Foto: AFP

GOTOVO pedeset posto Hrvata protivi se ulasku u Europsku uniju. Tko njih zastupa? Danijel Srb, predsjednik i jedini saborski zastupnik Hrvatske stranke prava.

Bilo je pomalo tužno gledati kako čovjek pokušava na nacionalnoj televiziji prodati priču o tome da hrvatska Vlada ne bi smjela trošiti novac hrvatskih euroskeptika na promociju Europske unije. On bi, naime, da se njihov novac troši na pljuvanje po EU. 

Slijepac na čelu kolone

Zvuči logično. Iako iz njegovih usta totalno nevažno. U svakom slučaju, doslovno pet minuta pred pristupanje Hrvatske EU našao se jedan jedini, iole relevantan političar da se stavi na čelo one druge polovine hrvatskih građana. Onih koji kažu da ne bi u EU.

Gdje su ostali? U anketama se već godinama krije značajna masa euroskeptika. Ali među deset najjačih stranaka nema ni jedne koja je otvoreno euroskeptična. Ni jedna stranka nije iskoristila taj navodno veliki birački potencijal za politički uzlet.

Što je sa svakim drugim biračem?

S druge strane: ako su već sve političke snage tako žestoko zapele za ostvarenje tog strateškog cilja, ulaska Hrvatske u EU, kako se onda moglo dogoditi da svaki drugi građanin Hrvatske danas izjavljuje kako ne želi ulazak u EU?

Ili konkretnije: zašto, pobogu, ti brojni eurokeptici godinama glasaju za stranke koje ne zastupaju njihove stavove?

Nije neobično da se neposredno pred ulazak u EU naglo smanji postotak građana koji podržavaju EU. Zabilježeno je to i u mnogim drugim članicama. U hrvatskom slučaju prisutni su i drugi faktori: zamor od višegodišnjeg pregovaranja, nacionalizam probuđen haškim pritiscima, gospodarska kriza i kriza eurozone, shizofrene poruke vladajuće stranke...

Umjesto da se raduju skorom ulasku u EU, hrvatski građani sve više od toga strepe. Što zapravo i ne čudi, s obzirom da nas tamo vodi HDZ.

HDZ-ov paradoks: Kako biti za EU i protiv njega

Pa ipak, s druge strane te pozamašne anketne barikade nalazi se jedino Danijel Srb, šef sve minornijih pravaša. Gdje su ostali?

Ulazak u Uniju najviše podržavaju HDZ-ovci - zato jer moraju. Takvo je naređenje. Slijede liberali i ljevičari, a najmanja potpora zabilježena je u biračkom tijelu desnice. I to upravo one desnice koja ne može prijeći izborni prag.

Svima njima bilo bi mnogo lakše zastupati euroskeptike kad bi znali što oni zapravo hoće, osim što znaju da neće u EU.

Svi razlozi i ni jedan razlog

Neki neće zbog Haaga, neki zbog straha od poskupljenja, jedni se boje uvoza radne snage i prodaje nekretnina, drugima se pak Europska unija ogadila zbog toga što je propagira HDZ.

Protivnika Unije možemo naći među radikalnim ljevičarima i radikalnim desničarima, među nacionalistima i anarhistima, među visokoobrazovanima (jer oni o Uniji znaju puno), kao i među slabo obrazovanima (jer oni ne znaju baš ništa).

Kad se svi oni stave na hrpu gotovo su izjednačeni s eurofilima. A kad se sve političke stranke stave na hrpu, među euroskepticima je ostao samo Srb. Dobro, i još neki čudak.

Zašto se ne govori o nedostacima EU?

Umjesto da netko (istinito) informira hrvatske građane o manama, a ne samo o prednostima EU, ono što bi trebalo biti legitimno agitiranje podignuto je na razinu izdaje državnih interesa.

I tu je Srb u pravu: zašto se šuti o lošim stranama priključenja EU? Nije vrag da nema ni jedne...

Proklinjemo ruku koja nas je zaokružila

Bolje da o njima saznamo što prije, kako ne bismo kasnije proklinjali ruku koja je zaokružila referendumsko "da". Ali tko će nam to reći? Odnosno, tko je dovoljno suvisao da nam to kaže? Šef pravaša definitivno nije taj. Ostalima, još gorima od njega, bolje je da šute. I tko nam ostaje?

Ostaju nam razočarani Europljani koji ovih dana u čoporima pohode Hrvatsku ne bi li zabludjele Hrvate upozorili na sva zla ujedinjene Europe.

Svim tim Britancima, Ircima, Fincima i ostalima, trenutno je dosta Europske unije, ali nikako ne uspijevaju pronaći političku snagu koja bi ih spasila te nevolje.

Kao što to ne može ni svaki drugi građanin Hrvatske.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje