Hoćemo li Jadranku Kosor mrziti kao Ivu Sanadera?
Foto: Goran Mehkek / Cropix
SAMA je donijela program. Sama ga je predstavila. Sama ga hvali. Sama se u njega zaklinje. Sama garantira njegovu provedbu. Hoće li onda sama snositi odgovornost ako plan gospodarskog oporavka ne uspije?
Jadranki Kosor sve glasnije se prigovara da nije konzultirala ni vlastitu stranku, a kamoli koalicijske partnere u izradi svog famoznog plana za izlazak iz krize. Zamjera joj se da je sve učinila sama, na svoju ruku, iz vlastitog hira i zbog pukog glancanja imidža. Prigovara se čak i da ga je naprasno prezentirala: samo dan nakon što je izviždana u Jasenovcu, bez ikakve medijske pripreme, bez suvisle komunikacijske strategije, na koncu i bez potpunog informiranja javnosti o kakvim mjerama se zapravo radi. Stekao se dojam kako ponovno ovisimo o hirovima dezorijentirane premijerke.
Odlučna kao Tuđman i Sanader
Ali zar nije to modus operandi HDZ-ovih vođa? Zar oni ne rade tako? Na svoju ruku, uz konzultacije tek s uskim krugom ljudi, kalkulirajući s tajmingom i potezima koji njima najviše odgovaraju. Nije li tako radio Franjo Tuđman? Nije li se tako ponašao i Ivo Sanader? Je li on možda obavještavao stranačke kolege o svojim namjerama i potezima? Pitajte Vladimira Šeksa. Ili bilo kojeg ministra koji je preživio u Vladi.
Kosor ne radi ništa što ne bi učinio njezin prethodnik. Ona konačno ide "kud i Sanader". Sama se pojavila na press konferenciji gdje nas je zaskočila s planom gospodarskog oporavka. Prijeti ministrima da će nadrljati ako se ne budu pridržavali tog plana. Odlučno najavljuje radikalne poteze i kune se da neće od njih odustati. Ničeg se ne boji. Na sve je spremna. Zvuči kao Sanader. Hoće li na kraju i završiti kao Sanader?
Sanader ubirao zasluge i delegirao krivnju
Bivši premijer u svojih sedam godina na vlasti izgradio je perfektan zaštitni mehanizam: ubirao je zasluge, a delegirao krivnju. Glumio je odlučnost, čak i onda kad nije povlačio nikakve odlučne poteze. Dapače, čak i kad ih je poništavao, ublažavao, korigirao ili jednostavno vraćao na staro.
Ali za sve što je radio, imao je jasnu komunikacijsku strategiju. Dojam mu je redovito bio važniji od sadržaja. Uspijevao je istovremeno biti borac za generale i suradnik Haaškog suda, zakleti europejac i rigidni hadezeovac, iskreni liberal i zadrigli konzervativac. Što god je prolazilo, to je Sanader uzimao. Kad to više nije išlo, pokupio je prnje i pobjegao.
Kosor ima sadržaj, ali nema dojam
Kosor u ovoj situaciji ima drugi problem: ima sadržaj, ali ne i dojam. Napokon je sastavila program gospodarskog oporavka, onaj koji su mnogi mjesecima, pa i godinama zazivali, da bi ga onda istresla pred javnost tako šlampavo da nitko zapravo ne zna što u tom programu stoji.
Ljudi skupljaju raspršene komadiće i komentiraju ih kako im se svidi. Milanović tupi svoje, Kajin svoje, sindikati svoje, poslodavci svoje, stručnjaci svoje, koalicijski partneri svoje, međunarodni stručnjaci opet nešto sasvim svoje. Jedan dan se program pljuje, drugi dan hvali, pa opet pljuje i tako unedogled.
I dok je Sanader u svojoj bolesnoj ovisnosti o spinu godinu i pol odbijao priznati da kriza dolazi, Kosor nakon devet mjeseci - u paničnoj želji da udovolji kritičarima - napokon donosi antikrizni program. Nije bogznakakav, ali je nekakav. I što se događa? Ništa.
Moli Škegru da je hvali
Kosor je donijela možda najvažniji program u povijesti vladavine HDZ-a, a za to nije dobila ni jednu riječ pohvale. Nije stoga ni čudo da se mora sama hvaliti. Ili da u naletu očaja traži Borislava Škegru da to čini umjesto nje. Tu se vidi koliko je nisko pala.
Zamislite što bi Sanader napravio s ovakvim programom? Kakav bi to tek spektakl bio. Opet nitko ne bi znao što točno piše u programu, ali bi zato premijer bio heroj. Superheroj. Kosor je danas tek superdomaćica. Ili superjahačica. Ili već nešto čime se ona voli kititi u intervjuima.
Napad odlučnosti kao ritualno žrtvovanje
Zato ovaj njezin napad odlučnosti uglavnom sliči na samoubojstvo. Na ritualno žrtvovanje. Suprotno Sanaderu, Kosor neće pobrati zasluge, nego će preuzeti odgovornost. Ona nije svjetionik, nego gromobran.
To pokazuje koliki je Jadranka Kosor zapravo politički diletant. Koliko je njezina politika čista improvizacija. Najvažniji dokument u njezinu mandatu - ali i mandatu HDZ-a - sastavlja se iza zatvorenih vrata, a onda ga iznebuha prezentira javnosti koja još nije shvatila što se događa. Ne zna bi li se tom programu radovala ili zbog njega očajavala. Suprotno Sanaderu, premijerka je možda doista odlučna u provedbi ovog programa, ali nitko živ joj ne vjeruje.
Sanader rezao glave, sada na panju samo Kosoričina
I postavlja se stoga najvažnije pitanje: što ako program ne uspije? Sanader bi munjevito odsjekao par ministarskih glava. Kosor nema te sreće: na panju je samo njezina. HDZ se ogradio od tog programa, kaže da s tim nema veze, da nije ni luk jeo ni luk mirisao, da je to sve Škegrino maslo i da je Kosorica sve to složila iza njihovih leđa. Neće oni rezati plaće i povlastice, neće oni otimati porezne olakšice, to će sve napraviti Kosor.
Kao što Sanader godinama nije bio kriv ni za što, tako je sada Kosor kriva za sve. I kao što danas svi mrze Sanadera, tako bi mogli mrziti i Jadranku Kosor. Pa čak i ako - a to je zanimljiv paradoks - njezin program u naredno vrijeme donese bilo kakav rezultat. Nažalost, taj privilegij Sanader nam još nije priuštio.