KAZALIŠNI redatelj Oliver Frljić već godinama izaziva kontroverze u domaćoj, ali i regionalnoj javnosti. Zbog njegovih su predstava hrvatski desničari više puta prosvjedovali, ali to njega, kako se čini, ne zabrinjava.

Štoviše, Frljić je u međuvremenu postao poznat i na široj sceni. Radi predstave u Srbiji, BiH, ali i u nizu srednjoeuropskih zemalja. I tamo njegove izvedbe nailaze na prosvjede desničara i grupa bliskih Katoličkoj crkvi.

Sada je za srpsku verziju poznatog svjetskog magazina Vice dao opširan intervju u kojem je govorio o kazalištu, predstavama, ali i o politici u Hrvatskoj i zemljama regije.

"U hrvatskom i ostalim balkanskim društvima planski je stvaran, sada skoro već trideset godina, jedan sistem vrijednosti u kojem je nacionalizam norma.

Umjesto "finalne borbe", mislim da nam predstoji dostojanstvo u porazu koji se odavno dogodio. Ovo što vi nazivate "razračunavanjem s hrvatskim nacionalizmom" je zapravo pokušaju da se sačuva bar malo tog dostojanstva. Druga opcija je zabiti glavu u pijesak pustinje nacionalnog oportunizma i, po dobroj staroj navadi građanskog Agrama, čekati da prođe", rekao je Frljić.

Frljić kaže da je i hrvatska reprezentacija dio procesa rehabilitacije ustaštva

Frljić kaže da je uspjeh hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu nacionalizam učinio vidljivijim.

"Svjetsko prvenstvo je samo učinilo vidljivijim i glasnijim ono što je žalosna hrvatska svakodnevica - tiha rehabilitacija ustaštva koja se maskira na različite načine i kroz različite prakse. Thompson u autobusu s hrvatskom reprezentacijom samo je šlag na tortu tog procesa. Proces sam je puno opasniji u institucionalnom kontekstu gdje se najvidljivije i najopasnije realizira kroz relativizaciju antifašističke borbe i antifašizma. Previše je toga da bih ovdje uspio sve pobrojati, ali evo samo par primjera: Hasanbegovićevo preimenovanje Trga Maršala Tita u Zagrebu, HOS-ova ploča s natpisom "Za dom spremni" u Jasenovcu, državno pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, spomenik IX. bojni HOS-a u Splitu nazvanoj po ustaškom zločincu Rafaelu Bobanu...

Hrvatska nogometna reprezentacija je dio tog procesa i tu postoji logičan slijed od Šukerovog slikanja na Pavelićevom grobu u Madridu, preko Šimunićevog urlanja "Za dom spremni", do Thompsona u autobusu", kaže Frljić.

Njegov posao itekako utječe na njegovo zdravlje.

"Sve ovo što radim se itekako odražava na moje zdravlje. Ali, s druge strane, nisam nikada ni imao iluziju da ću doživjeti neku duboku starost pijući smoothieje napravljene od voća i povrća iz bio-uzgoja", kaže Frljić.

Ranije nije bilo prosvjeda, došlo je do promjene klime

Frljić se osvrnuo i na brojne pokušaje zabrane njegovih predstava. Kaže da je to praksa posljednjih godina, a što je došlo promjenom političke klime.

"Kroz ono što se događa mojim predstavama može se čitati i promjena političke klime kojom su potpuno normalizirani različiti oblici nasilja spram drugačijeg i manjinskog mišljenja. Daleko od toga da je tada bilo sjajno, ali kad sam radio predstavu "Buđenja proljeća" 2010, koja je oštro kritizirala hrvatsku Katoličku crkvu, nisu se događali nikakvi prosvjedi. Da se ta ZKM-ova predstava izvede sada, ne sumnjam da bi okupila nemali broj onih fragilnost čijih vjerskih osjećaja je prije 8 godina njome ostala neokrznuta. Ovi zadnji prekidi i pokušaji prekida nekih mojih predstava - uglavnom "Našeg nasilja i vašeg nasilje", te varšavske "Kletve" - su zapravo pomicanja granica u gušenju slobode govora koji simultano zagovaraju određene političke opcije s pozicija vlasti i njihovi različiti medijski i NGO sateliti. Scenarij je uvijek isti. Najprije se napravi medijski spin tako da se izvadi iz konteksta neka od scena, a onda stvari dalje već idu svojom inercijom - "događanje naroda", krunice, branitelji, kerumi, izjave pozicije i opozicije, medijska ofenziva", kaže.

"Izborom Vučića srpsko društvo samo je sebe amnestiralo odgovornosti"

Frljić je žestoko kritizirao i stanje u Srbiji.

"U post-petooktobarskoj Srbiji mogao se steći utisak da nitko nikada nije glasao za Miloševića i da je taj čovjek sam sebe birao sve te godine. Dogodio se jedan oblik kolektivne amnezije za koji se bojim da bi se mogao ponoviti i u slučaju Vučića. Autokratski model koji je on stvorio i koji stalno oscilira između neoliberalne prekarnosti, koja se srpskom društvu prezentira kao put u blagostanje, i zadriglog nacionalizma, predstavlja inverziju onoga što bi demokracija trebala biti. Više puta sam rekao, ali evo još jednom. Mislim da je kroz izbor Vučića srpsko društvo samo sebe amnestiralo od odgovornosti za politike iz devedesetih, čiji aktivni sudionik je bio i aktualni predsjednik", kaže Frljić za Vice.