ROKO Roić, penjač i IT poduzetnik koji živi na relaciji Zagreb - Hvar, prošlog je tjedna na Hvaru doživio ugriz poskoka. Opisao nam je što mu se dogodilo i kako je otprilike pet sati nakon ugriza došao do seruma koji mu je spasio život.

46-godišnjeg Roića je ugrizla jedna od najotrovnijih zmija koje se može pronaći u Hrvatskoj. Uz poskoka to su riđovka i planinski žutokrug. Sve ostale vrste zmija koje postoje u Hrvatskoj neotrovne su i bezopasne.

Poskoka najviše ima u primorskom dijelu Hrvatske i u okolici Zagorja.

Što se dogodilo Roiću?

On je u petak bio na Hvaru, gdje je razgledavao stijenu na kojoj bi se moglo urediti penjalište. Dodaje kako na uređenim penjalištima vrlo rijetko ima zmija jer su plahe i maknu se od ljudi te naglašava da je ovo bila nova stijena i neočišćen teren.

"Skautirao sam novu stijenu za potencijalno penjalište na Hvaru, stijenu koja nije penjana i koja nema pristupni put. Bilo je jasno da ima zmija, one uglavnom odu kad uredimo penjalište, ali do tada je južna litica njihov teren. Pristup do stijene je 10 minuta po ravnom terenu i onda se spušta u podnožje još 6-7 minuta okolo hrpta. Tako sam i sišao i poslikao stijenu. Nazad sam odlučio napraviti nešto prilično blesavo, a to je skratiti tih 6-7 minuta uspona tako da se popnem po stijeni", opisuje Roić.

"Osjećao sam se sigurno, ali doslovno sam na pola ušao rukom u gnijezdo i dobio atipični ugriz samo jednim očnjakom. Poslikao sam ranu i upalio štopericu na mobitelu, da imam informacije o vremenu i ugrizu kad dođem do liječnika. Smirio sam se i sjetio uputa: bez podvezivanja, bez kompresije, bez isisavanja i smiriti se. Popeo sam se uz preostalih 10-ak metara stijene i pješke došao do auta. Ruka je počela oticati, ali ne pretjerano pa sam odvozio 10 min makadama i 10 min ceste do Hitne pomoći u Jelsi", opisuje dalje Roić.

No, u Jelsi nisu imali seruma. Dali su mu antibiotik i poslali ga na trajekt koji je kretao za 15-ak minuta. Tamo ga je dočekao njegov brat koji je bio s njim cijelim putem i odveo ga u bolnicu u Splitu.

"Na trajektu je otrov počeo djelovati sistemski i imao sam nekontroliranu stolicu i povraćanje, doslovno sam cijeli put proveo u WC-u. Osim toga, snažne boli nije bilo, samo oticanje ruke. Također, osjećao sam se tjelesno i mentalno skroz ok, mogao hodati i potpuno normalno komunicirati", priča Roić koji je zatim otišao na Hitnu na splitske Križine.

No, na Hitnoj također nije bilo seruma, pa je poslan na Infektivni odjel.

"Pronašao sam tu drugu zgradu, gdje me zaprimio izvanredan medicinski tim. Krvni pritisak mi je bio 110/80, puls 65. Redom su mi administrirali tetanus, antibiotike, kortikosteroide i tek nakon toga serum. Serum ide kasnije jer je moguća alergija pa da barem dobiješ ovo prije eventualne loše reakcije. Serum sam dobio nakon 5 sati od ugriza, znam po štoperici.

Nažalost - odstup, vožnja autom, trajekt pa opet auto, nakupilo se. Normalno, i puno infuzije, jer je iz mene izašlo sve na trajektu. Prenoćio sam u KBC-u, sam u sobi, izvanredni uvjeti. Prije spavanja su mi administrirali analgetik i dali Normabel za spavanje. Sutra je već serum odradio dobar posao, ruka nije pomodrila i oteklina je bila podnošljiva. U popodnevnoj smjeni sam zamolio da odem kući", opisuje Roić i dodaje kako je u bolnici i tijekom boravka tamo i tijekom dolaska na pregled dan nakon otpuštanja bila odlična ekipa.

Sada se oporavlja kod kuće. Mora mirovati, držati ruku u povišenom položaju i stavljati hladne obloge.

Roić na kraju poručuje kako je penjanje siguran sport ako se prakticira u normalnim i uređenim okolnostima. "Ovo je bila iznimna situacija u kojoj sam išao uređivati potpuno novu stijenu u divljini", zaključuje.

O poskocima u Hrvatskoj

"Poskok je pepeljasto-sive do smećkaste ili crvenkasto-smećkaste boje, a naraste do 65 cm, rijetko do 90 cm. Na glavi ima karakterističan roščić na vrhu njuške. Uzduž hrpta se gotovo uvijek nalazi tamna vijugava linija koja može biti u obliku romba ili cik-cak, a ide od glave do vrha repa. Živi na cijelom području Hrvatske na pogodnim staništima te na nekim otocima", opisuje ga Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

"Otrov poskoka je pretežito hemotoksičan jer izravno razara tkiva i izaziva poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol od ugriza i oticanje koje se širi od mjesta ugriza. Mogu se javiti i simptomi kao nesvjestica, mučnina, povraćanje, znojenje zato što se u otrovu, iako u puno manjem opsegu, nalaze komponente koje djeluju neurotoksično", opisuje HZJZ.

Index je prije dva mjeseca razgovarao sa zmijolovcima iz Slavonskog Broda. Tada je dječaka iz Belgije ugrizao poskok na Paklenici pa su nam zmijolovci ispričali gdje se sve susreću s poskokom, kao i što učiniti u slučaju ugriza.

“Postupanje nakon ugriza zmije je jako bitno. Nije potrebno podvezivati ugrizeni dio jer se time ugrožava određeni ekstremitet. Kada bi se u ovom slučaju kod djeteta na Paklenici podvezao prst, taj prst bi bio uništen jer zmije imaju otrov da bi se prehranile, a osim što paraliziraju plijen, otrov ga razgrađuje i priprema za probavu.

Zato bi se, primjerice, prilikom podvezivanja prsta, prst krenuo razgrađivati i bio bi oslabljen. To su stare metode. Danas se nikako ne preporučuju podvezivanje, zarezivanje ili isisavanje otrova ustima. Najbitnije je očuvati prisebnost jer nam je šok broj jedan neprijatelj. Drugo, treba smanjiti kretanje”, rekao nam je zmijolovac Lađarević.

"Otrov poskoka paralizira plijen"

Objasnio nam je i na koji način otrov poskoka djeluje na ljudski organizam te kako uopće prepoznati ugriz zmije otrovnice.

“Otrov poskoka, koji se hrani glodavcima, paralizira plijen i nastavlja dalje djelovati po tijelu. Taj otrov je hemotoksičan. U slučaju čovjeka, neće odmah doći do kompletne paralize, no imali smo slučaj ugriza riđovke jednog dječaka koji je doveo do paralize pa je dijete završilo u šok-sobi nekoliko dana jer je kasno potražilo liječničku pomoć.

Ako se primijete dvije ubodne ranice iz kojih izlazi krv, gotovo stopostotno se radi o ugrizu otrovnice. Nakon toga slijedi reakcija koja je ovisna o osobi, mučnina, oblijevanje znoja, slabost, ubrzan rad srca i to su samo neki od prvih simptoma koji se vrlo lako mogu osjetiti nakon ugriza”, priča. 

U Hrvatskoj tri smrtna slučaja od ugriza zmije

Od 2005. do 2019. godine identificirana su 3 smrtna slučaja od ugriza zmije u Republici Hrvatskoj, i to 2006., 2007. i 2013. godine. Dvije osobe su bile starije životne dobi (69 i 80 godina), dok je jedna preminula osoba bila stara svega mjesec dana, a dvije od tri umrle osobe bile su muškog spola. Ugrizi su se dogodili u Zadarskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Ličko-senjskoj županiji.

Što ako dođe do ugriza?

Evo što piše HZJZ:

Otrovni zmijski ugrizi su medicinsko hitno stanje koje se mora odmah liječiti. Ako je došlo do ugriza, bitno je ostati miran i priseban, ne trčati i ne paničariti, jer ćemo time izazvati brže širenje otrova po tijelu.

• Ako smo prepoznali da se radi o nekoj od u Hrvatskoj prisutnih otrovnica, treba ugrizenu osobu što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati Hitnu pomoć na brojeve 94 ili 112 radi primanja antidota.
• Do dolaska hitne pomoći ili dolaska u bolnicu potrebno je mirno ležati ili sjediti. Imobilizirajte ruku ili nogu na kojoj je ugrizna rana kako bi se onemogućilo pokretanje, što usporava širenje otrova u limfni i krvni sustav. Ruku treba postaviti u razini srca, a nogu držati na povišenom, što može smanjiti oticanje.
• Skinite prstenje i satove prije nego što dođe do oticanja ekstremiteta.
• Pokrijte mjesto ugriza čistom, suhom oblogom.
• Označite rub otekline na koži.

NE činite ništa od sljedećeg:

• Nemojte čekati da se pojave simptomi u slučaju ugriza, već odmah potražite liječničku pomoć.
• Nemojte primijeniti ​​podvezivanje jer sprječava protok krvi i može uzrokovati nekrozu.
• Nemojte rezati ranu nožem ili je rezati na bilo koji način.
• Ne pokušavajte isisati otrov.
• Nemojte nanositi led ili uranjati mjesto ugriza u vodu.
• Nemojte piti alkohol kao sredstvo protiv bolova.
• Nemojte uzimati lijekove protiv bolova (kao što su aspirin, ibuprofen).
• Nemojte pokušati uhvatiti zmiju zbog rizika dodatnog ugriza.
• Ne pokušavajte zmiju uhvatiti jer točna determinacija vrste nije potrebna, liječnici dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a za ugrize svih naših otrovnica primjenjuje se jedinstven protuotrov.