FRANCUSKA od subote traži dvogodišnjeg dječaka Emila, a HGSS-ovac otkriva da se tako malu djecu obično nađe u radijusu od 600 metara od točke nestanka. Dodaje da tako mala djeca imaju dobre šanse za preživljavanje jer se uspiju sakriti i imaju zdravo tijelo. Ispričao je i emotivni trenutak kad je on pronašao dječaka od dvije godine nakon 20 sati.

Kako to izgleda tragati za dvogodišnjim djetetom, govorio je u Direktu Josip Granić, izvršni pročelnik HGSS-a.

Koliko je teško naći dijete od dvije i pol godine na terenu poput ovog u Francuskoj? "To može biti iznimno teško. Teren je planinski, deseci su potoka, trava je na nekim mjestima iznad koljena, možda i do struka, što je više od dječaka. Ima puno šume. U bilo kojoj potrazi nitko od nas ne zna sa sigurnošću reći da se netko negdje nalazi", kazao je.

"Takva trava i neka dječak leži - vi doslovno morate proći pored njega ili stati na njega da biste ga našli", kaže. "To je iznimno teško", dodaje.

Koliko je daleko dijete moglo stići?

Od subote je prošlo previše dana. Koliko je daleko mogao stići? "Statistika kaže da se 75 posto djece u dobi od jedne do tri godine pronađe u 600 metara od mjesta nestanka. Ali od 75 do 95 posto imamo još radijus od četiri i pol kilometra i to je 63 kvadratna kilometra. To je ogromno područje, a znamo da su tamo i kuće, potoci, jezera, grmovi, to je jako teško.

Djeca imaju određeni obrazac ponašanja i siguran sam da ga kolege u Francuskoj znaju", kaže.

U medijima je objavljeno da se potraga zaustavlja. "To nismo mogli čuti iz medija što će se točno zbivati. Siguran sam da ne završavaju potragu tako da će sve zaustaviti. Maknut će se blokade, dio njih povući će se s terena.

Tu se radi o 800 ljudi koji imaju jako veliku moć traganja. Vjerujem da kolege rade u najboljem interesu djeteta i obitelji. Ali što su oni saznali i kakve informacije imaju, mi ne možemo špekulirati.

Vjerujete, tamo su volonteri, neki od naših kolega i prijatelja, i nitko se ne želi povući s terena ako nema pravi razlog", kaže.

Ispričao je jedan svoj slučaj.

"Ja sam 2007. našao dijete od dvije i pol godine. Živio je na rubu šume u okolici Požege. Trajalo je 20 sati, ali bio je siječanj, zima. Ovako mala djeca mogu dosta dobro preživjeti, oni se sakriju, zavuku se, a imaju i zdravo tijelo. Potraga za djecom je jako velika urgentnost, svi smo roditelji i jako smo na to osjetljivi. Teško se onda povući s terena", kaže.

"Kad sam pronašao dijete, taj osjećaj ne može se opisati. Uzeo sam dijete i nisam ga dao nikome da ga nosi dok mi nisu otpale ruke. Kolega, koji je s potražnim psom našao Britanca, rekao je da je mislio da je u raju kad je vidio psa i svjetlo", prisjetio se jednog slučaja.

O intervencijama ove godine

Komentirao je i situaciju s intervencijama ove godine.

"Intervencije blago rastu, to je stalan porast i na njega smo spremni. Da bismo mogli brže reagirati, imamo dežurstva, helikoptersko dežurstvo u Divuljama. Gdje imamo veći broj intervencija zbog turističke sezone, tamo smo dislocirali ljude s kopna i s primorskih stanica. To radimo već godinama.

Ove godine imamo blagi porast intervencija, dosad njih između 450 i 500. Imamo valove - kad je lošije vrijeme, onda je 10 i 15 intervencija u tjedan dana. Za vrućina to se malo smanji jer ljudi ne idu van. Japanki na planinu sve je manje. Oprema je dostupna pa je puno više intervencija jer ljudi idu u planinu", rekao je.