PRIJE šest godina njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je u tom trenutku obnašala svoj treći mandat na čelu vlade, donijela je jednu od najdalekosežnijih odluka svoje političke karijere.

Merkel je odlučila otvoriti njemačke granice za izbjeglice koje je režim Viktora Orbana u Mađarskoj tretirao nehumano. Bio je to svojevrsni preokret u izbjegličkoj krizi, koja je već više godina ključala na granicama Europske unije, da bi se u ljeto 2015., i pod utjecajem razornog rata u Siriji, počela prelijevati i u EU.

Ulazak više od milijun izbjeglica u Njemačku

Ta Merkeličina humanitarna akcija završila je na proljeće 2016. godine zatvaranjem - pokazat će se privremenim - balkanske rute u režiji tadašnjeg austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza te dogovorom Merkel-Erdogan, po kojemu je Europska unija obećala mnogo više pomoći Turskoj, u kojoj se već godinama nalaze milijuni sirijskih izbjeglica.

Njemačka je u 2015. i 2016. godini primila više od milijun izbjeglica i migranata, što je izazvalo velike prijepore u njemačkom društvu, a na antimigrantskoj platformi je dotad marginalna nova stranka Alternativa za Njemačku (AfD) postala parlamentarna.

Merkel je tada izgovorila jednu rečenicu po kojoj će definitivno biti zapamćena: "Wir schaffen das." ("Mi to možemo.") Mnogi su tvrdili da je time počinila veliku političku pogrešku, čak su i članovi njene stranke CDU tražili da je povuče.

No, nakon šest godina se pokazuje da sada već odlazeća njemačka kancelarka, koja odrađuje posljednje tjedne u Kanzleramtu (Ured kancelarke), nije bila u krivu.

Gubitak kontrole

Prema službenim podacima, gotovo pola milijuna ljudi podnijelo je zahtjev za azil u Njemačkoj 2015., a sljedeće godine 750.000. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere priznao je sredinom kolovoza prošle godine za javnu televiziju ARD da je bilo "trenutaka kada je kontrola bila izgubljena". Njegov nasljednik, Horst Seehofer, tadašnji premijer Bavarske, svojevremeno je situaciju 2015. nazvao "vladavinom nepravde".

Doista, trebalo je vremena i kadrovskih promjena da se počne zadovoljavajuće raditi s izbjeglicama na integraciji, da se sve izbjeglice smjeste, da se organiziraju edukacijski programi, da se uspostavi veza između izbjeglica i njemačkog gospodarstva, kojemu očajnički trebaju radnici itd.

Pritom je često politička opozicija imala više razumijevanja za Merkel nego njezina stranka. Irene Mihalic iz Zelenih tako je komentirala da je "bilo ispravno što kancelarka tada nije zatvorila granice, jer bi alternativa bili kaotični uvjeti u srcu Europe, s nesagledivim potencijalom za sukob."

Pola izbjeglica je u međuvremenu dobilo posao

Koliko je tih ljudi u međuvremenu integrirano u njemačko društvo? 

Prema službenim podacima, migranti su i dalje puno rjeđe zaposleni od prosječnog Nijemca. Polovica ljudi koji su došli u Njemačku od 2013. godine, dobila je zaposlenje, pokazala je studija Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB) iz 2020. Uzlazni trend zapošljavanja izbjeglica poništila je i pandemija koronavirusa jer se otpuštao velik broj onih koji su pobjegli iz svojih domovina u Njemačku, pokazalo je istraživanje.

Poteškoće na tržištu rada također su isprva utjecale na porast kriminala. Prema godišnjem izvještaju o kriminalu u kontekstu useljavanja koje je izdala njemačka policija, useljenici su bili nerazmjerno umiješani u nasilne zločine, uključujući ubojstva, ubojstva iz nehaja, napade i silovanja. No to je djelomično i zato što su mnogi useljenici mladići koji su skloniji češćim krivnjama za takva djela.

Porast pa pad kriminala

Njemački Savezni ured za kriminalističke istrage bilježio je porast kaznenih djela, uključujući nasilne zločine, u razdoblju između 2014. i 2016. godine, povezujući trend s prilivom migracija.

Postotak tražitelja azila koji su proglašeni krivim za takve zločine također se udvostručio u istom razdoblju. Međutim, većina tih kaznenih djela bila je u skloništima za izbjeglice u kojima su u početku bili smješteni izbjeglice i migranti. Do 2017. godine broj ukupno evidentiranih zločina se smanjivao. Pretprošle je godine kriminal u Njemačkoj pao na najniži nivo u zadnjih 18 godina.

Njemačko društvo i dalje je podijeljeno oko imigracijske politike. Oko 60 posto Nijemaca vjeruje da se zemlja može dobro nositi s izbjeglicama, dok 40 posto vjeruje u suprotno, pokazala su relevantna istraživanja. Politolog Herfried Münkler rekao je za Deutsche Welle da je 2015. "otkrila rascjep u njemačkom društvu" i radikalizirala politiku. "Napuštena je tendencija prema političkom centru, koju smo ranije imali", upozorio je.

Uzlet ekstremne desnice

Ipak, nakon početnog uzleta ekstremno desna stranka AfD na ovim je izborima za Bundestag izgubila glasove u odnosu na prije četiri godine, većinom u istočnim dijelovima zemlje.

Merkeličinu odluku naročito su kritizirali razni desničarski populisti. Američki predsjednik Donald Trump je u siječnju 2017. izjavio da je puštanje izbjeglica u Njemačku "katastrofalna pogreška". "Najgora odluka koju je europski čelnik donio u moderno doba", rekao je svojedobno Nigel Farage za Fox News. "Gotova je", izjavio je u vezi Merkel, koja je nakon toga dobila četvrte izbore za redom i četvrti put postala kancelarka.

Nadalje, bauk džihadističkog terorizma, za koji su se neki bojali da će kroz izbjegličku krizu ući u srce srednje Europe, posljednjih je godina nestao s vidika. Nakon niza od sedam napada s islamističkim motivom u Njemačkoj 2016. godine, koji su kulminirali kamionom koji je tog prosinca uletio na berlinsku božićnu tržnicu na Breitscheidplatzu, zemlja nije vidjela daljnje napade vrijedne spomena u proteklih nekoliko godina.

No, zato se pojačalo nasilje u režiji ekstremne desnice. Događaji iz ljeta 2015. očito su mobilizirali i dodatno radikalizirali njemačke desničarske ekstremističke krugove, koji su organizirano ciljali skloništa za azil podmetanjem požara ili ubijali političare s proimigrantskim stavovima, poput zastupnika Waltera Lübckea iz CDU-a. Nijedna druga država u Europi nije doživjela toliko teškog i fatalnog desničarskog nasilja 2019. godine kao Njemačka.

Pohvale UNESCO-a

Više od 10.000 ljudi koji su kao izbjeglice stigli u Njemačku od 2015. godine do danas savladalo je njemački jezik dovoljno za upis na njemačko sveučilište. Više od polovice onih koji su došli rade i plaćaju porez. Među izbjegličkom djecom i tinejdžerima više od 80 posto kaže da imaju snažan osjećaj pripadnosti svojim njemačkim školama i da su prihvaćeni među svojim vršnjacima, otkrila su relevantna istraživanja.

UNESCO je u izvještaju iz 2018. godine naročito pohvalio Njemačku kada je riječ o ulaganjima u integraciju izbjeglica i migranata, osobito u području obrazovanja. Kao izrazito pozitivni izdvajali su se sljedeći potezi. 1. povećanje investicija u besplatne tečajeve njemačkog jezika za izbjeglice, što uključuje i vrtiće te se tako s integracijom počinje od malih nogu; 2. pojednostavljenje procedura za priznavanje postojećih profesionalnih kvalifikacija izbjeglica; 3. programi podrške integraciji, u koje su uključeni i njemački građani, koji tako pomažu useljenicima da se brže i bolje snađu u novoj sredini.

Merkel nije bila u krivu

U svakom slučaju, uz velike napore njemačke države i društva, danas se može reći da je integracija izbjeglica koji su došli 2015. i 2016. većinom bila uspješna. Sve to je donijelo i velike promjene u njemačkom društvu, ali je i pomoglo ekonomskoj stabilnosti Njemačke. Bilo je i negativnih posljedica, koje su u međuvremenu sve manje.

Je li Markel bila u pravu kada je izjavila da Njemačka može odgovoriti na izazov integracije milijun izbjeglica? Svatko će imati svoj odgovor na pitanje, no dosadašnja iskustva i relevantni podaci pokazuju da Merkel nije bila u krivu.