ULRIKKE Andersen već ima plan za slučaj da Sjedinjene Države napadnu Grenland: pobjeći će iz svog doma sa svojom kćeri. "Prije sam bila spremna umrijeti za svoju zemlju, ali kad sam dobila dijete, sve se promijenilo", izjavila je 40-godišnjakinja. Ona je jedna od mnogih stanovnika Nuuka, glavnog grada Grenlanda, koji razmatraju opcije o kojima donedavno ne bi ni razmišljali.

Razlog tome je američki predsjednik Donald Trump, koji je jasno izrazio želju za preuzimanjem golemog, samoupravnog danskog otoka, bogatog rijetkim zemnim mineralima i strateški važnog arktičkog položaja, piše AFP. Iako među Grenlanđanima još nema panike, mnogi razmišljaju što bi učinili u najgorem slučaju. "Razmišljam gdje se sakriti i koje lijekove trebamo nabaviti", rekla je 35-godišnja studentica Nuunu Binzer, dodavši: "Ali još to nisam učinila."

Neki stanovnici pune zamrzivače, gomilaju zalihe vode i benzina ili kupuju generatore. Unatoč tome, supermarketi u Nuuku i dalje su dobro opskrbljeni i nema znakova panične kupnje, a vlasti još nisu izdale nikakve smjernice o postupanju u slučaju invazije.

"Možemo loviti"

Andersen, turistička djelatnica, vjeruje da je rat izrazita mogućnost i pripremila je dva odvojena plana bijega za sebe i svoju 12-godišnju pokćerku Anike. "Osjećam da bi se to moglo dogoditi", rekla je. U slučaju sporog preuzimanja vlasti, njezina bi obitelj odletjela u Dansku.

Međutim, ako bi preuzimanje bilo iznenadno, pobjegla bi brodom do kolibe uz fjord, budući da su jedini izlazi iz Nuuka za njegovih 20.000 stanovnika zračnim ili morskim putem. "Možemo loviti, možemo pecati, možemo živjeti od prirode. Navikli smo živjeti u ekstremnim uvjetima", naglasila je.

U tom bi scenariju njezini roditelji, oboje u 70-ima, morali ostati. "Bilo bi im preteško i to bi oslabilo grupu", objasnila je.

"Trebamo jedni druge"

Ipak, ne razmišljaju svi o bijegu. Inger Olsvig Brandt, 62-godišnja poduzetnica, izjavila je da će ostati. "Neću otići i pokušat ću pomoći svojoj zemlji dok još imam snage", rekla je. "Primamljivo je misliti da jednostavno možemo otići, ali nas je tako malo da trebamo jedni druge."