne, udio komunalnog otpada koji se reciklira treba biti povećan sa 44 na 55 posto do 2025. godine, do 2030. bi se taj broj trebao popeti na 60 posto, a 2035. bi trebao iznositi 65 posto.

 

 

Države članice će se također morati pobrinuti da se do 2030., odnosne 2035. za neke članice među kojima je i Hrvatska, količina odlaganja komunalnog otpada smanji na 10 posto, ili manja od ukupne količine proizvedenog komunalnog otpada.

 

Prema Škrlecovim riječima, ovaj akcijski plan cirkularne ekonomije je perjanica ove četiri direktive koji pokazuje koliko je okolišna politika EU-a rasprostranjena i prožeta kroz druge sektore, bilo da je to energetika, transport, tržište pa čak i financije, u koje će se integrirati okolišna politika EU-a.

 

Podsjetio je da se radi o prijedlozima Europske komisije (EK) iz prosinca 2015. o kojima suodlučuju Vijeće i Europski parlament.

 

 

EK je u prosincu 2015. iznio nove prijedloge, nakon što je povukao prvi prijedlog iz 2014. i koji je već krenuo u raspravu u Parlamentu u srpnju 2014., s objašnjenjem da se cijeli paket kružnog gospodarstva želi napraviti "ambicioznije".

 

"Potom je 19. prosinca 2017. održan maratonski sastanak na kojem je izvjestiteljica EP-a Simona Bonafe s nama kao timom uspjela izgurati te pregovore na način da smo zaštitili ključne stavove za koje smo dobili mandat, ključne stavove Europskog parlamenta. I što se tiče ciljeva i što se tiče rokova", rekao je Škrlec.

 

"Komisija je predlagala da do 2030. svega 10 posto komunalnog miješanog otpada završi na odlagalištu, stav Parlamenta je bio pet posto. Nažalost, neki predstavnici Vijeća, države članice, tražile su 20 do 25 posto do 2030., odnosno do 2035., a naša zadnja linija obrane je bila da ne idemo iznad brojke koju je predložila Komisija od 10 posto jer bi to zapravo vodilo u ekonomsko urušavanje cijelog modela", dodao je Škrlec.

 

 

Pojasnio je da je rok do 2030. smanjiti otpad na odlagalištima na 10 posto, ali da se državama, među kojima je i Hrvatska, koje su 2013. godine imale više od 60 posto otpada na odlagalištima dopusti da imaju dodatni period od pet godina da postignu taj cilj.

 

"Hrvatska je 2013. godine imala 87 posto komunalnog otpada na odlagalištima, 2015./16. oko 78 posto. Moguće je uz jedan plan doći na 25 posto do 2030. i dobiti uvjete za produžetak do 2035. da se dođe do 10 posto", kazao je hrvatski europarlamentarac.

 

"Skoro 80 posto otpada nam završava na odlagalištu. Nepovratno bacamo resurse umjesto da iz tih resursa stvaramo radna mjesta", kazao je Škrlec.

 

Nakon izglasavanja u srijedu predstoji rok od 24 mjeseca da države članice to transponiraju u svoje nacionalno zakonodavstvo što znači da će Hrvatska u svibnju 2020. godine, baš u onom trenutku kada će predsjedati Vijećem Europske unije, trebati dokazati da je uspješno transponirala sve te izmjene direktiva u svoje nacionalno zakonodavstvo i bude primjer državama članicama.

 

Nakon toga slijedi implementacija tog zakonodavstva do 2030., to jest do 2035. 

 

 

Prema Škrlecovim riječima, to bi trebalo biti u interesu Hrvatske jer bi sve one sirovine koje se nalaze u otpadu trebale biti pokretač lokalnih ekonomija. Procjenjuje se kako na svakih 10.000 tona otpada može biti stvoreno jedno radno mjesto ako se otpad spaljuje, šest radnih mjesta ako se nosi na odlagališta, 36 radnih mjesta ako se reciklira, a čak 296 radnih mjesta ako se otpad koristi za ponovnu upotrebu.

 

No sve pada u vodu ako se to ne prepozna, napominje Škrlec te se pita tko zapravo ima ugovor sa Zagrebačkim holdingom oko zbrinjavanja otpada, recikliranja plastike i metala koja se skupi u kontejnerima.

 

"Sve ove direktive traže transparentnost u poslovanju i prema građanima, kako bi točno znali zašto je potrebno razvrstavanje otpada, gdje odlazi i gdje su zapravo ta radna mjesta koje taj razvrstani otpad stvara", kazao je Škrlec.

 

 

Glavne poruke tih direktiva su, nastavio je, s otpadom na odlagališta treba već sada, dakle, ne čekati 2030. "Već 2020. treba ići na procese da sve što se iz otpada može reciklirati da ne završi na odlagalištu ili u spalionicama. Otpad treba reciklirati i iskoristiti kao sekundarnu sirovinu", ističe Škrlec.

 

Upozorio je da će u narednim godinama doći do problema za Hrvatsku jer će se u definiciji miješanog komunalnog otpada naći i građevinski otpad koji će morati ići u postupak recikliranja i razvrstavanja po kategorijama. 

 

"Morat će se dokazati da je ušao u postupak nastanka novog proizvoda. To će biti jedna od ključnih promjena u ovom zakonodavstvu. Sortirat će se beton, ciglu, željezo i morat će se dokazati da je ponovno upotrijebljeno", kazao je Škrlec.

 

 

Kao bolnu točku za Hrvatsku navodi i biorazgradivi otpad jer sve što je biorazgradivo neće smjeti na odlagališta, a onda su nam potrebne ili kompostane ili bioplinska postrojenja. 

 

Bioekonomija, objašnjava eurozastupnik, ide u smjeru i da promijenimo plastiku, da bude biorazgradiva i nema u sebi toksične sastojke. U skladu s novim planovima, do 2030. godine sva će plastična ambalaža na tržištu EU-a biti prikladna za recikliranje, potrošnja plastike za jednokratnu upotrebu će se smanjiti, a upotreba mikroplastike će se ograničiti čime ćemo spriječiti daljnji porast otpada u našim morima i oceanima.

 

U Europi svake godine nastane 25 milijuna tona plastičnog otpada, od čega se manje od 30 posto prikuplja radi recikliranja.

 

"Strategija za plastiku, koja je nedavno predložena od strane Komisije, sa sobom povlači izmjenu nekoliko uredbi i direktiva koje su vezane uz prihvat otpada u lukama što je značajno za Hrvatsku", podsjetio je Škrlec. 

 

 

U svijetu, plastika čini 85 posto otpada na plažama. 

 

Direktiva uvodi i pojam ponovne upotrebe ambalaže i smanjivanje količine ambalaže, a velike kompanije već mijenjaju svoja pakiranja. Ide se, naime, na pakiranja koja su primjerenija za potrošnju, tj. na izbjegavanje velikih pakiranja hrane i pića koja se nikada ne upotrijebe do kraja.

 

Osvrnuvši se na sustav s povratom naknade kojim upravlja država, Škrlec ističe da će članice, pa tako i Hrvatska, morati otvoriti prostor i proizvođačima da sami prikupljaju svoju ambalažu. 

 

 

"Oni koji proizvode ambalažu i koji stavljaju na tržište su zainteresirani i odgovorni za njihovo prikupljanje i vraćanje u proces proizvodnje (...) Morat će se mijenjati politika da bi se omogućilo i privatnom sektoru sudjelovanje u gospodarenju otpadom", objasnio je Škrlec.

 

"Proizvođači će imati pravo reći: Mi želimo sami organizirati sustav kako prikupljati svoju ambalažu. To će moći i domaće i strane tvrtke", dodao je.

 

Intencija je, nastavio je, da se ambalaža usmjerava prema biorazgradivom, a bit će nam lakše što prije usvojimo taj princip. Također je istaknuo da će, s obzirom na zadane ciljeve, spalionice postati potpuno "besmislene".

 

 

Stručnjaci u EU-u zagovaraju zaokret prema kružno ekonomiji jer je sve veća potražnja za sirovinama, a sve je manje resursa. Cijeli niz materijala koje koristimo je ograničen dok populacija globalno raste i potražnja se povećava, kao i ovisnost o drugim zemljama koje su izvori. 

 

Primjerice, kada bi se 95 posto mobilnih telefona sakupilo nakon korištenja, time bi se očuvali materijali vrijednosti veće od milijarde eura godišnje.

 

Sprečavanjem stvaranja otpada, ekološkim dizajnom, ponovnom upotrebom otpada i sličnim mjerama poduzeća u EU-u bi, kako se procjenjuje, ostvarila neto uštedu od 600 milijardi eura, odnosno 8 posto godišnjeg prometa, a godišnje bi se emisije stakleničkih plinova ujedno smanjile za od dva do četiri posto i otvorilo bi se, prema procjenama, 580 tisuća novih radnih mjesta.

 

Za usporedbu, linearni model, u kojem se proizvodi bacaju nakon korištenja, zahtijeva velike količine jeftinih materijala i energije. 

 

 

Iako komunalni otpad predstavlja manje od desetine od 2,5 milijardi tona otpada proizvedenog u EU-u svake godine, vidljiv je i složen problem.

 

Od 2005. do 2016. prosječna količina otpada po glavi stanovnika pala je za sedam posto u EU-u, međutim značajne su razlike među zemljama. Bogatije zemlje te zemlje koje se bave turizmom proizvode više otpada.

 

Tako količina otpada raste u Danskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Malti i Češkoj, a pada u Bugarskoj, Estoniji, Mađarskoj, Rumunjskoj i Nizozemskoj. U apsolutnim vrijednostima po glavi stanovnika prve su Danska, Malta, Cipar i Njemačka, a najmanje otpada proizvode Češka i Slovačka.

 

Danska, primjerice, proizvede 777 kilograma komunalnog otpada po stanovniku, a Hrvatska 403 kilograma po stanovniku. No u Danskoj svega 1 posto komunalnog otpada završi na odlagalištu, a u Hrvatskoj 78 posto.

 

Prema statističkim podacima iz 2016. 47 posto komunalnog otpada u EU-u se reciklira i kompostira. Međutim, prakse se razlikuju među zemljama te brojne države članice još uvijek koriste odlaganje pod zemljom za komunalni otpad.

 

Odlaganje pod zemljom gotovo da ne postoji u sjevernoj i zapadnoj Europi (Belgija, Nizozemska, Švedska, Danska i Njemačka), no čak 12 zemalja odlaže više od polovice otpada pod zemlju. Hrvatska je uz Latviju, Slovačku i Bugarsku na iznad 60 posto.