DANA 18. veljače 1943., u jeku Drugog svjetskog rata, njemački ministar propagande Joseph Goebbels održao je svoj poznati govor u berlinskom Sportpalastu, poznat kao "Govor o totalnom ratu". Ovaj govor predstavljao je prekretnicu u nacističkoj propagandi i imao je za cilj mobilizirati njemački narod za potpuni ratni napor.

Govor je održan neposredno nakon katastrofalnog poraza njemačke vojske u Bitci za Staljingrad početkom veljače 1943. Ovaj poraz označio je prekretnicu na Istočnom frontu, s ozbiljnim posljedicama po njemački moral i vjeru u pobjedu.

Istovremeno, saveznici su na Casablanskoj konferenciji u siječnju 1943. zahtijevali bezuvjetnu predaju sila Osovine, što je dodatno povećalo pritisak na njemačko vodstvo. U tom kontekstu, Goebbels je nastojao podići moral nacije i potaknuti potpuni angažman svih resursa za ratne napore.

Sadržaj i ciljevi govora

Govor je održan pred pomno odabranom publikom od oko 14.000 ljudi, uključujući istaknute članove nacističke stranke, vojnike, radnike i studente. Dvorana je bila ukrašena velikim transparentom s natpisom "Totaler Krieg – Kürzester Krieg" ("Totalni rat – najkraći rat"), što je naglašavalo glavnu poruku večeri.

Goebbels je u svom izlaganju postavio niz retoričkih pitanja publici, od kojih je najpoznatije: "Želite li totalni rat? Želite li ga, ako je potrebno, totalnijeg i radikalnijeg nego što ga danas uopće možemo zamisliti?" Publika je odgovorila gromoglasnim odobravanjem, što je poslužilo kao dokaz navodne potpore njemačkog naroda za intenziviranje ratnih napora.

Glavni ciljevi govora bili su:

• Podizanje morala nacije: Nakon poraza u Staljingradu, bilo je ključno obnoviti vjeru u pobjedu i motivirati stanovništvo za daljnje žrtve.
• Promocija koncepta "totalnog rata": Goebbels je zagovarao potpunu mobilizaciju svih resursa, uključujući radnu snagu, industriju i civilno stanovništvo, u službi ratnih ciljeva.
• Upozorenje na opasnost od boljševizma: Predstavljajući Sovjetski Savez kao prijetnju njemačkoj egzistenciji i europskoj civilizaciji, nastojao je opravdati potrebu za totalnim ratom.
• Jačanje vlastite pozicije unutar nacističke hijerarhije: Kroz ovaj govor, Goebbels je nastojao povećati utjecaj i moć unutar nacističke stranke i vlade.

Posljedice govora

Iako je govor imao snažan propagandni učinak i privremeno podigao moral, stvarne posljedice bile su ograničene. Unatoč Goebbelsovim pozivima, potpuna mobilizacija resursa i radne snage nije ostvarena u željenom opsegu.

Mnoge predložene mjere, poput zatvaranja neesencijalnih poduzeća i regrutacije žena u radnu snagu, naišle su na otpor unutar njemačkog vodstva i društva.

Tek u srpnju 1944., Goebbels je imenovan za "Reichsbevollmächtigter für den totalen Kriegseinsatz" (Reichov opunomoćenik za totalni ratni napor), što mu je dalo veće ovlasti za provođenje mjera totalne mobilizacije. Međutim, do tada je ratna situacija za Njemačku postala gotovo bezizlazna.