JUPITER je uistinu prekrasan planet; sa svojim šarenim prugama i fascinantnom Velikom crvenom pjegom - olujom većom od Zemlje koja hara najmanje 150 godina. Znanstvenici su nedavno putem svemirskog teleskopa James Webb promatrali regiju iznad crvene pjege i na tome području uočili nešto neobično.

Naime, prije se smatralo da se radi o poprilično neuglednom području, što se tiče raznih atmosferskih formacija, a sada je otkriveno da tamo postoji niz zamršenih struktura i aktivnosti. 

Revolucionarni teleskop 

Mada je Jupiter najveći planet u Sunčevom sustavu i jedan od najsjajnijih objekata na noćnom nebu, njegova gornja atmosfera ima podosta slab sjaj (osim jarke polarne svjetlosti) te znanstvenicima nije baš lako razaznati detalje u ovoj regiji. To se promijenilo s dolaskom Jamesa Webba. 

James Webb je revolucionarni, devet milijardi dolara vrijedan infracrveni svemirski teleskop. Sto puta je osjetljiviji od teleskopa Hubble i uglavnom promatra svemirska prostranstva u infracrvenom spektru, zbog čega može prodrijeti kroz oblake plina i prašine. Hubble je funkcionirao prvenstveno na optičkim i ultraljubičastim valnim duljinama. 

"Mislili smo da će ova regija biti stvarno dosadna" 

Gornja atmosfera Jupitera je svojevrsni "komunikacijski kanal" između magnetskog polja planeta i atmosfere. Tu nailazimo na veličanstvene manifestacije polarne svjetlosti (slika dolje), koje potiče vulkanski materijal što ga izbacuje Jupiterov mjesec Io (Ija).  

Bliže ekvatoru na strukturu gornje atmosfere utječe sunčeva svjetlost, a s obzirom na to da Jupiter prima samo 4% sunčeve svjetlosti koja dolazi do Zemlje, astronomi su mislili da će ova regija biti homogene prirode, odnosno pomalo bezlična, piše ESA. 

Znanstvenici su se stoga iznenadili kada su na tom području otkrili niz zamršenih struktura, uključujući tamne lukove i svijetle točke. "Mislili smo da će ova regija biti stvarno dosadna", rekao je planetarni znanstvenik Henrik Melin sa Sveučilišta Leicester u Ujedinjenom Kraljevstvu. "A ispalo je da je jednako zanimljiva kao i polarne svjetlosti, ako ne i više. Jupiter ne prestaje iznenađivati", dodao je. 

Utjecaj gravitacijskih valova 

Iako ove formacije uglavnom pokreće sunčeva svjetlost, stručnjaci smatraju da na oblik i strukturu gornje atmosfere mora utjecati i još neki mehanizam. "Struktura se može promijeniti i zbog gravitacijskih valova; slično valovima koji se razbijaju o plažu i pritom stvaraju linije na pijesku", objasnio je Melin. 

"Ovi valovi nastaju duboko u turbulentnoj donjoj atmosferi, posvuda oko Velike crvene pjege, i mogu putovati u visinu, mijenjajući strukturu i emisije gornje atmosfere", dodao je.

Plinoviti div s neobičnom atmosferom

Jipiter je drugo po veličini tijelo u cijelom Sunčevom sustavu, iza Sunca. Toliko je velik da bi u njega mogli stati svi drugi planeti našeg solarnog sustava. Primjerice, u njega bi se moglo ugurati čak 1300 Zemalja. Od nas je u prosjeku udaljen oko 600 milijuna kilometara.  

Ovaj plinoviti div ima stvarno neobičnu atmosferu. Njegovi pojasevi svijetlih i tamnih oblaka vrte se oko Jupitera na različitim visinama i putuju u suprotnim smjerovima. Još uvijek nam nije u potpunosti jasno zašto. 

Kada gledate Jupiter na različitim valnim duljinama, možete vidjeti detalje koji se ne primjećuju u vidljivom spektru. Primjerice, ako ga promatrate putem optičkog teleskopa, nećete vidjeti najsnažnije polarne svjetlosti u Sunčevom sustavu. Zašto? Jer te aurore "svijetle" u ultraljubičastom spektru.

Velika crvena pjega je zapravo ogromna oluja s vjetrovima koji "pušu" brzinom od oko 320 km/h. Ova oluja traje najmanje 150 godina, a vjerojatno i dulje. Naime, iako smo još u 17. stoljeću putem teleskopa na Jupiteru primijetili veliku mrlju, za sada ne znamo je li se radilo o istoj oluji. 

Istraživanje naziva Ionospheric irregularities at Jupiter observed by JWST objavljeno je u časopisu Nature Astronomy.