PRIJE nego što je Dražen Čović postao direktor Uprave Fine, bio je šef njene podružnice u Vukovaru, ali i prvi direktor tvrtke Vukovarske gospodarske zone (VGZ), projekta osmišljenog da privuče investitore u razoreni grad kako bi se stvorila nova radna mjesta.

VGZ je na upravljanje dobio 33 hektara vrijedno gradsko zemljište od svog osnivača, Grada Vukovara, kojim je tada upravljao HDZ. A dobio je i direktora, HDZ-ova Dražena Čovića.

Dražen Čović je od 2007. do prosinca 2009. godine radio u VGZ-u, od 2005. do 2009. je bio direktor Sektora prodaje u Fini, od 2010. do 2012. godine je bio direktor Sektora usluga za javni sektor u Fini, a od 2016. godine do danas je direktor Uprave Fine. 

Njega u VGZ-u ne pamte po dobru upravo zbog sumnjivih poslova oko raspodjele gradskog zemljišta i netransparentnog načina rada, zbog kojih je i - dobio otkaz.

U zapisniku sa skupštine VGZ-a iz 2009. godine članovi Nadzornog odbora te tvrtke pred javnim bilježnikom su ovjerili rečenicu u kojoj kažu da je Čović uzrokovao najmanje 1.5 milijuna kuna štete. Uz to ga terete da je dodatno oštetio Grad i gradsku tvrtku tako što je davao gradsko, VGZ-ovo zemljište, privatnim firmama da im bude zalog za kredit. Među njima je i M SAN, tvrtka povezana s HDZ-ovcem Damirom Krstičevićem, koja je dobila vrijedno gradsko zemljište za - euro po kvadratu.

Nakon što je obavljena revizija i kad se VGZ odlučio riješiti Čovića, koji je donosio ovakve odluke, on je izvukao tajni menadžerski ugovor koji mu je jamčio više od pola milijuna kuna otpremnine.

I to je samo početak priče o živopisnoj poslovnoj prošlosti glavnog čovjeka državne financijske agencije. 

Nadzorni odbor gradske tvrtke smijenio je Čovića zbog propusta u radu, štetu su procijenili na više od 1.5 milijuna kuna

Nadzorni odbor gradske tvrtke VGZ u ovom zapisniku sa skupštine, na kojoj razrješuju Čovića, objašnjava tu svoju tvrdnju o 1.5 milijuna kuna novonastale štete, iznoseći da, prilikom prijenosa vlasništva nad gradskim nekretninama koje su temelj za rad tvrtke VGZ, direktor Čović nije upoznao Grad Vukovar, tj. prethodnu gradonačelnicu Zdenku Buljan, s pravnom mogućnosti prijenosa vlasništva ulaganjem nekretnina u temeljni kapital društva Vukovarska gospodarska zona, sukladno članku 390. stavku 3. Zakona o trgovačkim društvima, nego je to učinjeno ugovorima o darovanju nekretnina, što je prouzrokovalo štetu tvrtki:

"Predsjednik Skupštine napominje kako je direktor Dražen Čović kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu Vukovarska gospodarska zona, bio dužan sukladno Zakonu i izjavi o osnivanju trgovačkog društva izvršiti prijenos vlasništva na opisani način, čime za Grad Vukovar ne bi nastala porezna obveza u iznosu od 1.542.648 kuna, a Vukovarska gospodarska zona bi postigla bolji poslovni rejting, uz jednako kvalitetnu ponudu zainteresiranim investitorima. Predsjednik Skupštine napominje da je navedenim propustom član uprave - direktor Dražen Čović nanio štetu Gradu Vukovaru u iznosu od najmanje 1.542.648 kuna, a sebi omogućio upravljanje prodajom nekretnina koje su do nedavno bile vlasništvo Grada Vukovara, odnosno građana Grada Vukovara", stoji u Odluci. 

HDZ-ovac tražio da mu na upravljanje daju imovinu vrijednu 75 milijuna kuna, HDZ-ovka to odobrila

U dokumentu se navodi kako je Čović nakon toga došao u mogućnost da samostalno raspolaže nekretninama, imovinom od strateškog interesa za razvoj Vukovara, vrijednom 75.000.000 kuna. 

"Direktor Dražen Čović je od prethodnog predsjednika Skupštine VGZ-a, gradonačelnice Zdenke Buljan, ishodio izmjenu Izjave o osnivanju trgovačkog društva, kojom mu je kao direktoru omogućeno neograničeno raspolaganje cjelokupnom imovinom tvrtke Vukovarska gospodarska zona, uključivo s nekretninama koje je VGZ-u darovao Grad Vukovar", stoji u objašnjenju dostupnom na web stranici VGZ-a.

"Čović je gradsko zemljište davao privatnicima da im bude jamstvo kod banaka, onda oni ne bi vraćali kredite, pa su ga banke uzimale"

Željko Sabo, SDP-ovac osuđen za korupciju koji je bio gradonačelnik Vukovara, sjeća se tužbi koje je Grad podnosio protiv Čovića i tadašnje HDZ-ove gradonačelnice. Na sudu su sve odbijene.

Sabo je postao gradonačelnik nakon Zdenke Buljan. Tad je obavljena revizija poslovanja VGZ-a i Nadzorni odbor je odlučio da Čović mora otići.

"Kad je Nadzorni odbor vidio stanje u gospodarskoj zoni, onda je razriješen Čović s mjesta direktora. I onda je on izvadio menadžerski ugovor koji je bio tajan, potpisan s bivšim predsjednikom Nadzornog odbora, gdje on u slučaju otkaza dobiva pola milijuna kuna. Čović je tužio Gospodarsku zonu za te novce, a išla je protutužba njemu za štetu koju je on nanio svojim postupanjem.

Sud je donio odluku u korist Čovića tako što je prihvatio valjanost tog ugovora, bez obzira na to što je on bio tajan i što nitko drugi od članova Nadzornog odbora nije znao za to, sud je to njemu dao za pravo. Tako da je s kamatama dobio taj iznos, a vezano za tužbe i kaznene prijave, to vam je vrlo elegantno riješeno - prvi put Općinsko državno odvjetništvo nije našlo elemente za podizanje optužnice jer, kako su rekli, nije bilo nikakve štete", kazao je Sabo. 

Ni danas mu nije jasno kako je sud mogao donijeti takvu procjenu. Kaže da je štete uzrokovane Čovićevim upravljanjem itekako bilo pa izvlači primjer: 

"Što je još radio Čović? Evo primjer, vi se pojavite kao gospodarstvenik i potpišete ugovor s VGZ-om da ćete tu ulagati. Izaberete parcelu, tri ili pet tisuća kvadrata, koliko hoćete. Ali vi nemate novca. A trebate napraviti tvornicu. E onda vam Dražen Čović omogući, kao direktor gospodarske zone, preko Nadzornog odbora i tadašnje gradonačelnice i Gradskog poglavarstva, da to zemljište koje ste vi izabrali vama bude jamstvo kod banke za kredit!

Dakle, javno zemljište je davao da bude jamstvo privatniku. Meni je to potpuno neshvatljivo. I onda se, naravno, dogodilo da neki poduzetnici nisu vraćali kredite i da je banka jednostavno uzela zemljište Gradu Vukovaru. Gospodarska zona je bez njega ostala. Bio je revizor, utvrdio je propuste, sav materijal je išao prema Općinskom državnom odvjetništvu, ali, opet kažem, oni ništa nisu našli za shodno...", prisjeća se Sabo. 

Pišu i da sadašnji šef Fine nije dostavljao financijska izvješća nekoliko godina zaredom

U zapisniku sa sjednice Nadzorni odbor VGZ-a dalje navodi da je Grad Vukovar osnovao trgovačko društvo Vukovarsku gospodarsku zonu u svrhu da to društvo isključivo bude predvodnik i nositelj ukupnog gospodarskog razvoja Vukovara, što tvrtka do sada nije postala niti je ostvarila preduvjete za takvo poslovanje. 

Pišu i da Čović nije dostavljao ugovore i anekse ugovora koje je sklapao s privatnim tvrtkama u ime VGZ-a, da nije dostavljao financijska izvješća tri godine zaredom (a sad vodi Finu!) i da im nije dostavio ni traženi popis svih nekretnina kojima zona raspolaže, koje je društvo steklo kupovinom ili nekim drugim pravnim poslom. Dosta otvoreno ga optužuju i da je opstruirao rad Nadzornog odbora. 

"Predsjednik Skupštine napominje da nakon višemjesečnih pokušaja uspostave produktivne suradnje s članom uprave - direktorom Draženom Čovićem nije uspio uspostaviti produktivnu suradnju. Predsjednik skupštine napominje da je Dražen Čović opstruirao rad Nadzornog odbora tvrtke Vukovarska gospodarska zona koji je on imenovao kao Predsjednik skupštine na način da je odugovlačio proceduru registracije novog Nadzornog odbora kod nadležnog Trgovačkog suda. Naime, predsjednik skupštine iznosi da je tim činom Čović spriječio NO u donošenju pravno važećih i za njega obvezujućih odluka."

I to je samo dio razloga zašto je Nadzorni odbor nakon tri godine raskinuo ugovor Čoviću kao direktoru VGZ-a.

Petero njegovih članova, u sastavu Goran Bošnjak, Lidija Kiš, Vlado Križan, Nikola Toth, Dragan Njegić i tadašnji gradonačelnik Vukovara Željko Sabo, jednoglasno je donijelo Odluku o raskidanju ugovora između direktora Čovića i VGZ-a. Pišu da je odluka o opozivu donesena "za dobrobit svih građana Vukovara".

Otkaz Čoviću nije teško pao, imao je tajni ugovor kojim je dobio preko 500.000 kuna otpremnine

Raskidanje ovog ugovora Čoviću nije teško palo jer je imao ranije spomenuti tajni ugovor.

Sklopio ga je s čovjekom koji je bio predsjednik Nadzornog odbora prije nego što je ova gore nabrojana ekipa došla. Zove se Mirko Ćavar. Tajnim ugovorom, koji mu je Ćavar omogućio, predviđeno je bilo da Čović, u slučaju da se ovakvo nešto dogodi, dobiva - pola milijuna kuna. 

Na kraju se ta cifra popela na 630.000 kuna. Tako da je VGZ, nakon što je ispratio Čovića uz teške optužbe na račun njegova rada, morao bogato nagraditi taj angažman. 

U tajnom ugovoru, o kojem je ranije pisao Telegram, navodi se da Čović, bez obzira na razlog prestanka radnog odnosa, dobiva otpremninu u iznosu jedne godišnje bruto plaće od 25.000 kuna.

Tvrtka VGZ nije htjela Čoviću isplatiti otpremninu pa ju je tužio, a onda je ona tužila njega zbog sumnje na malverzacije 

Problem je jedino u tome što Čović nije dobivao nikakvu plaću dok je bio direktor VGZ-a jer je istovremeno radio u Fini, pa je mogao ovaj drugi posao u državnom sustavu obnašati samo volonterski. Dakle, da se moglo voditi po nekoj zdravoj logici, Čović bi dobio, kako je i pisalo, "otpremninu u iznosu jedne godišnje bruto plaće", što bi bilo ravno nula kuna, jer jasno, plaću nije ni dobivao. 

Vukovarska gospodarska zona nije se htjela tako lako predati. Isprva su odbili isplatiti toliku otpremninu direktoru kojeg su otpustili zbog, kako su naveli, njegovih propusta u radu. Ali onda ih je on tužio. I dobio. 

Sud u Osijeku nije smatrao spornim to što je Čović napravio sve one propuste niti je smatrao spornim što Čović nije dobivao plaću od 25.000 kuna na temelju koje bi dobio otpremninu.

Trgovački sud u Osijeku stao na Čovićevu stranu, kaže da štete za Grad nije bilo

Od aktualne Uprave Vukovarske gospodarske zone dobili smo potvrdu o sudskim postupcima koji su se vodili između njih i bivšeg direktora Čovića. Trenutni direktor VGZ-a Davor Foriš došao je tu tek 2018. godine tako da nije u cijelosti upoznat sa svim postupcima. Zna zato onaj dio koji se odnosi na sudovanje vezano za isplatu sredstava predviđenih tajnim ugovorom.

"Tužitelj Dražen Čović podnio je protiv tuženika, VGZ-a, u srpnju 2010. godine tužbu radi isplate mjesečnih naknada ugovorenih Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od dana 31. srpnja 2007. godine u iznosu od 450.000 kuna, te radi isplate iznosa od 180.000 kn radi jednostranog raskida toga ugovora. Tuženik - VGZ je podnijela odgovor na tužbu dana 03.11. 2010. godine kojim se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, te je uz isti podnesak podnijela i protutužbu", objasnio je sadašnji direktor. Dodaje da je nakon donošenja vještačkog nalaza i mišljenja, Trgovački sud u Osijeku dana 30. lipnja 2014. godine donio presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev tužitelja Dražena Čovića i obvezuje tuženika VGZ da mu isplati bruto iznos od 630.000 kuna s kamatom.

"Sud tada odbija protutužbeni zahtjev VGZ-a za isplatom iznosa od 848.737,70 kn u cijelosti kao neosnovan. VGZ je na presudu uložio žalbu, te je predmet povodom žalbe otišao na rješavanje kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu. Oni su 2017. godine odbili žalbu VGZ-a kao neosnovanu i potvrdili presudu Trgovačkog suda u Osijeku", navodi Foriš u odgovoru.

Višemilijunska šteta nastala je i u sumnjivim poslovima između Čovića kao direktora VGZ-a i tvrtke M SAN

Da je šteta za Grad Vukovar nastala dok je Čović djelovao na čelu VGZ-a, vidi se i iz sljedećeg primjera.

Vrijedno gradsko zemljište ondje je dobila i tvrtka M SAN nekretnine, koja je dio M SAN grupe, čiji je predsjednik Nadzornog odbora do 2009. godine bio bivši ministar, HDZ-ovac Damir Krstičević. Nakon 2009. godine Krstičević postaje zamjenik predsjednika Nadzornog odbora, gdje ostaje do 2016. godine, dakle cijelo vrijeme dok se posao o kojem ćete sada čitati događao. 

Tvrtka M SAN nekretnine dobila je pet hektara zemljišta (51.607 kvadrata) u Vukovarskoj gospodarskoj zoni po cijeni od jednog eura po metru kvadratnom. 

Usporedbe radi, zemljište je ondje kupilo i Prvo plinarsko društvo, koje ga je, prema podacima iz Zemljišnika, platilo od 27 eura po kvadratu. Tvrtka Metal Produkt svoje je zemljište platila 25 eura po kvadratu.

Zašto je onda M SAN dobio zemljište po smiješnoj cijeni? Navodno jer su obećali investirati stotine milijuna kuna i otvoriti stotinjak radnih mjesta do kraja 2015. godine. To se nije dogodilo.

Vukovarska gospodarska zona tužila je M SAN, no sud je i to odbio 

Onda je VGZ tužio tvrtku povezanu s Krstičevićem. Ishod je bio isti kao u gore navedenim primjerima. Sud je odbio VGZ i presudio u korist M SAN nekretnina, kojima je tako pripalo to vrijedno gradsko zemljište.

Telegramov Drago Hedl je spominjao ovaj slučaj u jednom članku pa je tako naveo da je za Grad Vukovar nakon tog spora nastala i obveza plaćanja dva milijuna kuna sudskih troškova. Računa da je, uz vrijednost zemljišta, Grad ovim poslom oštećen za 23 milijuna kuna. M SAN-u, kako vidite na karti VGZ-a, pripada najveća parcela. 

"VGZ je, vidjevši da od investicije nema ništa, tužila M SAN nekretnine i na Trgovačkom sudu u Osijeku dobila spor. No, M SAN je uložio žalbu pa je Visoki trgovački sud u Zagrebu, presudio u njihovu korist", objavio je Telegram.

Tamo gdje je do 2015. godine trebalo biti postrojenje sa stotinjak zaposlenih sad je zapuštena livada. Tvrtku M SAN upitali smo planiraju li ikad išta raditi na toj parceli. 

"Nakon završetka sudskog postupka, koji je trajao iznimno dugo, u tijeku je otklanjanje nedostataka na nekretnini koji su bili predmet tog postupka. Bitan element odnosa je, između ostalog, kolektor u nadležnosti Vodovoda Grada Vukovara koji prelazi preko nekretnine i koji je predmet sadašnjih razgovora. Izvršenje tih aktivnosti preduvjet je daljnjih koraka", poručio je direktor Davor Sever.

Državne institucije, po običaju, sve to znaju i ništa ne poduzimaju

Suludo bi bilo reći da u ovim poslovima nije nastala šteta za Grad Vukovar. Zašto DORH i ostale institucije ne žele postupati i braniti interese države kad je u pitanju HDZ-ovac Dražen Čović, možemo samo nagađati jer oni nam na novinarske upite ne odgovaraju. Ni kad ih pitamo za svu ergelu uhljeba u vrhu Fine ni kad ih pitamo za sumnjive poslove između Fine i tvrtki u vlasništvu obitelji Čovićeva kuma.

Kako bismo saznali i drugu stranu, kontaktirali smo Dražena Čovića upitom na adresu Fine. Kad dostavi odgovore, rado ćemo ih objaviti.