EUROPA više ne može računati na Sjedinjene Američke Države kao jamca svoje sigurnosti. To je temeljna poruka analize objavljene u časopisu Foreign Affairs, koju potpisuje Max Bergmann, direktor programa za Europu, Rusiju i Euroaziju te Stuart Centra za euroatlantske i sjevernoeuropske studije pri američkom think tanku CSIS.

Od završetka Drugog svjetskog rata američka vojna moć bila je ključni oslonac europske sigurnosti i integracija, što je bilo vjerojatno najveće vanjskopolitičko postignuće Washingtona.

No administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa jasno je poručila da SAD više ne želi imati ulogu europskog sigurnosnog jamca. Zaprijetila je zauzimanjem teritorija članice NATO-a, smanjila potporu Ukrajini, nametnula carine europskim saveznicima te u Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji za 2025. pozvala na "poticanje otpora sadašnjem europskom smjeru".

Poruka je, piše Bergmann, jasna: Europa se više ne može oslanjati na SAD. Po prvi put u osam desetljeća kontinent ostaje sam.

Europa pred ruskom prijetnjom

U takvim okolnostima europske države ponovno postaju ranjive na rusku agresiju. Ako Moskva, nakon Ukrajine, obnovi svoj ratni stroj i usmjeri pozornost dalje prema zapadu, istočna Europa mogla bi se brzo naći pod prijetnjom. To bi, smatra autor Foreign Affairsa, trebalo potaknuti europske čelnike na radikalan zaokret u obrambenoj politici.

No takav zaokret zasad se ne događa. Iako su se članice NATO-a obvezale povećati obrambenu potrošnju na 3,5 posto BDP-a do 2035., novac sam po sebi neće donijeti sigurnost. Problem nije financijski, nego strukturni: europske vojske nisu organizirane za obranu kontinenta bez Sjedinjenih Američkih Država.

Max Bergmann upozorava da su europski lideri svjesni svoje sigurnosne ovisnosti, ali poriču zaključke koji iz toga proizlaze. Ključna zapreka je uvjerenje da je obrana nacionalna, a ne europska odgovornost. Države žele zadržati punu kontrolu nad vlastitim vojskama, no pritom zanemaruju činjenicu da Europa u obrani nije suverena još od 1945., jer se desetljećima oslanjala na stranu silu - SAD.

Sada, kada se SAD povlači, najučinkovitiji način obrane bez Washingtona jest integracija obrambenih napora. Europa mora učiniti ono što čini u svakoj ozbiljnoj krizi - aktivirati Europsku uniju. Vrijeme je, piše Bergmann, da EU postane europski Pentagon.

Povijesni presedan i propuštena prilika

Ovo nije prvi put da se Europa suočava s američkim povlačenjem. Krajem 1940-ih Washington je želio povući svoje trupe iz Europe, ali zapadne europske države bile su preslabe da se same obrane, dok je sovjetska prijetnja bila prevelika.

Cilj SAD-a tada nije bio NATO, koji je, prema povjesničaru Stenu Rynningu, smatran privremenim rješenjem, nego izgradnja ujedinjene Europe kao "treće sile". Prvi korak bio je osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik 1950., projekt koji je trebao pomiriti Francusku i Njemačku i integrirati ratnu industriju kontinenta.

Nakon izbijanja Korejskog rata 1950. i straha od sovjetske invazije, francuski premijer René Pleven predložio je stvaranje europske vojske. Šest država potpisalo je 1952. ugovor o zajedničkoj vojsci, proračunu i institucijama, no francuski parlament ga je 1954. odbacio zbog straha od gubitka suvereniteta. Američke trupe tako su ostale u Europi - trajno.

Rezultat je bio da Europa nikada nije morala vojno federirati. NATO je stvorio privid nacionalne suverenosti, iako je SAD u stvarnosti donosio ključne odluke.

NATO bez SAD-a je prazna ljuštura

Nakon Hladnog rata Europska zajednica prerasta u EU, a Ugovor iz Maastrichta 1993. uvodi Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. No SAD tada nije želio otići. Madeleine Albright 1998. inzistirala je da ne smije biti "razdvajanja" ni "dupliciranja" NATO-a i EU-a.

Danas se situacija ponovno mijenja. Europa se suočava s agresivnom Rusijom, dok se SAD povlači. Kontinent ima oko 30 različitih vojski, različite opreme i razine spremnosti. Bez SAD-a, NATO bi, upozorava Max Bergmann iz CSIS-a, bio prazna ljuštura.

Europske vojske dizajnirane su kao pomoćne snage u američki vođenom ratu. Nedostaje im ključna logistika, zračno punjenje goriva, strateški transport i napredna obavještajna tehnologija.

Građani žele europsku vojsku

Prema istraživanju Le Grand Continent početkom 2025., samo 19 posto Europljana vjeruje da ih njihove nacionalne vojske mogu obraniti, dok čak 60 posto ima povjerenje u hipotetsku zajedničku europsku vojsku. To je ključan podatak koji Max Bergmann naglašava u analizi.

Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju ograničene fiskalne kapacitete, Njemačka ulaže, ali povijesni pacifizam čini njezino vojno vodstvo nesigurnim osloncem. Umjesto toga, Europa se fragmentira u regionalne koalicije - od britanske Zajedničke ekspedicijske snage do nordijske obrambene suradnje - no to ne može zamijeniti zajednički europski okvir.

EU kao obrambeni stup

Europska unija ima 450 milijuna stanovnika i gospodarstvo usporedivo s kineskim, ali ne koristi svoje prednosti. EU je već pokazala da može djelovati u krizama - od pandemije, preko energetske krize, do migracija.

Prema Eurobarometru iz 2025., oko 80 posto građana EU-a podržava zajedničku obrambenu politiku. Kako ističe Max Bergmann, najveća prepreka nije politička, nego birokratska: nacionalna ministarstva obrane i obrambena industrija.

Integracija bi, poput jedinstvenog tržišta 1980-ih, donijela učinkovitost i uštede. Prema studiji think tanka Bruegel, zajednička nabava mogla bi prepoloviti troškove ponovnog naoružavanja.

Europa mora djelovati zajedno

Jačanje obrambene uloge EU-a ne znači kraj NATO-a ni nacionalnih vojski. EU bi financirala i organizirala snage, dok bi NATO ostao zapovjedna struktura - ali europska. Bergmann predlaže da Europljani preuzmu i vrh NATO-a, uključujući položaj vrhovnog zapovjednika.

Integracija obrane mora pratiti i integraciju vanjske politike. Europa mora govoriti jednim glasom. Povijest pokazuje zašto je EU uopće nastala: male države shvatile su da same ne mogu opstati.

Kako zaključuje Max Bergmann u Foreign Affairsu, povlačenje SAD-a ponovno ugrožava europske države. Aktiviranjem onoga zbog čega je europski projekt stvoren - zajedničke moći - Europa može osigurati vlastitu budućnost.