NA FESTIVALU tolerancije na Bundeku jučer je održan Tolerance Talk pod nazivom “Jučer, danas, žena!” na temu prava na prekid trudnoće u Hrvatskoj.

U središtu rasprave našla su se pitanja koja se u hrvatskoj javnosti i hrvatskom zdravstvenom sustavu moraju u potpunosti otvoriti.

Moderirala je Jasmina Popović, novinarka na HRT-u, a sudjelovale su Sanja Cesar iz udruge CESI, Daniela Drandić iz udruge RODA, Zorana Juričić, iz ženske mreže „Hrabre sestre, i Erika Spirić, predsjednica Vijeća Hrvatske komore primalja. 

”Treba biti manje pobačaja, ali kroz edukaciju, ne kroz maltretiranje žena"

Sanja Cesar je na temu pobačaja na zahtjev rekla da ukoliko ne postoje osposobljeni stručnjaci za obavljanje određenih zahvata, bolnica ima mogućnost takve ljude i zaposliti. ”Treba biti manje pobačaja, ali kroz edukaciju, ne kroz maltretiranje žena koje dolaze potražiti pomoć. Da bi se situacija promijenila, moramo biti glasne, uporne i moramo razgovarati.

Sustav pokušava prisiliti žene da rode, žene se tretira kao kriminalke, pobačaj je malom broju žena u Hrvatskoj financijski nedostupan, u većini gradova žena ne može dobiti ni informaciju. U Splitu npr. postoji samo 1 ginekolog koji se ne poziva na priziv savjesti. 

Primalje mogu obavljati pobačaje

Erika Spirić, predsjednica Vijeća Hrvatske komore primalja, rekla je da institucije ističu kako nema dovoljno liječnika koji mogu i znaju obavljati pobačaj, no činjenica je da su primalje prije 90-ih obavljale taj posao i mogle bi ga i sada raditi kada bi se liječnici odrekli prava da isključivo upravljaju tim pitanjem. Za njih je to unosan posao i pitanje moći. 

Daniela Drandić smatra da je velik problem korupcija. “Stvari se rješavaju na način da žene koje odlaze na pobačaj na zahtjev, daju “plave kuverte”, liječnici račun uredno šalju HZZO-u, a u dokumentaciji se navodi prijeteći spontani pobačaj”. 

Zorana Juričić izjavila je da ženama treba samo elementarno pristojan odnos s institucijama kada traže uslugu na koju imaju zakonsko pravo. “Naglašavam, kada o pobačaju počnemo razgovarati normalno, bez srama, stigme, lažnog patrijarhalnog moralizma, žene na to reagiraju – normalno. Nema trauma. Traume stvara okolina. Žena je donijela svoju odluku i ona je provodi.” 

"Kad bi dio posla bio prepušten primaljama, bilo bi puno manje strašnih iskustava o kojima slušamo"

Erika Spirić, u kontekstu prava žena na dostojanstven porod, rekla je da primalja danas ne može odraditi svoj posao onako kako bi trebala, jer im nije dozvoljeno biti sa ženama, onoliko koliko bi zapravo trebale, da im se posvete.

“Sigurna sam da bi, kad bi dio posla bio prepušten primaljama, bilo puno manje strašnih iskustava o kojima slušamo. Isto tako, apsolutno sam za prirodni porod, ali ako sam nešto u naučila u 42 godine rada, to je da nismo sve iste i da analgezija kod poroda mora svima biti dostupna, a ne kao što svjedočimo, danju jest, noću nije.”

"Promjena neće biti sve dok budemo šutjeli, gledali i dozvoljavali"

Ono oko čega su se sve sugovornice složile jest da promjena neće biti sve dok budemo šutjeli, gledali i dozvoljavali. Toleriramo da se zakon ne poštuje, a ne toleriramo pravo na izbor žene.

Diskusija se održala prije igranog filma Poziv za Jane, zadivljujuće priče, djelomično utemeljene na istinitim događajima oko Jane Collective, organizacije koja je svojom mobilizacijom omogućila tisuće pobačaja tijekom četverogodišnjeg razdoblja. Nakon toga mogli ste pogledati film Misa koji bilježi emocionalno nabijeni susret dvaju parova čije je živote povezao isti tragični događaj.

16. Festival tolerancije koji traje još danas na zagrebačkom Bundeku osim filmskog i glazbenog programa donosi još jedan zanimljiv dijalog na temu posljednjih svjedočanstava o Holokaustu pod nazivom GDJE JE NESTAO ČOVJEK?.