MATIJINIM odlaskom dogodila mi se najteža stvar u životu, rekao je novinar Drago Hedl u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 govoreći o suicidu vlastitoga sina. Bio bi sretan kad bi mu se netko nakon pročitane knjige "Matija" javio i rekao da se predomislio i odlučio nastaviti živjeti.

Nakon tragedije Hedl je i dalje mnogo radio, sudjelovao je u stvaranju dokumentarnog filma Mirotvorac, a u emisiji je govorio i o svojoj profesiji, planovima i izazovima.

Knjiga je o samoubojstvu vlastitog sina

Drago Hedl napisao je knjigu "Matija" za one koji imaju djecu. Knjiga je to, nažalost, o suicidu vlastitog sina. Tema knjige "Matija" nije lagana za čitanje kao što nije bila ni za pisanje, rekao je Hedl.

To je, kaže, važna tema o kojoj treba progovoriti jer, nažalost, o suicidu se nije puno pisalo, gotovo da je to tabu. To je na neki način stigma za onu obitelj u kojoj se to dogodi, ali ne bi smjela biti.

"Kada se to nama dogodilo, vidio sam da uistinu znam nekoliko osoba koje su proživjele tu tragediju, ali se o tome nerado govori. Obitelji o tome nerado pričaju, to je nekakva vrsta obiteljske tajne, a negdje čak i obiteljska sramota", rekao je Hedl.

Spomenuo je češkog književnika Bohumila Hrabala za kojega je rekao kako se zna da nije stradao tako što je hranio golubove pa je pao preko balkona. Ni nobelovcu Ernestu Hemingwayu, kaže, puška nije slučajno opalila dok ju je čistio.

"Kada bih mogao, češće bih sinu rekao koliko ga volim"

Osjetio je da o tako važnoj temi treba progovoriti, a da to sve ima smisla, potvrdile su izjave nekih koji su pročitali knjigu.

"Rekli su mi da su nakon čitanja knjige 'Matija', prvo što su učinili bilo to da su prišli svome djetetu, zagrlili ga, poljubili, rekli mu da ga puno vole.

Drago mi je da su ljudi na taj način doživjeli knjigu i da su shvatili koliko možda zbog poslova koje radimo, zbog užurbanosti, tempa, napredovanja u karijeri, mnogo drugih stvari – premalo vremena posvećujemo djeci", kazao je Hedl.

"I ja se to preispitujem u knjizi. Pitam se jesam li dovoljno vremena posvetio svome sinu. Kada bih, naravno, mogao, a to ne mogu i nitko ne može, vratiti to vrijeme, ja bih mu puno više i puno češće rekao da ga volim jer sam ga stvarno volio.

Ali možda mu nisam to dovoljno puta rekao. (...) Kao da živimo u takvoj kulturi gdje se to podrazumijeva, pa onda to ne govorimo. Ali to treba reći", istaknuo je Hedl.

Teško mu je objasniti zašto se sve to dogodilo.

"Znam reći da mi se Matijinim odlaskom najgora, najteža stvar u životu dogodila. Sve drugo što se događa više nije ni blizu onome što se dogodilo u tom trenutku", rekao je i dodao da mu se nametalo na tisuće pitanja na koja je očajnički tražio odgovor. Analizirao je svaki svoj postupak, preispitivao se, tražio je odgovor. Ali to su, kaže, pitanja na koja nemamo odgovor.

Hedl i njegov sin imali su jako dobar odnos bez obzira na to što je Matija bio u Americi. Mi smo se, kaže, voljeli uistinu. U zadnjoj rečenici koju je napisao stajalo je: "Voli te Matija".

"Posao na Yaleu pridonio je klimi u kojoj je izgarao, puno se trošio"

Matija je sa 17 godina otišao u SAD. Ondje je završio srednju školu, studij biokemije i doktorirao na sveučilištu Purdue. Bio je na postdoktoratu na sveučilištu u Chicagu, a potom otišao na sveučilište Yale gdje je radio 11 godina. Istraživao je Crohnovu bolest i radio šest dana u tjednu od 8 do 20 sati.

Trebalo je, kaže Hedl, prepoznati neke znakove koji bi možda upućivali na to da je Matija bio depresivan, da mu nije bilo lako boriti se sa svakodnevicom. Nije to primjećivao zato što je Matija bio vrlo ponosan i rijetko ili gotovo nikada nije govorio o teškim trenucima.

"Znao je reći nekoliko puta da je depresivan, da je to jedna sredina koja baš nije topla, u kojoj nema puno empatije, u kojoj se jako puno radi, u kojoj svi vide samo uspjeh. Svi vide samo Nobelovu nagradu. Takav je tamo način života i rada", rekao je Hedl.

Smatra da Matija, iako je bio iznimno inteligentan, obrazovan i pametan, nije prepoznao u SAD-u fini mobing. Kad bi vam netko rekao "biste li vi to, molim vas", to nije bio kondicional, već imperativ i podrazumijevalo se da to morate napraviti, objasnio je Hedl.

Hedlova bol je neopisiva. No bio bi najsretniji čovjek na svijetu kada bi mu se, kako kaže, do kraja života javila bar jedna osoba koja je pročitala knjigu i rekla:

"Ja sam pročitao vašu knjigu, bio sam na rubu, na rubu kao i vaš sin, i shvatio sam kolika bol ostaje iza tog čina onima koji ostanu pa sam se predomislio. Ako mi se dogodi to u životu da me tako netko nazove, da mi kaže 'odlučio sam da ću ipak nastaviti život jer mislim da ima nekakvog smisla', onda bih bio najsretniji čovjek na svijetu toga trenutka kada bi mi to netko rekao", rekao je Drago Hedl.

"Duboko poštujem odluku sina"

Oprostio je sinu što je to učinio i nije bio ljut na njega, iako je takvu odluku teško prihvatiti. Jasno mu je bilo kakav je bio život njegova sina, kad je između života i smrti izabrao ono drugo.

"Ako je on potražio mir, a on je pisao to u svom pismu koje je ostavio, da samo želi mir, onda to treba poštovati. Ja duboko poštujem tu odluku, iako mi je vrlo, vrlo teška i iako je naravno nikada ne bih prihvatio da sam imao mogućnosti da mu to kažem prije nego što je on to učinio", rekao je Drago Hedl.

U emisiji je pročitan i dio oproštajnog pisma Matije Hedla:

"Jako mi je žao što sam ovo napravio i doveo te u ovakvu situaciju, ali jednostavno više nisam mogao dalje. Bio sam svake godine sve depresivniji i, iako sam tražio pomoć, postajalo je sve gore. Molim te, nemoj imati nikakav osjećaj krivnje. Ovo bi se kad-tad desilo i tu nitko nije mogao pomoći. Pomozi malo mami i budi uz nju. Voli te Matija."

Posljednji put vidjeli su se u ljeto 2018. kada se Matija vratio u Ameriku. Prvi je saznao za tragičan događaj, da Matije više nema.

"Bilo je rano jutro, probudio sam se i možete misliti kada ujutro čujete takvu jednu groznu rečenicu, onda prvo što vam prođe kroz glavu jest da je vjerojatno neka zabuna, da je netko nešto pomiješao i da je nazvao krivu osobu, da joj kaže vijest koja nije takva", rekao je. Razgovarao je s policajcem u Americi nakon što mu je tužnu vijest javio Matijin prijatelj.

"Nema više našeg Matije"

Dok je išao do Ljerke, bivše supruge, pokušavao je smisliti način na koji će joj reći strašnu vijest.

"Bila je zatečena da me vidi tako rano ujutro. Ušao sam u dnevni boravak, sjeo na stolicu na kojoj bi obično sjedio Matija kada je bio zajedno s nama. I rekao sam najtežu rečenicu u svom životu koju sam ikada izgovorio, rekao sam joj: 'Nema više našeg Matije'.

Ljerka nije shvatila tu rečenicu, kao što nisam ni ja shvatio rečenicu Matijina prijatelja koji mi je to rekao sat ili nešto prije toga. Pa sam to onda ponovio, istim riječima, na isti način. (...)

Tada smo oboje plakali. Plakali smo svatko na svojoj stolici, nismo znali jedno drugome što reći, koje su to mogle biti riječi, koja su to mogla biti pitanja. Samo smo plakali, šutjeli. I tek smo nakon možda desetak ili petnaest minuta počeli razgovarati", rekao je Drago Hedl prisjećajući se tužnih trenutaka.

"U Americi sam očekivao više empatije"

Iduća briga im je bila kako što prije otići u Ameriku i oprostiti se s Matijom. Očekivao je da će na Yaleu imati više empatije prema njima i pomoći im u trenucima koji su im bili izuzetno teški. Zbog nekih protokola u Americi, tijelo nije bilo moguće ondje kremirati. Pomogao im je zato ondje Danijel Franjić iz Požege, koji je obavio posao nakon što su oni otišli iz Amerike.

Svakog 14. u mjesecu ide na grob sina Matije. Duboko razumije ljude koji traže svoje najmilije, a koji još uvijek ne znaju gdje su.

Na promociju njegove knjige "Matija" došao je i Vladimir Šeks, koji mu je poslije rekao da ga je knjiga duboko potresla. Razumije ga jer je i njemu moralo biti teško s obzirom na to da je doživio što i on, možda na drugi način, ali je izgubio sina, što je golem gubitak.

Preživjeti smrt djeteta nije lako. Drago Hedl želio je zabilježiti priču o Matiji. I dalje je posvećen poslu koji voli i poručuje da će ga raditi dok je živ i dok bude mogao.

"Nastojim kroz rad, puno posla, dosta planova koje imam, nastaviti taj život i učiniti ga koliko-toliko snošljivim. Imam jedan veliki bonus u toj priči, a to je da sam imao Matiju", rekao je.