OD 1. SIJEČNJA 2026. godine Švedska će izbjeglicama koje se odluče vratiti kući isplaćivati do 350.000 kruna (32.000 eura) za pojedince, odnosno do 600.000 kruna (55.000 eura) za obitelji s djecom. Radi se o pokušaju stimulacije povratka izbjeglica i njihovih obitelji koje se nisu uspjele etablirati i osamostaliti u Švedskoj.

"Potpora je namijenjena ljudima koji se dobrovoljno žele vratiti u zemlje iz kojih su izvorno došli u Švedsku", rekao je ministar migracija Johan Forssell još krajem 2024. godine, prilikom predstavljanja potpore za repatrijaciju (återvandringsbidraget), dodavši kako program nije usmjeren ni na koju konkretnu zemlju nego na pojedince.

Prijašnja potpora nije bila dovoljno privlačna

No kako izbjegličku populaciju u Švedskoj čine mahom imigranti s Bliskog istoka i sjeverne Afrike, jasno je od koga se očekuje da prihvati ponudu. Točne brojke nisu objavljene, ali procjenjuje se da u Švedskoj trenutačno boravi oko 300.000 osoba koje bi mogle ispunjavati uvjete za ovu potporu.

Program potpore za repatrijaciju postoji u Švedskoj još od 1984. godine, ali dosadašnji iznosi nisu bili stimulativni - samo 900 eura za pojedince i 3600 eura za obitelji. Ukupno je od 2019. do 2023. naknadu zatražilo tek 166 osoba, a samo devet ih je dobilo traženi iznos.

Naime, postoje brojni otežavajući uvjeti. Podnositelj zahtjeva ne smije biti švedski državljanin ili biti izbjeglica iz Ukrajine, mora biti državljanin zemlje u koju odlazi, ne smije imati dugove, biti pod kaznenom istragom ili se seliti u drugu zemlju Europske unije, Norvešku ili Švicarsku. I još nešto, ako se pokaže da ima dovoljno svog novca za povratak, također neće dobiti potporu.

Švedska vlada desnog centra ambiciozno je krenula u ovaj projekt i posljednjih tjedana pozvala gradonačelnike i općinske načelnike na suradnju. Međutim, u samo nekoliko dana stigle su odbijenice iz tridesetak općina i najvećih švedskih gradova u kojima je na vlasti opozicija. Odbijenica je stigla i iz Borgholma na švedskom otoku Ölandu, a potpisao ju je gradonačelnik Ilko Ćorković, Hrvat rodom iz Banja Luke.

Gradonačelnik hrvatskih korijena odbio suradnju

"Ovdje su oduvijek svi dobro došli, od nas koji smo pristigli 1993. godine, preko izbjeglica koje su 2015. i 2016. došle iz Sirije i Afganistana, do posljednjeg vala iz Ukrajine. Naša iskustva s pridošlicama općenito su vrlo pozitivna i takve osobe čine veliki dio zaposlenih u javnom i privatnom sektoru", rekao je Ćorković za Index.hr i dodao:

"Imamo populaciju koja je u prosjeku sve starija. Trebamo više mlađih ljudi radne dobi u našoj općini, a nikako manje. Zato smo odbili sastanak s nacionalnim koordinatorom za dobrovoljnu repatrijaciju."

Ćorković je i sam stigao u Švedsku kao izbjeglica. Objašnjava da je isprva prao suđe i čistio turističke kampove na Ölandu, ali zahvaljujući svom trudu i potpori zajednice s vremenom je pronašao svoje mjesto u švedskom društvu i postao gradonačelnik.

Svjestan je da integracija ne ide uvijek i svugdje glatko, posebice to vrijedi za velike gradove, no smatra da se isplati investirati u imigrante: "U integraciju se mora ulagati, ne može se očekivati da će se ljudi snaći sami. Naravno, važna je i njihova volja, ali važna je i potpora zajednice. Možda je važnije od svega ne gledati na ljude kao na problem".

Stručnjak upozorava na male učinke i visoke troškove

Do istog je zaključka došao i Joakim Ruist, neovisni stručnjak za integracije i imigracije, kojeg je sadašnja švedska vlada zadužila da osmisli kako uvjeriti imigrante da napuste Švedsku. Ponajprije je trebao proučiti kojim su metodama druge zemlje uspjele potaknuti remigraciju.

Ruist nije pronašao nikakve učinkovite metode i na kraju je zaključio da će troškovi remigracije biti vrlo visoki, da će imati vrlo mali učinak i da će naštetiti integraciji. "Zaključio sam da nigdje nisu pronađene mjere koje bi dovele do značajnog povećanja povratne migracije", rekao je Ruist za švedsku javnu televiziju.

Vlada švedskog premijera Ulfa Kristerssona, koja ovisi o glasovima ekstremne desnice, ipak je ustrajala na svom projektu. Očekuje se da će godišnje emigrirati oko 1300 osoba, kojima će se tijekom tri godine isplatiti oko 250 milijuna eura.

"Naravno da je teško očekivati da se bilo tko integrira u švedsko društvo ako mu neprestano govoriš da je problem. Pod utjecajem ekstremno desnih Švedskih demokrata, društvena klima u cijeloj zemlji pomaknula se udesno, čak i u redovima mojih Socijaldemokrata, ali mislim da je to opasan put", ističe Ćorković i nastavlja:

Danas je dobrovoljno, a sutra?

"Nemam problema sa smanjenom imigracijom, uostalom Švedska je posljednjih godina praktički zaustavila dolazak izbjeglica, ali ne na ovakav način. Danas govorimo o dobrovoljnoj repatrijaciji, a što će biti sutra? Hoće li i dalje naglasak biti na dobrovoljnosti? Imigranti u Borgholmu već su uznemireni i pitaju se što ih čeka sutra".

"Dobro došli u vlak za povratak. Imate kartu u jednom smjeru. Sljedeća stanica, Kabul!", cinično je još u kolovozu 2022. na X-u napisao parlamentarni zastupnik Švedskih demokrata Tobias Andersson. Od 1. siječnja njegova objava postat će stvarnost. Zasad dobrovoljna.