NAKON što je masovni pomor uzrokovan parazitom 2019. godine gotovo izbrisao populaciju plemenite periske, najvećeg školjkaša Jadrana, situacija je postala još dramatičnija. Od 30 potvrđeno živih jedinki u hrvatskom dijelu Jadrana tijekom 2024. godine, do kraja 2025. preostalo ih je svega sedam. Dok je dio nestao prirodnim putem, druge su nestale zbog ljudskog djelovanja, kaže stručnjak za morsku ekologiju Pero Ugarković za Morski.hr.

Ugarković navodi da su u Ninu dvije periske, koje su se nalazile u plićaku uz plažu među kupačima, nestale samo dva mjeseca nakon što su evidentirane.

Na Braču, u Sutivanu, pronađena je iščupana i razbijena jedinka, a nedugo zatim u Mircima je još jedna nestala bez traga. Kod Cresa, na lokaciji Pernat, periska je ukradena iz zaštitnog kaveza u kojem je pod nadzorom bila dvije godine.

Jedna je vjerojatno uništena sidrenjem kod Zečeva, dok je jedina poznata periska na Viru, praćena dvije godine, doslovno samljevena betonskim blokom bačenim točno na nju.

Ipak ima nade za oporavak?

Unatoč crnoj statistici, Ugarković ističe kako još uvijek postoji prostor za optimizam. Velik broj periski u Venecijanskoj laguni je preživio i ta se populacija za sada dobro održava, a uzročnik pomora više se ne detektira u Jadranu.

Talijanski stručnjaci dio tih periski sada sele u druge zaštićene parkove prirode, što povećava šanse za dugoročno očuvanje.

"Ta populacija predstavlja važan genetski i ekološki rezervoar, ali i ključni potencijal za buduću repopulaciju šireg jadranskog područja. Ako se povoljni okolišni uvjeti održe, ličinke koje prenose morske struje mogle bi jednoga dana ponovno nastaniti i našu obalu.

Kolektori za prikupljanje mlađi trenutačno su najpouzdaniji alat za utvrđivanje razmnožava li se periska u prirodi i pojavljuju li se nove jedinke duž hrvatske obale. A kada se takve jedinke otkriju njihova pojava brzo postaje vijest. No te periske nekako moraju i preživjeti nakon otkrića", kaže Ugarković.

"Nedavni slovensko-talijanski znanstveni rad (Flander-Putrle et al., 2023) pokazuje da je najbolje za njihov rast i preživljavanje osigurati im stalni smještaj i skrb metodom in situ, dakle uzgojem i zaštitom unutar njihovog prirodnog morskog okoliša, daleko od akvarija i laboratorija.

Osobno vjerujem da bi pronađenim periskama kroz projekt trebalo osigurati upravo takav oblik skrbi, jer osim što je to znanstveno potvrđeno kao najučinkovitije, to je ujedno i najlogičnije rješenje, metoda zahtijeva najmanje troškova, a uvjete za njezinu provedbu već imamo, i više nego dovoljno", dodaje stručnjak.