Foto: Marko Miščević/Cropix

KAD HDZ odlazi s vlasti, govori o revanšizmu. Kad dolazi na vlast, onda to naziva "ispravljanjem nepravdi".

"Mnogi su ljudi bili smijenjeni i bilo je revanšizma. To je išlo toliko daleko da su se smjenjivali ljudi čak i s nekih bezveznih funkcija", rekao je Luka Bebić u Nedjeljom u dva, objašnjavajući zašto bi se ljudi trebali bojati da će Kukuriku koalicija provesti čistku nakon eventualne pobjede na predstojećim izborima.

Toga se uhvatila i Jadranka Kosor na nedavnom stranačkom saboru, citirajući intervju Zorana Milanovića u kojem je najavio da će očistiti čak i 80 posto ljudi imenovanih po stranačkoj liniji.

Kako je HDZ "ispravljao nepravde"

Međutim, osam godina ranije Kosor je ovako najavila dolazak na vlast: "Sanader je nebrojeno puta govorio da nakon dolaska HDZ-a na vlast neće biti revanšizma. Mi smo se opredijelili za ispravljanje nepravdi".

Obećano - ostvareno. U idućih osam godina HDZ je svako, pa i najbezvenije radno mjesto, popunjavao po stranačkoj, rođačkoj, zavičajnoj i tko zna kakvoj liniji. Javna poduzeća popunjavana su svakakvim ljudima, od kojih je Rade Buljubašić - član HDZ-a koji je u HEP-u primao plaću misleći da ne mora dolaziti na posao - tek pokazni primjer.

Pa ako su na svaku, kao što kaže Luka Bebić, "bezveznu funkciju" ljudi postavljani po takvim kriterijima, nije li logično da se čak i s tih bezveznih funkcija takvi ljudi uklanjaju?

Znaju se kriteriji

Zapanjujuća je lakoća kojom čelni ljudi HDZ-a plaše navodnim revanšizmom nove vlasti, ne problematizirajući lakoću kojom su provodili vlastitu kadrovsku politiku. A zna se kako je to išlo.

Ako su se na jedno radno mjesto javila dva jednako sposobna kandidata, prošao je onaj sa stranačkom knjižicom.

Ako su se javili jedan sposoban i jedan nesposoban koji je prethodno pisao pismo Luki Bebiću, prošao bi ovaj nesposoban. A potom špricao retardant po željezničkoj pruzi u Rudinama.

Ako se, pak, zatrebalo čak i nekog sposobnog, činilo se sve da mu se pod svaku cijenu utrapi stranačka knjižica. Pa i pod cijenu ostanka na radnom mjestu.

Posljedice takve kadrovske politike nadaleko su poznate: prekomjerna, nekad čak i fiktivna zaposlenost, nesposobnost, neodgovornost...

Glasaj za svoje radno mjesto

A što stranka odgovorna za taj kaos sada čini? Poručuje svim tim pustim tisućama ljudi zaposlenih po stranačkoj milosti - kao i članovima njihove uže i šire familije - da glasaju za stranku koja ih je zaposlila. Jer ona im garantira radno mjesto.

Sve drugo proglašava se revanšizmom. Nije li to suludo? Baš i nije. To je bitka za održanje neodrživog sistema. Bitka za održanje na vlasti pod svaku cijenu.

Imajući sve to u vidu, bilo bi sasvim normalno da stranka koja želi popraviti ono što je HDZ uništio najprije krene u čišćenje tog kadrovskog kaosa?

Oni koji su dobri, neka ostanu. Oni koji misle da su dobri, neka se jave na natječaj. A javna poduzeća i državne službe prestaju biti tvrđave za uhljebljenje stranačkih podanika, rođaka i zemljaka.

SDP neće odoljeti uhljebljivanju, ali...

To dobro zvuči. Nažalost, ne treba imati iluzija. Svaka stranka koja dolazi na vlast za sobom vuče hordu podanika koje treba uhljebiti, pa će to u određenoj - pitanje je kolikoj - raditi i SDP. Ali zašto baš HDZ govori o tome?

On je začetnik trenda. On je kreirao incestuoznu povezanost stranke i države. On je demokratske izbore pretvorio u referendum o radnom mjestu svakog punoljetnog Hrvata.

Glasati iz džepa ili za džep?

I dok se u normalnim zemljama obično govori da ljudi "glasaju iz svog džepa", ciljajući na zadovoljstvo ekonomskom situacijom i životnim standardom, u Hrvatskoj vladajući HDZ poručuje ljudima da "glasaju za svoj džep".

Nema HDZ-a, nema posla. A posla ima samo za onoga tko uđe u HDZ.

Obećanje i ucjena bolje zvuče od samog obećanja.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje