Foto: 123rf

KOLUMNISTI Euobservera Jan Musschoot i Eric Lonergan istražili su u nedavnom članku poslovanje Europske središnje banke (ECB) i moguće strategije za poboljšanje stanja na financijskome tržištu u Europi.

U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove njihove analize.

"Skupina Europski konzervativci i reformisti (ECR) nedavno je pokrenula "Leer Geld", inicijativu na čelu s članom Europskoga parlamenta Sanderom Loonesom, kako bi upozorila na učinak monetarne politike ECB-a.

Ta politika ne privlači toliko pažnju građana, ali njezin utjecaj na naše živote nikad nije bio veći.

Svojim programom "kvantitativnog olakšanja"(QE), ECB kupuje velike količine državnih obveznica od 2015. godine. Ubacivanje velike količine novca u financijski sektor eurozone ne može proći bez posljedica – ali one nisu veći rast i smanjenja nezaposlenost.

Ako ništa drugo, taj program bi trebao ostvariti bolje rezultate od navodnoga porasta BDP-a za 1.3 %. Obilna likvidnost koju je stvorila ECB prisilila je bankarski sektor na poboljšanje uvjeta kreditiranja, ali stvarna potražnja za kreditima se nije značajno povećala.

Tu se mogu primijetiti i važne nuspojave na financijskim tržištima.

Krivi poticaji?

Vrlo niske kamatne stope na dugoročnim obveznicama mogu prouzročiti probleme mirovinskim fondovima i fondovima osiguranja. Negativne kamate na štednju ometaju i ulogu kamatnih stopa u alokaciji kapitala, što dovodi do pogrešnih poticaja za ulagače i na kraju do precjenjivanja imovine.

QE program unosi potpuni nered u financijski sustav.

No, ne bismo smjeli trčati pred rudo. Prepustiti vraćanje rasta samo zemljama članicama i fiskalnoj politici ne pomaže puno jer strukturne reforme često dovode do deflacije i politički su rizične. Stoga ih mora pratiti neki oblik monetarne ekspanzije, kako bi se ispravio osnovni problem u eurozoni: nedostatak potražnje.

ECB je pravilno postupila primjenom QE programa 2015. godine, no sada treba učiti na nedostacima programa i iskušavati nove pristupe.

Tiskajte manje, bolje ciljajte

Sve se više govori o takozvanome pristupu "helikopterskoga novca", kojim bi ECB stvorila novi novac i raspodijelila ga na bankovne račune građana.

Na taj bi način ECB radila brže nego s QE-om, uz manji rizik za financijska tržišta i vlastitu bilancu.
Umjesto da ubacuje ekvivalent od 2.2 trilijuna eura izravno na tržišta, ECB bi mogla ubaciti četvrtinu toga novca i podijeliti 1000 eura svim odraslim građanima u eurozoni.

Neki bi potrošili taj novac, što bi dovelo do rasta, drugi bi ga uštedjeli, a treći bi otplatili dugove.

Takva bi mjera mogla dovesti do porasta od barem 2 % BDP-a u eurozoni, što je više od procjene ECB-a o učinku QE-a.

Osnovna je značajka "helikopterskoga novca" da nadilazi nacionalne vlade, i time pokazuje da se ECB ne miješa u politiku kupujući dionice vlada. To bi očuvalo ulogu tržišta dionica da potiče vladu na disciplinu i jačanje gospodarstva, i dovelo do ravnoteže na financijskom tržištu.

"Helikopterski novac" može biti isplativ

Nakon hiperinflacije u Weimarskoj Republici niti se ne pomišlja na takav "besplatan" novac. Kako bi ta metoda ipak proradila, treba odrediti jasne okvire unutar kojih ECB treba poslovati.

Ne bi se smjelo ugrožavati neovisnost ECB-a u odlučivanju i ECB bi trebala odrediti jasna pravila za upotrebu ovoga instrumenta.

Rast cijena energije utječe na pojavu inflacije, pa nije nužno da je QE program taj koji je uzrokovao inflaciju. Inflacija bi mogla dovesti i do stagnacije jer je ne prati značajniji oporavak rasta.

U zaključku - ECB u svakome slučaju treba promjenu u pristupu, no trebali bismo sagledati i širu sliku te razmisliti i o novim, učinkovitijim, alatima za oporavak tržišta", upozoravaju Musschoot i Lonergan.