URBANI rakuni mogli bi pokazivati prve fizičke promjene povezane s pripitomljavanjem, uključujući kraće njuške – obilježje koje imaju psi i druge pripitomljene vrste, piše CNN. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Frontiers in Zoology.

Raffaela Lesch, docentica biologije na Sveučilištu Arkansas u Little Rocku, došla je do ideje nakon što je uočila rakuna u kanti za smeće na kampusu. Uočila je koliko se rakuni u gradovima ponašaju opušteno i koliko su postali česti u urbanom okruženju. To ju je navelo na pitanje nalaze li se možda na početku istog procesa koji je kod vukova prije tisućama godina doveo do pripitomljavanja pasa.

"To je bio prvi trenutak kada sam se počela pitati imamo li možda razliku između ruralnih i urbanih populacija, gdje su urbane populacije stavljene na ovu putanju prema domestikaciji", rekla je Lesch.

Fosilni zapisi pokazuju da su se prvi vukovi približili ljudima zbog otpada i ostataka hrane. Ta je blizina postupno vodila do promjena u ponašanju i fizičkim obilježjima – temelju procesa pripitomljavanja.

Znakovi mogućeg "sindroma pripitomljavanja"

Tim je istražio razvijaju li gradski rakuni kraće njuške, jedan od fizičkih pokazatelja pripitomljavanja. Darwin je prvi opisao da pripitomljene vrste dijele skup karakteristika: kraće njuške, manje zube, opuštene uši, kovrčave repove i bijele mrlje na krznu.

Teorija iz 2014. povezuje te osobine s prirodnom selekcijom za pitomost. Ona utječe na embrionalni razvoj i broj stanica neuralnog grebena, važnih za razvoj glave i pigmentacije. "Čini se da je selekcija za pitomost stvorila svojevrsni deficit u tim stanicama što nam pomaže objasniti sve te različite osobine koje promatramo", navela je Lesch.

Analiza fotografija otkrila razliku od 3,6%

Istraživači su analizirali više od 19.000 fotografija rakuna s platforme iNaturalist i izdvojili 249 fotografija u profilu. Izmjereno je da su njuške urbanih rakuna u prosjeku 3,6% kraće od onih u ruralnim područjima.

"To nije mnogo, ali ako razmislite o tome da su ove životinje potencijalno tek u vrlo ranim početnim fazama domestikacije, to je ipak prilično jasan signal", rekla je Lesch.

Skepsa oko tumačenja – pripitomljavanje ili samo prilagodba?

Zooarheologinja Kathryn Grossman, koja nije sudjelovala u istraživanju, upozorava da kraće njuške mogu biti rezultat neke druge vrste prilagodbe. "Ne znam je li ovo domestikacija, ili je to fenotip koji je isti kao domestikacija", rekla je. Navela je da pripitomljene vrste obično imaju specifičnu društvenu strukturu. Rakuni, za razliku od vukova ili ovaca, nisu čoporativne životinje.

Lesch navodi da je u procesu pripitomljavanja moguća određena fleksibilnost. "Iako su ove osobine definitivno važne, vidimo fleksibilnost u tome kako to može izgledati", rekla je, navodeći razlike između divljih mačaka i vukova, obje vrste koje su pripitomljene.

Što slijedi?

Lesch planira analizirati lubanje rakuna u muzejskim zbirkama i usporediti ponašanje urbanih i ruralnih populacija. Kaže da možda nikada neće biti konačno jasno je li riječ o pripitomljavanju, ali napominje da je važno dokumentirati proces. "I dok možda nećemo vidjeti u što će se razviti, možemo stvoriti zapis o tome kako je sve počelo", zaključila je.