DESET godina nakon velike migrantske krize Europska unija nalazi se pred jednim od najvećih zaokreta u zajedničkoj politici azila, području na kojem godinama nije bilo političkog konsenzusa.

Dogovor ministara u Bruxellesu

Ministri unutarnjih poslova država članica u ponedjeljak su u Bruxellesu postigli dogovor o zajedničkom stajalištu o tri uredbe koje će biti temelj za pregovore s Europskim parlamentom o konačnom zakonodavnom paketu. Istodobno je postignut i dogovor o mehanizmu solidarnosti, koji se donosi izvan redovnog zakonodavnog postupka i za koji nije potrebna suglasnost europskih parlamentaraca.

Sve spomenute uredbe dio su novog Pakta o migracijama i azilu, čija se primjena očekuje od sredine sljedeće godine.

Fond solidarnosti i oblici pomoći

Mehanizam solidarnosti formalno bi trebao biti usvojen do kraja ove godine, a predviđa uspostavu „fonda solidarnosti“ iz kojeg će se pomagati državama članicama izloženima snažnom migrantskom pritisku. Primjena fonda započinje 12. lipnja sljedeće godine.

Države članice u fond mogu doprinositi na tri načina: financijskim doprinosima, tehničkom pomoći slanjem opreme ili stručnjaka, te prihvatom migranata.

Najizloženije zemlje i opseg pomoći

Četiri zemlje koje su trenutačno pod najvećim migrantskim pritiskom – Cipar, Grčka, Italija i Španjolska – imat će pravo zatražiti pomoć iz fonda solidarnosti. To uključuje premještanje do 21 tisuće tražitelja azila ili financijsku potporu u iznosu do 420 milijuna eura iz europskog proračuna.

Te se brojke odnose na razdoblje od 12. lipnja do kraja 2026. godine, nakon čega će se svake godine ponovno određivati, ovisno o razvoju situacije i stvarnim potrebama.

Izuzeća za Hrvatsku i još pet država

Europska komisija utvrdila je da su Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska i Poljska u posljednjih pet godina kumulativno bile izložene migrantskom pritisku.

Zbog toga te zemlje imaju pravo zatražiti potpuno ili djelomično izuzeće od obveza u okviru mehanizma solidarnosti, što znači da neće morati financijski doprinositi fondu niti prihvaćati migrante iz najopterećenijih država.

Ministri su dogovorili i uredbu o sigurnim zemljama podrijetla, kojom se po prvi put uvodi jedinstvena europska lista država čiji će državljani teško ostvariti pravo na međunarodnu zaštitu. Na popisu su Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Indija, Kosovo, Maroko i Tunis.

Zahtjevi za azil državljana tih zemalja razmatrat će se već na granici u ubrzanom postupku, uz veliku vjerojatnost odbijanja.

Nova pravila o vraćanju migranata

Dogovoreno je i zajedničko stajalište o uredbi o vraćanju migranata, koja predviđa mogućnost uspostave centara za povratak u trećim zemljama. Prema prijedlogu, „zemlja povratka“ može biti svaka država s kojom EU ima sporazum ili aranžman o prihvatu osoba koje nemaju pravo boravka u Uniji.

Takvi se sporazumi mogu sklapati isključivo s trećim zemljama koje poštuju međunarodne standarde ljudskih prava i načela međunarodnog prava, uključujući zabranu prisilnog vraćanja.

Cilj uredbe je olakšati deportaciju odbijenih tražitelja azila. Trenutačno se samo 20 do 25 posto osoba kojima je izdan nalog za deportaciju zaista i vrati iz EU-a. Od sljedeće godine svi koji dobiju nalog za povratak morat će ostati dostupni vlastima, dati biometrijske podatke i ne smiju se opirati deportaciji, dok će se pokušaji opiranja kažnjavati zatvorom u svim državama članicama.

Priznavanje naloga za vraćanje: kompromisno rješenje

Jedna od politički najosjetljivijih tema bilo je pitanje automatskog priznavanja naloga za vraćanje migranata izdanih u jednoj državi članici u svim ostalima. Pojedine zemlje strahovale su da bi članice na vanjskim granicama mogle olako izdavati naloge, a teret provedbe prepustiti drugima.

Postignut je kompromis prema kojemu priznavanje naloga u prve dvije godine neće biti obvezno, nego dobrovoljno. Nakon tog razdoblja Europska komisija procijenit će učinkovitost sustava i, ako bude potrebno, predložiti obvezno priznavanje.

Ministri su se dogovorili i o pravilima za sigurne treće zemlje, što će državama članicama omogućiti da zahtjev za azil odmah proglase neprihvatljivim ako je podnositelj mogao zatražiti zaštitu u trećoj zemlji kroz koju je prošao. Za razliku od dosadašnjih pravila, više se neće tražiti posebna veza tražitelja azila s tom trećom zemljom, poput obiteljskih odnosa ili duljeg boravka.

Sigurne treće zemlje i odbacivanje zahtjeva

Hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović izrazio je zadovoljstvo postignutim dogovorima, odbacivši ocjene da je riječ o „drastičnim promjenama“, kako se, prema njegovim riječima, sugeriralo u dijelu europskih i domaćih medija.

Posebno je naglasio da će Hrvatska biti izuzeta od obveza dodatnog prihvata migranata ili financijskih uplata. „Znamo da su neki kod nas dizali paniku i govorili da je to omča oko vrata za Hrvatsku, a mi smo cijelo vrijeme tvrdili da se od Hrvatske ništa neće tražiti – i to se pokazalo točnim“, rekao je Božinović.

Dodao je da su donesene odluke logičan nastavak višegodišnjih hrvatskih upozorenja. „Cilj je promijeniti pravni okvir koji je ilegalnim migrantima omogućavao manipulaciju europskim zakonima i njihovu zloupotrebu“, rekao je, istaknuvši da opcija tzv. neulaska državama članicama daje mogućnost brze procjene tko ne ispunjava uvjete za ulazak u EU.

Kritike organizacija za ljudska prava

Odluke ministara naišle su na oštre kritike organizacija za zaštitu ljudskih prava.

Olivia Sundberg Diaz iz Amnesty Internationala upozorila je da se države članice i dalje zalažu za „okrutne i nefunkcionalne centre za povratak izvan EU-a“.

„Ljude se prisilno premješta u zemlje s kojima nemaju nikakve veze, gdje mogu biti pritvoreni dulje vrijeme, često uz kršenje međunarodnog prava. Takav pristup podsjeća na dehumanizirajuće i nezakonite masovne deportacije koje gledamo u SAD-u, a koje razaraju obitelji i zajednice“, rekla je Sundberg Diaz.