Gdje ste bili 35 godina? Sad biste da studenti ruše vlast umjesto vas
KADA će hrvatski studenti ustati? Kada će se napokon čuti njihov glas, kada će izići na ulice, blokirati fakultete i trgove? Kada će se pobuniti protiv nepravde, korupcije i sveopće apatije? Kada će napokon zbaciti strahovladu Andreja Plenkovića, kao što su njihovi kolege u Srbiji ustali protiv Aleksandra Vučića?
Kada će se napokon ugledati na svoje kolege iz Srbije?
Kada će vikati da je Duvanjsko polje srce Hrvatske?
Ekipa u pedesetima, šezdesetima, a bogme i stariji, zdušno podržava neku novu hrvatsku studentsku revoluciju. Sjede u kafićima, ispijaju kave i vode ogorčene političke bitke po društvenim mrežama. Zovu umirovljenici lokalne radiopostaje i pitaju gdje su ti mladi, zašto ne izlaze na ulice, zašto se ne bore da im osiguraju pristojne mirovine. Gdje su ti prosvjedi? Kada će promjena režima?
Isti su to oni koji su desetljećima radili za male plaće, ponavljali "Tišina je zlato!" i na poslu se klanjali svakom pretvorbenom bezveznjaku koji im se pojavio za šefa.
Revolucionari koji bi na barikade slali tuđu djecu
Čitam poruke te ekipe, uglavnom ljudi starih pola stoljeća i više. Sada bi da studenti od dvadeset godina ispravljaju ono pred čime su oni šutjeli trideset godina.
Imate, dragi moji boomeri, upravo ono za što ste se borili i za što ste glasali. Već 35 godina birate bezveznjake, glasate za iste ljude, nasjedate na iste priče i slušate ista obećanja. Trideset pet godina niste uspjeli stvoriti ozbiljnu političku alternativu HDZ-u, a sada biste da vam netko na brzinu riješi cijeli politički promašeni život. E, pa ne ide tako.
Hrvatska nije Srbija - možete slobodno govoriti, pisati i glasati
Kao prvo, Hrvatska nije Srbija. U Hrvatskoj vlast uredno možete promijeniti na izborima. Ako ne vjerujete izborima, evo, javite se za promatrača. Budite tih 12 sati na biračkom mjestu i pratite kako narod glasa.
U Hrvatskoj postoje neovisni portali, štoviše, takvi su najčitaniji. U Hrvatskoj novinari ne moraju bježati u inozemstvo da bi sačuvali živu glavu. U Hrvatskoj možete izići na prosvjed protiv vlasti bez straha da ćete samo zbog toga dobiti otkaz. Možete napisati da je Plenković nesposoban, a da vam sutradan neki provladin portal ne objavi osobnu iskaznicu, adresu i druge privatne podatke. U Srbiji su se takve stvari događale.
Šestero srpskih studenata pronašlo je utočište u Hrvatskoj. Ne zato što su došli na Erasmus, nego zato što im je u domovini prijetilo uhićenje. Šestero srpskih novinara moralo je napustiti zemlju zbog prijetnji i ugrožene sigurnosti. Provladini mediji objavljivali su fotografije putovnica studenata koji su sudjelovali u blokadama fakulteta.
A u Novom Sadu četvorica aktivista vladajuće stranke optužena su da su bejzbolskim palicama napala studente i jednoj studentici teško ozlijedila čeljust. I što je napravio Vučić? Pomilovao ih.
Stvarno taj režim uspoređujete s Hrvatskom?
Hrvatska i Srbija danas su slične samo zbog donekle sličnog jezika. Dvije države krenule su jako različitim putovima. Standard je takav da su građani Srbije među najbrojnijim stranim radnicima u Hrvatskoj.
Zato je prilično besmisleno očekivati da će hrvatski studenti kopirati srpske prosvjede. Hrvatski studenti, kao prvo, studiraju, idu na Erasmuse i studentske razmjene, putuju Europom, jedu u menzama za jedan euro i dobar dio njih nema pojma kako izgleda putovnica jer im od Portugala do Norveške ne treba.
Hrvatski studenti studiraju i rade
Ako žele nešto zaraditi, naši imaju studentske servise, a mnogi već i zaozbiljno rade. Štoviše, a znam iz prve ruke, mnogi studenti rade za bolje novce nego ekipa 30 godina starija koja zaziva studentske prosvjede. Zašto? Pa upravo zato što se znaju izboriti za sebe, a ne čekaju uz kavicu i mobitel da netko drugi pokrene revoluciju za njih.
Hrvatski studenti itekako znaju prosvjedovati. I prosvjeduju kada neku temu smatraju važnom. Godine 2009. tjednima su blokirali fakultete. Ali ono što je današnjim studentima važno nije nužno isto što i ono što ljudi trideset godina stariji misle da bi im trebalo biti važno. Imate problem? Riješite ga sami.
Studenti, naime, imaju svoje probleme, svoje interese i svoje prioritete. Možda ih više zanima cijena stanarine nego sastav Vlade. Možda ih više brine hoće li nakon diplome pronaći dobar posao nego hoće li neka oporbena stranka napokon doći na vlast. Možda ih više zanima studentska razmjena nego sastav Sabora. Mladi vam ne čitaju političke vijesti satima i ne raspravljaju o tome što je ocvali političar na vlasti rekao još ocvalijem iz oporbe.
Ne sviđa vam se HDZ - i tome ima lijeka
Ne sviđa vam se HDZ? Glasajte za oporbu. To što i dio oporbe zaziva studentske prosvjede jer čelnici oporbe ne uspijevaju dobiti više povjerenja od fikusa s etiketom HDZ-a, to vam nije problem ni HDZ-a ni Plenkovića.
Ne mogu vam studenti biti krivi što već godinama nudite iste ljude, iste parole i ista obećanja, pa se onda čudite što vas birači neće. I sada biste, umjesto da promijenite sebe, mijenjali studente u revolucionare. Pa, gospodo, ako vam je toliko do revolucije, izvolite na ulicu. Nije zakonom propisano da revolucionar mora imati manje od 25 godina. Samo, evo, zima je, dan je kratak, vlažno je, pa što ne bi na ulicu netko drugi?
Posebna je komedija kada javne ličnosti bliske oporbi zazivaju studentske prosvjede. Godinama gostuju po televizijama, pišu kolumne, drže političke lekcije i objašnjavaju narodu kako bi trebao glasati. Imaju javni prostor, poznanstva, utjecaj i dovoljno godina da su mogli organizirati barem tri revolucije i pet izbornih ciklusa. Kad ono, ako se i kandidiraju i skupe tri glasa, bračni partner ih pita tko je ta treća.
Pa vi, gospodo iz oporbe, niste u stanju nagovoriti ljude ni da se u nedjelju prošeću dvjesto metara do biračkog mjesta, zaokruže vaše ime i vrate se doma na ručak!
Zašto bi studenti vodili vaše bitke?
Nisu vam studenti dužni voditi bitke za koje vi nikada niste imali muda. Nisu vam dužni ispravljati trideset pet godina vaše šutnje, kukavičluka, političkih promašaja i klanjanja svakom, pa i najmanjem lokalnom šerifu.
Gdje ste bili kada su vam firme propadale, kada su vas gazili svakakvi pretvorbeni lopovi, kada ste šutjeli da se ne zamjerite šefu, direktoru, načelniku, partijskom sekretaru, stranačkom tajniku, kome god je trebalo da se sačuva vlastita stolica? I sada biste da studenti ostave fakultete, blokiraju ceste, spavaju po trgovima, gutaju suzavac i ruše vlast umjesto vas?
U Hrvatskoj, hvala onima koji su se za to borili i izborili, imamo demokratsko društvo i demokratske izbore. Vlast se uredno može promijeniti na izborima. Na posljednjim izborima SDP-ova koalicija i Možemo zajedno su dobili čak nešto više glasova od HDZ-a. Ali nisu se uspjeli dogovoriti o zajedničkom nastupu. Pa neće im valjda Plenković slagati koalicije!
A vi koji zazivate revoluciju niste ni zaslužili ništa bolje od ovoga što imate. Studenti vam, zapamtite, nisu ništa dužni. Izlazi vam se na ulice? Evo, krenite, već ujutro!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
