DANA 21. listopada 1944. godine, savezničke snage, predvođene američkom Prvom armijom, osvojile su Aachen, prvi njemački grad koji je pao u ruke saveznika tijekom Drugog svjetskog rata.

Ovaj događaj, dio šire ofenzive na zapadnom frontu, označio je ključnu prekretnicu u ratu, simbolizirajući prodor saveznika na tlo Trećeg Reicha. Bitka za Aachen bila je žestoka, vođena u urbanom okruženju s velikim gubicima na obje strane, ali je pokazala odlučnost saveznika da slome njemački otpor i približe se konačnoj pobjedi.

Osvajanje Aachena nije bilo samo vojni uspjeh, već i psihološki udarac Njemačkoj, dok je za civile grada značilo početak kraja nacističke vladavine.

Strateški značaj Aachena

Aachen, smješten blizu granice s Belgijom i Nizozemskom, bio je strateški važan zbog svog položaja na Siegfriedovoj liniji, njemačkom sustavu utvrda poznatom kao Westwall. Grad je imao i simboličku važnost: kao povijesno središte Svetog Rimskog Carstva i mjesto krunidbe Karla Velikog, Aachen je bio duboko ukorijenjen u njemačku povijest.

U jesen 1944., saveznici, nakon uspjeha operacije Overlord i oslobođenja Francuske, napredovali su prema Njemačkoj. Američka Prva armija, pod zapovjedništvom generala Courtneya Hodgesa, dobila je zadatak probiti Siegfriedovu liniju, a Aachen je bio ključna meta zbog svog položaja i utvrda.

Njemačke snage, pod zapovjedništvom feldmaršala Waltera Modela, bile su odlučne braniti grad. Hitler je naredio da se Aachen drži po svaku cijenu, smatrajući ga simbolom njemačkog otpora. Njemački garnizon, koji je uključivao dijelove 116. oklopne divizije i 246. narodne grenadirske divizije, bio je brojčano slabiji, ali je koristio urbani teren i utvrde za žestoku obranu.

Žestoki sukobi u bitci za Aachen

Bitka za Aachen započela je početkom listopada 1944., kada su savezničke snage opkolile grad, pokušavajući izolirati njemačke branitelje. Američka 1. pješačka divizija ("Big Red One") i 30. pješačka divizija vodile su glavne napade, uz podršku tenkova i zračne potpore.

Njemačke snage, pod zapovjedništvom pukovnika Gerharda Wilcka, pružile su tvrdoglav otpor, koristeći zgrade, podrume i kanalizaciju za gerilsku taktiku. Borbe su bile ulica po ulica, s intenzivnim pješačkim sukobima i teškim granatiranjem. Saveznici su koristili superiornu vatrenu moć, uključujući artiljeriju i zračne napade, kako bi slomili njemačke položaje.

Ključni trenutak dogodio se 13. listopada, kada su američke snage probile glavne obrambene linije i započele opsadu središta grada. Njemački zapovjednik Wilck odbio je predaju sve do 21. listopada, kada je, suočen s neizbježnim porazom i ogromnim gubicima, kapitulirao. Oko 5000 njemačkih vojnika palo je u zarobljeništvo, dok su saveznici pretrpjeli oko 5000 žrtava, uključujući poginule i ranjene.

Posljedice i značaj

Osvajanje Aachena bilo je prvo veliko savezničko uporište na njemačkom tlu, što je imalo ogroman psihološki učinak. Za njemačke civile, pad Aachena označio je početak kraja nacističke vladavine, dok je za nacistički režim predstavljao dokaz da je invazija na Njemačku neizbježna.

Saveznici su uspostavili vojnu upravu u gradu, čime je Aachen postao model za upravljanje osvojenim njemačkim teritorijima. Vojno, pobjeda je omogućila saveznicima daljnji prodor prema rijeci Rajni, iako je Siegfriedova linija i dalje bila značajna prepreka. Bitka je također otkrila slabosti u njemačkoj obrani, ali i izazove urbanog ratovanja za saveznike, koji su se suočili s velikim gubicima.