EKVADOR posljednih godina potresaju nasilje, kriminal i sukobi narkobandi. Ekipa BBC-a je otišla u tu južnoameričku zemlju i napravila veliku reportažu.

Policijski kapetan Jean Carlos Bustamante točno zna s čime se suočava u Duránu, ekvadorskom gradu ogrezlom u drogu i ratove bandi. Njegovi neprijatelji nisu samo kriminalci koji ubijaju svoje suparnike, nego i, kako ga naziva, "unutarnji neprijatelj". "Imamo jako puno loših ljudi u našoj jedinici, u državi i politici", kaže on. "Mnogi su korumpirani. Bande ih plaćaju."

Kaže da može vjerovati samo policajcima koji stoje uz njega, članovima tima koje je sam odabrao. Kapetan Bustamante ima 34 godine i najstariji je među njima. Kreće se poput časnika specijalnih postrojbi, što je nekada i bio.

Strahovlada narkobandi

Dok pada mrak, vodi svoj tim u siromašnu četvrt gdje su prozori zaštićeni metalnim rešetkama, a strah sprječava ljude da govore. Ovo je srce teritorija bande Los Aguilas (Orlovi). Pitaju ga što se dogodi ako lokalni stanovnici progovore protiv bandi. "Ubit će ih", odgovara kapetan. "Zato nikada ništa ne govore."

Uputio se prema napuštenoj kući za koju vjeruje da služi kao skrovište za oružje. On i njegov tim, pod punom opremom, poredali su se uz zid, a zatim probili vrata.

Pronašli su dva pištolja, od kojih je jedan zahrđao, ali drugi spreman za paljbu, te streljivo za jurišnu pušku. Kapetan kaže da je zadovoljan rezultatom. "Prvo, jer smo sigurni", kaže. "Drugo, jer bande sada imaju dva pištolja manje."

Ipak, to je tek mala pobjeda u iscrpljujućem ratu. Priznaje da bande imaju "puno oružja i mnogo više novca od države". Rizike poznaje predobro - u borbi protiv bandi izgubio je tri bliska prijatelja. Kaže da je strah izgubio "prije mnogo godina", ali njegovi roditelji nisu. "Mama mi govori da pazim jer mogu poginuti", priča. "Tata me stalno zove i pita: 'Sine, jesi li dobro? Javi mi da si dobro.'"

Kako je Ekvador postao poprište nasilja

Jasna linija, iscrtana dolarima i uništenim životima, može se povući od sporednih ulica Durána do Londona i drugih svjetskih metropola. Prema riječima ekvadorskog predsjednika Daniela Noboe, oko 70 posto kokaina koji stiže u Europu i SAD prolazi kroz Ekvador.

Droga dolazi iz susjedne Kolumbije i Perua, dva najveća svjetska proizvođača. Moćne domaće bande, povezane s meksičkim kartelima i albanskom mafijom, pomažu u krijumčarenju kokaina. Pritom iskorištavaju slabu kontrolu granica, loše financirane snage sigurnosti i dugu obalu Tihog oceana.

Tako je nekad mirno turističko odredište u Južnoj Americi za manje od desetljeća postalo poprište masovnih ubojstava.

Prošle je godine stopa ubojstava bila jedna od najviših na svijetu. Podaci ekvadorskog Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da je ubijeno više od 9200 ljudi. To se dogodilo unatoč oštrim mjerama koje predsjednik Noboa provodi posljednje dvije godine. Kritičari tvrde da su te mjere postigle suprotan učinak. Glavni šefovi kriminalnih skupina su uhićeni, ali to je dovelo do cijepanja bandi, njihovog umnožavanja i krvavih borbi za prevlast. Mnogi ovdje vjeruju da se rat protiv bandi nikada ne može dobiti.

Dronovi, racije i sitni dileri

Kapetan Bustamante se i dalje bori. U drugoj operaciji, čekao je u zasjedi i dronom iz zraka promatrao uličice. Uočio je tri osobe koje se kreću rubom igrališta i rekao da su to "sitni dileri" uhvaćeni na djelu. Oni su na dnu narkolanca i prodaju drogu lokalno, u minimalnim količinama.

Za nekoliko minuta on i njegov tim prate osumnjičenike do njihovih vrata. Ponovno probijaju vrata i ulaze u kuhinju, gdje žena srednjih godina prosvjeduje, a djevojčica počinje plakati.

Policajci se uz svjetlost svjetiljki kreću iz sobe u sobu jer nema struje, otvaraju ormare i podižu madrace. Na katu pronalaze skrovište iza prozora. Mladi osumnjičenik izlazi i policija ga privodi. Još dvojica su vezana lisicama u drugoj sobi. Svu trojicu odvode, a oni poriču da su prodavali drogu.

U blizini kapetan pronalazi male papirnate paketiće droge "H" skrivene u tegli za cvijeće. Riječ je o mješavini koja izaziva tešku ovisnost i sadrži male količine heroina. Lokalni dileri prodaju je za jedan dolar po paketiću.

Jedan od osumnjičenika je optužen i, ako ga proglase krivim, mogao bi dobiti pet godina zatvora. Tužitelji su drugu dvojicu pustili. Viši časnici kažu da se to često događa i krive korupciju u pravosuđu i tužiteljstvu.

"Mi ih zatvorimo, oni ih puste"

"Mi ih zatvorimo, a oni ih puste", kaže pukovnik Santiago Gavilanez, zamjenik zapovjednika policije u Duránu. "Znamo to jer ih ponovno uhitimo u racijama. Neki od onih koji su pušteni ubijaju ljude i ostavljaju siročad."

Kaže da bande imaju dovoljno novca da "kupe zakone, suce i političare".

Primjer kupovne moći bandi otkriven je od drugog policajca na drugoj lokaciji. Ispričao je da su ga dvaput kontaktirali porukom i ponudili mu ogroman mito - "dovoljno novca da se odmah umirovi". Odbio je.

Netko, možda kolega, dojavio je bandi točno gdje i što radi. "Nikad ne znaš tko te promatra", rekao je. 

Napredak usred kaosa

Na igralištu završava još jedan dug dan u pancirki, ali kapetan Bustamante kaže da mora nastaviti. "Možda sam malo umoran", priznaje, "ali to je moj posao. Vjerujem da možemo pobijediti u ovom ratu. Moramo."

Dok razgovaramo, u blizini je uočen jedan od glavnih šefova bandi na tom području. "Znamo da on kontrolira dilere, ali nemamo tragova ni dokaza, pa ga ne možemo uhititi", objašnjava kapetan.

Ipak, policija ovdje tvrdi da njihovi napori daju rezultate. Navode da je stopa ubojstava u Duránu u prvih šest mjeseci ove godine pala za polovicu.

Spominju i druge znakove napretka: ulice više nisu puste nakon 19 sati, a tijela se više ne pronalaze obezglavljena ili raskomadana. Prema riječima pukovnika Gavilaneza, to je prije bilo uobičajeno.

"Uspjeli smo obuzdati bande", kaže on. "Uspostavljanje potpune kontrole bit će srednjoročan proces."

S druge strane zakona

Drugdje kriminalci obuzdavaju policiju. Preko kontakta je dogovoren sastanak s lokalnom bandom na njihovom terenu, otprilike sat vremena vožnje od grada. Njihov vođa, kojeg su nazavali Jonathan, rekao je da na platnoj listi ima četiri policajca.

"Kad god planiraju operaciju, nazovu me", rekao je. "Kažu mi da sakrijem stvari i maknem se. Kad stignu, ne nađu ništa." Taj sustav ranog upozoravanja košta ga između 1500 i 2000 dolara mjesečno.

Jonathan ima 37 godina, tek je nekoliko godina stariji od kapetana Bustamantea, ali je na drugoj strani zakona. Kaže da se bandi pridružio s 18 godina kako bi prehranio obitelj.

On i njegovi ljudi, među kojima ima i dječaka, šetali su zapuštenim ulicama usred dana i mahali oružjem, uključujući poluautomatsku pušku i pištolj. Najmlađi član bande kojeg su vidjeli bio je mršavi 17-godišnjak u pancirki i japankama. Svi su prekrili lica.

Jonathan je na pitanja odgovarao u uskoj sobi kuće od betonskih blokova, dok su se njegovi suradnici naguravali unutra. Većinu prostora zauzimao je krevet. Priznao je da je diler i ubojica. "Koliko ste života oduzeli?", pitali su ga. "Pa, do sada oko osam, mislim. Ne sjećam se točno", odgovorio je s pištoljem u krilu, usmjerenim prema novinarskoj ekipi.

Jonathan tvrdi da njegova banda ne ubija nevine ljude, nego samo suparničku kriminalnu skupinu koja ih pokušava istisnuti. "Žele se silom probiti ovamo", rekao je. "Dolaze i ubijaju ljude, a mi odgovaramo. Glavni cilj nam je sada eliminirati tu drugu bandu."

"Smrt se plaća smrću"

Dok su razgovarali, lokalno stanovništvo okupilo se blizu vrata, a među njima je bilo i djece. Humanitarni radnici u Ekvadoru rekli su nam da bande unovačuju dječake već s 12 godina. Tri godine kasnije već mogu postati plaćeni ubojice.

Jonathan se ne ispričava zbog toga što tinejdžerima daje oružje ili prodaje kokain u četvrti koju navodno štiti. Inzistira na tome da se trgovina drogom ne može iskorijeniti.

"Mislim da je to problem koji nikada neće prestati", kaže on. "Ako ugase nas, doći će druga banda, a ako ugase njih, doći će netko treći."

Očekuje da će umrijeti onako kako je i živio - od metka. "Smrt se plaća smrću", rekao je. "Ali ako me dođu ubiti, neću im to olakšati."

"Kriminalci su poput duhova"

Dvije noći kasnije, ponovno u Duránu, vidjelo se kako bande rješavaju račune. Pod bljeskovima policijskih svjetala ležalo je tijelo muškarca, pokraj motocikla. Čahure su još bile na tlu. Susjedi su promatrali, uglavnom u tišini. Muškarac i žena, rođaci ubijenog, grlili su se i plakali. Policija sumnja na osvetnički napad jedne bande na drugu.

Forenzički timovi podigli su tijelo na nosila i smjestili ga u stražnji dio kamiona hladnjače, gdje se već nalazio još jedan leš. Nasilna smrt koja se neprestano ponavlja.

Jedan svjedok bio je voljan govoriti, ali pod uvjetom da ostane anoniman. "Već je dobio metak u leđa", ispričao je. "Kad je pao, dokrajčili su ga hicem u glavu. Dvojica muškaraca na motociklu pucala su u njega šest puta."

"Sada smo već navikli na ovo jer se događa svaki dan", rekao je. "Možete samo izaći van i pogodit će vas zalutali metak. Ne možete čak ni izaći ili razgovarati s prijateljima i obitelji jer bi vas netko mogao ustrijeliti."

Ne očekuje da će borba protiv bandi donijeti ikakvu promjenu. "Kriminalci su poput duhova", rekao je tiho. "Pojavljuju se gdje god požele." Zatim je nestao u toploj noći. Nikad ne znaš tko te promatra.