"Tržišta mogu biti iracionalna dulje nego što vi možete ostati solventni", ustvrdio je nekoć davno veliki John Maynard Keynes, a taj se citat Gabrielu Plotkinu zasigurno urezao u pamćenje. No Keynes pritom nije tvrdio da se iracionalnost može protegnuti "unedogled", a to polako shvaćaju svi oni koji su se prije godinu dana pridružili zovu društvenih mreža i stampedu koji je iznjedrio fenomen meme dionica

OTPRILIKE u ovo vrijeme prošle godine, sigurno se sjećate, cijeli je svijet pričao o GameStop fenomenu. Erupcija komentara na društvenim mrežama inspirirala je brojne ekonomiste, psihologe, sociologe, filozofe opće prakse, a naposljetku i političare; svi oni su tih dana nadugo i naširoko raspredali o uzrocima i možebitnim posljedicama dotad neviđenog pothvata.

Priča je s vremenom polako ipak tonula u zaborav, a završava ili (iz perspektive nepopravljivih optimista) još uvijek tinja, tamo gdje je sve počelo - na Wall Streetu.

Mali vs veliki

Za one malobrojne čitatelje kojima je glasovita epizoda nekim čudom promakla, glavna potka priče svodi se na urnebesnu pobunu malih, marginal(izira)nih ulagača protiv krupnog kapitala utjelovljenog u (mrskim!) hedge fondovima.

Zajedničko djelovanje onih prvih, usklađeno mahom putem Reddit grupe WallStreetBets, moglo bi se okarakterizirati i kao udruživanje s ciljem manipulacije dionicama, ali takvo što nikome nije padalo na pamet - sudski progon (desetina?) tisuća aktera u praksi je naprosto nemoguće provesti, a usto bi vjerojatno bilo i politički kontraproduktivno.

Nikome zdravog razuma nije padalo na pamet uzeti u zaštitu Gabriela Plotkina (hedge fond managera) i njegov Melvin Capital, utjelovljenje onih 1% koji (dakako, iza kulisa) drmaju politikom i ekonomijom. Zahvaljujući GameStop sagi, na istoj strani našli su se, jašući na valu jeftinog populizma, Alexandra Ocasio-Cortez i Ted Cruz, a to valjda dovoljno govori o tadašnjem raspoloženju javnosti.

Uostalom, mali ulagači su u neku ruku odigrali konstruktivnu rolu, bacajući pojas za spašavanje posrnuloj kompaniji, čime su nanijeli ogromne gubitke Melvin Capitalu (ostali su očito pobjegli na vrijeme).

Dotični hedge fond se kladio na pad cijene dionica i/ili bankrot GameStopa (praktičan primjer short selling mehanizma možete vidjeti u četvrtoj epizoda Milijardi, dok se Axe sprema na koncert Metallice), a Plotkin je, nakon dramatičnog rasta cijena dionica, jedva spasio živu glavu injekcijom svježeg kapitala.

No puno zanimljivija je druga strana priče, ona o malim ulagačima. Tada se činilo kako je riječ o vrlo homogenoj skupini (ili hordi, iz perspektive suprotne strane), no stvarnost je zapravo bila bitno drukčija. Jer gomila malih ulagača u tu je priču ušla s različitih pozicija, ali i s različitom motivacijom, a njihov otisak na Wall Streetu potentnim je zapravo učinio splet okolnosti. Ili se barem tako čini s aktualne vremenske distance.

Pa ipak, GameStop je utoliko značajna crtica iz povijesti financijskih tržišta jer je mobilizirao ogroman broj malih ulagača i označio početak još jedne ere radikalne demokratizacije financija (obilježene bitno aktivnijom ulogom malih ulagača) koja ne nosi nužno pozitivan predznak.

Konačno, GameStop je značajan jer je i isprovocirao fenomen meme dionica, gurajući u prvi plan vrlo fluidnu definiciju izvedenu iz nezgrapnog amalgama nostalgije i sažaljenja, pomiješanih s aktivnošću na društvenim mrežama u jeku pandemije, i u uvjetima svojevrsne financijske emancipacije koju su osigurale izdašne intervencije fiskalne politike.

Rast dionica s "vizijom"

Ako GameStop i AMC Entertainment stavimo po strani, većina se malih ulagača uopće ne može složiti oko popisa imena koja se uklapaju u fenomen meme dionica. Za neke je to Bed, Bath & Beyond, za druge Nokia ili BlackBerry, redom kompanije koje su (dijelom zahvaljujući upravo pandemiji) egzistirale isključivo na staroj slavi, nudeći tek očajne fundamente, uobličene u tmurne poslovne perspektive koje u normalnim okolnostima mogu privući samo short sellere.

Kulminacija svojevrsnog puča na Wall Streetu okrznula je čak i Blockbuster Video, nekadašnjeg diva koje su pokopali streaming servisi poput Netflixa.

Iako su se dionice još 2010. godine premjestile s New York Stock Exchangea na opskurno OTC tržište, a razgranata mreža u siječnju 2020. godine svela na jednu jedinu filijalu koja preživljava zahvaljujući nostalgiji posjetitelja (lanac je na vrhuncu moći brojio više od devet tisuća), njihova cijena je u jeku GameStop groznice dogurala do 30 centi. Zvuči trivijalno, no cijena je u prethodnih 12 mjeseci tavorila ispod - 5 centi.

Zapravo, GameStop i jest relikt nekih prošlih vremena i donekle doista podsjeća na Blockbuster - maloprodajni lanac koji je zapeo u tranziciji poslovanja, ne uspijevajući se prilagoditi novonastalim okolnostima.

Zahvaljujućim digitalnim kanalima prodaje i konzumacije sadržaja, i GameStop i AMC Entertainment su dobar primjer zastarjelih poslovnih modela čiji je opstanak ozbiljno ugrožen. To je posebice došlo do izražaja u pandemiji, jer je novonormalno u velikoj mjeri offline sadržaje učinilo posve nedostupnima.

A onda opet, poslovni rezultati GameStopa nisu djelovali obećavajuće ni prije toga; kompanija je još 2018. zabilježila značajan pad prihoda i gubitak koji je od tada postao konstanta u poslovanju.

Dio ulagača očito je vjerovao kako najveći svjetski maloprodajni lanac videoigrica nudi značajan potencijal, čime dolazimo do jedne od ključnih odrednica fenomena meme dionica. Zapravo, dvije: jedna se odnosi na fantastične vizije, a druga su, posljedično, napregnute valuacije koje bitno odudaraju od prosjeka i u sadašnjosti ih je nemoguće opravdati.

Osim ako ne vjerujete u bajke i/ili usput tražite načina da tmurnu svakodnevicu, obilježenu nizom (pandemijom uvjetovanih) ograničenja, učinite zanimljivom, nerijetko na trošak Bijele kuće.

I zato su mnogi u to odabrano društvo meme dionica utrpati i Teslu, Virgin Galactic ili Bakkt Holdings, koje bi inače bilo nemoguće upariti s dinosaurima kao što su GameStop i AMC.

Godinu dana kasnije …

Vizija je u ovom slučaju bila sredstvo galvanizacije ulagača, vezivno tkivo koje je osiguravalo koheziju i jamčilo opstojnost pozitivnog trenda, odnosno kontinuirane potražnje, barem do prve značajnije zapreke. Sada pak svjedočimo diferencijaciji ulagača: u igri je pregršt različitih perspektiva, no investitore sigurno možemo razlikovati prema kriteriju motivacije (što u velikoj mjeri određuje konačan rezultat).

Oni najraniji, svojevrsni pioniri, još su i mogli ponuditi kredibilnu tezu o zaokretu u poslovanju, argumentirajući to konkretnim činjenicama. I oni su dionice akumulirali po najnižim cijenama, pa hodleri među njima čak i danas sjede na profitabilnoj poziciji.

Njihov poriv je fundamentalno bitno čvršći, a realizacija (pa makar i igrom slučaja) fantastična.

Sve ostale je pogonio FOMO (Fear of Missing Out), strah da će propustiti dobru priliku za zaradu. Ili tek dobru zabavu. Oni su prošli puno lošije - razlika je samo u tome jesu li to već sebi priznali (i likvidirali dionice). Jer GameStop je već nakon famoznih tjedan dana kaosa počeo kliziti nizbrdo, a duboko na pozitivnom teritoriju zasad su samo još pioniri.

Uostalom, evo i grafičkog prikaza dosadašnje izvedbe dionica, temeljenog na zaključnoj cijeni, ovisno o datumu kupnje (u rasponu od ponedjeljka do petka):

Nesretnici koji su se predugo nećkali i dionice kupili tek na kraju tjedna, kada je stampedo dosegao vrhunac, od tada do danas nisu ni primirisali pozitivnom teritoriju. Njima su se u studenome prošle godine, nakon što je Nasdaq Composite postavio svježi all-time-high, pridružili i svi oni koji su dionice kupili u četvrtak i srijedu.

Oni koji su najkraće odolijevali zovu društvenih mreža zasad se još nekako i drže, ali i njih polako sustiže gruba realnost u kojoj se nova uprava kompanije (još) nije pokazala sposobnom za bilo kakav preokret. Povremeno (i nadasve isprazno) nabacivanje ključnim riječima koje raspaljuju maštu dijela ulagača (NFT nije poslovna strategija!) nekoć je i moglo upaliti, ako nakon furioznog početka godine i uvjerljive dominacije pesimista, sve je teže prkositi gravitaciji.

Zbog toga ni usporedba jedne od najzanimljivijih američkih dionica s izvedbom valjda najdosadnije dionice u svemiru nakon godinu dana i ne može izgledati drukčije:

Warren Buffett, prvi čovjek te dosadne kompanije, u tih godinu dana uglavnom je gledao svoja posla; vjerojatno je kratio vrijeme iščitavanjem godišnjih izvješća, napisao uobičajeno opširno pismo dioničarima, povremeno uveseljavao TV publiku svojim doskočicama i svirao ukulele. Ali nakon godinu dana, razlika između dionice koja navodno leti prema Mjesecu i dosadnog konglomerata koji je izniknuo iz neprofitabilne tekstilne kompanije dramatično se - smanjila.

… realnost je neumoljiva

Okolnosti su se drastično promijenile; o tome smo već pisali u prethodnim nastavcima, i sve navedeno i dalje stoji - niti više pristiže izdašna financijska pomoć Bijele kuće, niti fantastične vizije lišene realnih okvira i suvislih fundamenata mogu odoljeti pritisku prodavatelja na Wall Streetu. Meme dionice su, posve očekivano, među najvećim gubitnicima takvog preokreta, koliko god to mnogi tvrdoglavo odbijali priznati.

Priča o GameStopu nudi obilje kontradiktornih momenata, a jedan od onih koji najprije bode u oči je taj da su se mali ulagači, ohrabreni kolektivnom iluzijom, prometnuli u tradere, primjenjujući pritom - buy & hold strategiju. Ozbiljan špekulant koji drži do sebe naprosto prezire buy & hold jer vrijeme je njegov najveći neprijatelj - ono eliminira mogućnost arbitraže i (na dulji rok) korigira anomalije na tržištu.

Poput fenomena meme dionica. Špekulativna avantura ipak ne može trajati unedogled, pa čak niti ona pogonjena širokim narodnim masama koje su u jednom trenutku doista nadigrale iskusne profesionalce. Kombinacija viška štednje i utjecaja društvenih mreža tada se činila dobitnom, no zapravo je najprije riječ o spletu okolnosti koji se teško može tako skoro ponoviti (tim intenzitetom). Aktivnost u grupi WallStreetBets ionako je već odavno utihnula.

Uostalom, neposredno nakon GameStopa svjetlo dana je ugledala nekolicina specijaliziranih burzovnih indeksa koji su pokušavali pratiti prevladavajući sentiment na društvenim mrežama - niti jedan nije polučio željeni (pozitivan) rezultat.

Godinu dana kasnije, priča se pretvorila u pravi fijasko, o čemu može posvjedočiti i sudbina RobinHooda, brokerske kuće koja je odigrala značajnu ulogu u tom procesu demokratizacije financija (omogućivši trgovinu dionicama bez naknada). Svega šest mjeseci nakon inicijalne javne ponude dionica, RobinHood tone sve dublje u negativan teritorij (i postaje atraktivna meta za preuzimanje!).  

RobinHood je naknadno pokušao proširiti spektar djelovanja; zaokret u smjeru kriptovaluta nekako je bio očekivan, no brokerska kuća je svojim korisnicima uspjela osigurati povlašteni status u procesu alokacije dionica (koja je malim ulagačima dosad bio nedostupna) uoči inicijalne javne ponude nekolicine kompanija.

Logika je jednostavna: dionice prvog dana trgovine u pravilu bilježe rast (termin je "IPO pop"). No sad slijedi ono najgore: u uzorku od dvadesetak kompanija koje je korisnicima ponudio RobinHood, nema ni jedne koja trenutno bilježi pozivan pomak (u odnosu na IPO cijenu).
Nakon godinu dana, ulagači su prisiljeni usvojiti bolnu lekciju: dionice odvojene od realnosti na duži rok nisu perspektivne, a short selleri vrše vrlo korisnu funkciju, nudeći zdravu dozu skepse i svojevrsni reality check na tržištu kapitala.

Benjamin Graham je svojedobno istaknuo kako individualni investitori teško podnose inertnost i još teže ignoriraju optimizam, odnosno bogaćenje drugih ljudi (o tome je u nekoliko navrata govorio i notorni Jordan Belfort).

U ovom slučaju je očito bio u pravu, a GameStop saga je još jednom potvrdila kako veliki udio wannebe tradera rapidno gubi kapital (čak i oni koji su ranije prodali dionice naknadno su se prebacili na kriptotržište). Između ostalog i zato što se zabavi priključuju prekasno: njihova masovna pojava gotovo nepogrešivo signalizira preokret i promjenu trenda.

To se dogodilo 2000. godine, krahom dot-com booma, te potom 2008. godine, krahom tržišta nekretnina, a ni aktualna izvedba financijskih tržišta ne nudi previše temelja za optimizam.