GODINU dana nakon početka druge Trumpove administracije, američka vanjska politika sve je više oblikovana nepredvidivim odlukama predsjednika, njegovom reakcijom na percipirane uvrede i željom da ostavi trag kao imperijalni vođa. Zbog sve manje popularnosti kod kuće, predsjednik opsjednut svojim nasljeđem prebacio je fokus na svjetsku scenu, piše The Guardian.

Serija nepredvidivih poteza

Tijekom proteklog vikenda, Donald Trump je norveškom premijeru Jonasu Gahru Støreu poručio da se, budući da mu nije dodijeljena Nobelova nagrada za mir, "više ne osjećam obvezu razmišljati isključivo o Miru, iako će on uvijek biti dominantan, ali sada mogu razmišljati o tome što je dobro i ispravno za Sjedinjene Američke Države." Dodao je kako svijet ne bi bio siguran "osim ako nemamo Potpunu i Totalnu Kontrolu nad Grenlandom".

Danska premijerka Mette Frederiksen izjavila je da bi američko preuzimanje Grenlanda označilo kraj NATO-a. U isto vrijeme, nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron pokušao organizirati sastanak G7 kako bi se riješile nesuglasice, Trump je detalje tog razgovora objavio u javnosti.

Novi mirovni odbor i prijetnje saveznicima

Američki predsjednik pozvao je Vladimira Putina u "mirovni odbor" za nadzor tranzicije prema trajnom miru u Gazi, unatoč invaziji Kremlja na Ukrajinu. Čini se da Trump novu skupinu pozicionira kao alternativu Ujedinjenim narodima. Kada je obaviješten da se Macron možda neće pridružiti, Trump je zaprijetio uvođenjem carine od 200% na francusko vino i šampanjac.

Prošlog tjedna Trump je također fotografiran kako prima medalju Nobelove nagrade za mir od venezuelanske oporbene čelnice Maríje Corine Machado. "Zar predsjednik Trump ne shvaća da izgleda pomalo smiješno uzimajući tu nagradu od nje dok mu se ona u osnovi pokušava ulizivati?", izjavio je Mark Warner, visoko rangirani demokrat u Senatskom odboru za obavještajne poslove.

Analiza: Amerika koja djeluje nasumično

Svjetski čelnici, koji su ranije možda vjerovali da mogu upravljati Trumpovim zahtjevima, sada se suočavaju s njegovom spremnošću da ignorira saveznike.

"Ono što sada vidite je jednostavno to da se sve može opravdati isključivo u smislu moći, a to je vrlo novo za Sjedinjene Države… to zapravo nismo radili posljednjih 80 godina", rekao je Max Bergmann iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu. "Sada imamo Ameriku koja djeluje nasumično. Ponašamo se kao Rusija", dodao je.

Suočen s otporom kod kuće, Trump se okrenuo vanjskoj politici. Njegov bijes zbog toga što je zanemaren za Nobelovu nagradu za mir, dodijeljenu Baracku Obami 2009., potaknuo je potragu za globalnim priznanjem.

"Za predsjednika je pitanje nasljeđa važno, zbog čega smo vidjeli toliko aktivnosti u vanjskoj politici u ovom mandatu, za razliku od prvog", rekla je Kristine Berzina iz German Marshall Funda.  "Napori za mir, napori za promjenu režima i napori za teritorijalno stjecanje dio su pojma nasljeđa. A nema baš puno vremena."

Turbulentna godina

Trump je imao burnu vanjskopolitičku 2025. godinu, koja je uključivala izručenje venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura, posredovanje u krhkom miru u Gazi, bombardiranje nuklearnih postrojenja u Iranu i napade na Hute u Jemenu.

Istovremeno je poticao saveznike u NATO-u na veću potrošnju za obranu, dok je odnose s europskim prijestolnicama doveo do točke pucanja zbog carina i politike prema Ukrajini. Ključne odluke donosi mala skupina ljudi koja uključuje potpredsjednika JD Vancea, državnog tajnika Marca Rubija, zamjenika šefa kabineta Stephena Millera, izaslanika Stevea Witkoffa i šeficu kabineta Susie Wiles.

Njihovi različiti interesi poklopili su se u ključnim odlukama, poput onih o Venezueli i Grenlandu, gdje je Trumpov krajnji cilj upisati svoje ime u povijesne knjige.

Politika prava jačega

U Trumpovom svjetonazoru postoje samo pobjednici i gubitnici, a geopolitika je igra nulte sume. Komentirajući mogući sukob na Arktiku, ministar financija Scott Bessent rekao je: "Bolje sada mir kroz snagu, učinite ga dijelom Sjedinjenih Država, i neće biti sukoba jer Sjedinjene Države trenutno, mi smo najjača zemlja na svijetu."

Primjer nedosljednosti je i Trumpov stav o otočju Chagos. U svibnju 2025. podržao je britanski plan o vraćanju arhipelaga Mauricijusu, da bi godinu dana kasnije to nazvao "činom VELIKE GLUPOSTI" i jednim od razloga za zahtjev za predaju Grenlanda. U novom svjetskom poretku, svi sporazumi i savezi taoci su trenutnih hirova.

"To su Međunarodne Sile koje prepoznaju samo SNAGU, zbog čega su Sjedinjene Američke Države, pod mojim vodstvom, sada, nakon samo jedne godine, poštovane kao nikada prije", napisao je Trump.