IZA CRNE željezne ograde u Kumamotu, na dalekom zapadu Japana, vojnici trče krugove pod budnim okom nervoznih stanovnika. No, ova baza, koja ubrzano postaje živčani centar priprema za regionalni rat, uskoro će dio svojih aktivnosti preseliti pod zemlju.

Kamp Kengun dom je nekih od najnaprednijih japanskih oružanih sustava, a posljednjih tjedana ondje ih je premješteno još više, otkako je premijerka Sanae Takaichi, poznata kao "Željezna dama", počela transformirati obrambeni položaj zemlje u odgovoru na Kinu, piše The Telegraph.

Podzemno raketno središte

Premještanje operacija pod zemlju omogućit će bazi da nastavi s radom čak i u slučaju napada, što je scenarij s kojim se lokalno stanovništvo i dužnosnici suočavaju prvi put nakon više desetljeća.

"Prihvatili smo postavljanje dalekometnih projektila u kampu Kengun jer su ključni za obranu Japana", rekao je Kaihei Hashiguchi, lokalni zastupnik za prvu izbornu jedinicu Kumamota, koja nadzire kamp. "Danas smo zabrinutiji za sigurnost nego ikad prije. Činjenica je da kineska prijetnja Japanu raste i važno je da na nju odgovorimo."

Za ukopavanje dijela operacija u proračunu za 2026. godinu osigurano je 33.7 milijardi jena (180 milijuna eura), no detalji su strogo čuvana tajna. Kamp Kengun služi kao sjedište japanskih zapadnih snaga koje nadziru dugačak južni lanac otoka, koji se proteže na samo stotinjak kilometara od Tajvana. Uskoro će udomiti i najnapredniji japanski projektil zemlja-brod tipa 12, s dometom do 1000 kilometara - dovoljno da dosegne Kinu.

Nacionalna rasprava o militarizaciji

Sam kamp našao se u središtu rastuće rasprave o militarizaciji Japana, koja je postala glavno pitanje uoči izvanrednih izbora u nedjelju. Iako je mnogim biračima u fokusu gospodarstvo, sve veći broj njih okreće se pitanju sigurnosti, rastrgani između podrške jačanju obrane kao oblika odvraćanja i održavanja postojećeg stanja kako bi se izbjeglo pretvaranje u metu.

Tema militarizacije i dalje je tabu u Japanu, gdje je pacifizam vladajuća doktrina od kraja Drugog svjetskog rata, nakon što je Japan postao jedina zemlja koja je pretrpjela nuklearne napade. Za razliku od vojski u Ujedinjenom Kraljevstvu ili SAD-u, Japanske samoobrambene snage (JSDF) ustavom su ograničene isključivo na obranu zemlje i ne mogu djelovati ofenzivno.

Pomak prema većim obrambenim sposobnostima zahtijevao bi temeljitu promjenu u mentalitetu mnogih Japanaca.

Premijerka Takaichi i njezin oštar stav

Međutim, premijerka Takaichi stavila je obranu na vrh svoje agende u četiri mjeseca otkako je preuzela dužnost. Krajem siječnja raspisala je izvanredne izbore kao svojevrsni referendum o svom kratkom mandatu, želeći iskoristiti popularnost i osigurati većinu u parlamentu, što joj je i uspjelo.

Američki predsjednik Donald Trump već ju je pozvao u posjet Bijeloj kući u ožujku. Takaichi, koja kao inspiraciju navodi Margaret Thatcher, uspješno je održala sastanke s nekoliko svjetskih vođa, uključujući Trumpa, Sira Keira Starmera i Giorgiu Meloni, ali na domaćem planu još nije postigla značajnije rezultate.

Diplomatska kriza s Kinom

Zapravo, njezin najznačajniji potez do sada, povučen jedva dva tjedna nakon stupanja na dužnost, bila je diplomatska kriza s Kinom. Početkom studenog poručila je zastupnicima da bi sukob oko Tajvana, koji Peking smatra svojim teritorijem, mogao aktivirati klauzulu u japanskom ustavu koja bi JSDF-u omogućila sudjelovanje u sukobu radi zaštite Japana.

Komentar je izazvao bijes u Pekingu, koji je oštro odgovorio pozivajući svoje građane da ne putuju u Japan i blokirajući izvoz robe dvostruke namjene, što bi, prema procjenama stručnjaka, japansko gospodarstvo moglo stajati 11 milijardi eura.

"Komentari premijerke Takaichi bili su nepromišljeni. Kad sam vidjela kako je Kina reagirala, još me više postalo strah od sukoba oko Tajvana", rekla je Sara Fukushima, 24-godišnja zaposlenica restorana.

Iskustvo LDP-a kao ključni adut

Ipak, Fukushima je i dalje gorljiva pristaša japanske "Željezne dame". "Nisam njezin najveći obožavatelj, ali priznajem da je Takaichi najsposobnija političarka koja može promijeniti Japan nabolje", rekla je. Mnogi njezini pristaše tvrde da nema prikladnih alternativa, s obzirom na to da je LDP na vlasti većinu posljednjih 60 godina i nijedna druga stranka nema iskustva u vođenju zemlje.

"LDP ima golemo iskustvo u oblikovanju i provedbi japanske obrambene politike, za razliku od drugih stranaka kojima takvo iskustvo nedostaje, pogotovo na tom polju", rekao je Iida Masafumi, direktor sigurnosnih studija na Nacionalnom institutu za obrambene studije, think tanku povezanom s japanskim ministarstvom obrane.

Rastuća prijetnja iz Kine

LDP je jedna od najtvrđih japanskih stranaka po pitanju obrambene politike i zalaže se za veću militarizaciju, dok su oporbene stranke više pacifističke. Čak je i sadašnji koalicijski partner LDP-a, konzervativna Stranka inovacija, pozvao na raspravu o nuklearnom partnerstvu sa SAD-om, što bi bio golem korak za Japan. Glavna prijetnja Japanu ranije je dolazila iz Sjeverne Koreje, no posljednjih godina tu je ulogu preuzela Kina.

"Danas osjećam golemu krizu i rizik - veći nego u bilo kojem trenutku od Drugog svjetskog rata", rekao je Satoru Nakamura, bivši vojnik i voditelj obrambenog think tanka na Okinawi, najjužnijoj japanskoj prefekturi.

"Razina opasnosti je neusporediva, bez presedana. Prije deset godina možda je i bilo sukoba između kineskih i japanskih plovila obalne straže, ali danas je to neusporedivo ekstremnije."

Kina je pojačala vojne aktivnosti oko Tajvana, a prema njezinim državnim medijima, obalna straža je u posljednjih pet godina rasporedila 550.000 plovila i 6000 zrakoplova oko otoka, što je povećanje od gotovo 15 puta.

Strah od rata i briga za novčanik

Kineska agresija oko Tajvana brine mnoge u Japanu zbog geografske blizine i činjenice da je u Japanu stacionirano više od 55.000 američkih vojnika koji bi se vjerojatno uključili u eventualni sukob. "Svaki put kad gledam vijesti na internetu, prestrašim se. Tajvan je tako blizu japanskih južnih otoka. Moramo biti spremni. Ako se nešto dogodi u blizini Japana, važno je da se možemo obraniti", rekla je Misa Kuraoka, 29-godišnja dentalna higijeničarka iz Kumamota.

Osim Tajvana, Tokio je sve zabrinutiji i zbog kineskih pretenzija na otoke Senkaku. "Vrlo je jasno da Kina polaže suverenitet nad otocima i postupno povećava prisutnost ne samo svoje obalne straže, već i mornarice i zračnih snaga u područjima vrlo blizu otoka", rekao je Masafumi.

U prosincu prošle godine, Japan je optužio Kinu da je radarima ciljala dva njegova borbena zrakoplova F-15, što se smatra ozbiljnom vojnom prijetnjom. "Glavni razlog zašto želim glasati je da osiguramo izbjegavanje rata. Sve što vidim u vijestima je tako strašno", objasnila je Makoto, 20-godišnja studentica iz prefekture Kumamoto.

Iako su sigurnosna pitanja sve važnija, vodeća tema na predstojećim izborima su rastući troškovi života. Visoka inflacija i porezi doveli su do naglog porasta računa za hranu i režije, a istraživanje osiguravajuće kuće Sumitomo Life iz rujna prošle godine pokazalo je da je 80 posto japanskih kućanstava osjetilo udar na obiteljski proračun. Premijerka Takaichi obećala je ubrzati povećanje izdvajanja za obranu kako bi do ožujka dosegnula 2 posto BDP-a, no mnogi birači strahuju da bi to moglo značiti više poreze.

Odvraćanje ili provokacija?

U Japanu vlada neizvjesnost oko toga bi li jačanje obrambenih sposobnosti moglo zemlju učiniti većom metom u očima Kine. Posljedice rata duboko su urezane u svijest stanovnika Kumamota, koji se nalazi nedaleko od Nagasakija. Anketa novinske agencije Kyodo iz studenog pokazala je da je javnost podijeljena: gotovo 50 posto podržava pravo Japana na samoobranu, dok se 44 posto protivi.

Za mnoge koji žive u blizini kampa Kengun, raspoređivanje dalekometnog oružja posebno je zabrinjavajuće. "Jedan od mojih prijatelja nedavno se odselio jer je saznao da u kamp postavljaju projektil. Jako bi me uplašilo ako ikad odluče proširiti bazu", rekao je Haroyu, umirovljenik koji živi pet minuta od baze.

Slično je i na Yonaguniju, najzapadnijem japanskom otoku, udaljenom stotinjak kilometara od obale Tajvana. Otok je postao fokus ministarstva obrane, koje je ondje 2016. uspostavilo vojnu bazu i postupno je proširuje.

Mnogi stanovnici vide militarizaciju svog otoka kao ključan oblik odvraćanja, no drugi to smatraju rizikom. "Ako imamo više oružja, postajemo meta. To je provokacija neprijatelja i poziv na napad, a ne odvraćanje", rekla je Takako Ueno, pomoćnica u supermarketu na Yonaguniju. Međutim, rastuća prijetnja iz Kine počela je mijenjati razmišljanja, posebno među mladima.

"Ako mislite da vas više oružja čini metom, pogledajte SAD. Ako je tako, zašto SAD nije napadnut?" upitao je bivši vojnik Satoru Nakamura. On smatra da je Takaichi najpogodnija za zaštitu zemlje. "Čak i ako pobijedi, Japan se suočava s velikim sigurnosnim problemom. Ali ako ne pobijedi, Kina će uskoro preuzeti Okinawu, i to bez borbe", zaključio je.