JEDINSTVENI mozgovi paučnjaka možda su se počeli razvijati u oceanima, mnogo prije nego što su se njihovi preci uopće iskrcali na kopno. Novo istraživanje fosila starog 500 milijuna godina otkrilo je izvanredne sličnosti između mozga izumrlih morskih člankonožaca i današnjih pauka, škorpiona i njihovih srodnika.

Ovo otkriće, koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Arizoni, Lycoming Collegea i King's Collegea u Londonu, zadire u kontroverzno područje evolucijskog podrijetla paučnjaka.

Misterij podrijetla

Danas su pauci, škorpioni, grinje i krpelji gotovo isključivo kopnene životinje, a prevladava mišljenje da su se razvili od zajedničkog kopnenog pretka. No odakle je taj predak stigao, sasvim je druga zagonetka. Poznato je da su kopneni paučnjaci srodni drugim "kliještarima" (Chelicerata) u oceanu, poput morskih pauka i potkovičastih rakova, no fosilni zapisi koji bi povezali ove skupine iznimno su rijetki.

"Još uvijek se žustro raspravlja o tome gdje i kada su se paučnjaci prvi put pojavili, tko su bili njihovi preci te jesu li bili morska ili poluvodena stvorenja", objašnjava neuroznanstvenik Nicholas Strausfeld sa Sveučilišta u Arizoni.

Neočekivano otkriće u drevnom fosilu

Prijelaz iz mora na kopno ogroman je korak za svako stvorenje. Najstariji poznati fosil paučnjaka pripada kopnenom škorpionu starom 430 milijuna godina, no novi dokazi upućuju na to da se loza paučnjaka odvojila mnogo ranije. U središtu ovog otkrića je fosil stvorenja nazvanog Mollisonia symmetrica. Izvana ovo stvorenje ne izgleda "paukoliko" – više podsjeća na mokricu s mnogo nogu i dugo se smatralo pretkom potkovičastih rakova.

Koristeći svjetlosnu mikroskopiju, tim je analizirao središnji živčani sustav fosila i došao do iznenađujućeg zaključka. Živčani sustav Mollisonije ne nalikuje onome potkovičastog raka, već pokazuje jedinstvenu strukturu okrenutu unatrag, baš poput one kod današnjih paučnjaka. "Mozak paučnjaka ne nalikuje nijednom drugom mozgu na planetu", ističe Strausfeld.

Evolucijska prednost

U fosilu Mollisonije ovaj jedinstveni živčani sustav bio je povezan s brojnim nogama i dvama kliještima, na mjestu gdje moderni pauci imaju helicere s otrovnim žlijezdama. "Ovo je veliki korak u evoluciji koji se čini ekskluzivnim za paučnjake", kaže evolucijski neuroznanstvenik Frank Hirth. Statistička analiza potvrdila je da paučnjaci nisu slučajno razvili slične strukture, već su ih najvjerojatnije naslijedili. Ako je tim u pravu, Mollisonia se nalazi u samom korijenu evolucijskog stabla paučnjaka.

Iako je još uvijek riječ o spekulaciji, moguće je da je upravo ova jedinstvena moždana struktura pomogla kasnijim potomcima da uspješno prijeđu na kopno. Neuralni "prečaci" do nogu i kliješta mogli su olakšati kontrolu složenih pokreta, poput hodanja ili pletenja mreža.

"Možemo zamisliti da se paučnjak nalik Mollisoniji prilagodio kopnenom životu hraneći se ranim kukcima i stonogama", teoretizira Strausfeld. Možda su upravo ti rani kopneni pauci potaknuli kukce na razvoj krila i leta, a plijen iz zraka je zauzvrat doveo do evolucije paukovih mreža. Od oceanskog dna do krošnji drveća, prilagodljivost paučnjaka doista je nevjerojatna.