ZNANSTVENICI su otkrili jedno od najneobičnijih mjesta za gniježđenje pčela ikad zabilježeno: sićušna drevna pčelinja gnijezda unutar praznih zubnih šupljina fosiliziranih kostiju, od kojih neke pripadaju davno izumrlim životinjama.

Ovo jedinstveno otkriće dogodilo se u vapnenačkoj špilji na karipskom otoku Hispanioli i prvi je zabilježeni slučaj da pčele koriste kosti za polaganje jaja, navodi se u studiji objavljenoj u utorak u časopisu Royal Society Open Science, piše CNN.

Iako popularna kultura pčele prikazuje kroz velike i složene košnice, oko 90% pčelinjih vrsta zapravo su solitarne i svoja gnijezda grade u zemlji ili unutar trulih debala.

"Bilo je vrlo iznenađujuće, jer tamo nikada ne nalazite beskralježnjake - nalazite puževe, ali ne i insekte", rekao je glavni autor studije Lázaro Viñola-López, postdoktorski istraživač u Prirodoslovnom muzeju Field u Chicagu. "Pronalazak dokaza o drevnim pčelama u tim špiljskim naslagama bio je vrlo uzbudljiv. To je prvi put da imamo takvo nešto na Karibima."

Autori studije vjeruju da su fosili stari oko 20.000 godina i mogli bi rasvijetliti kako su se pčele prilagođavale okolišu u davnoj prošlosti. Ovo otkriće popunjava prazninu u fosilnim zapisima, budući da su svi dosadašnji fosili pčela s Kariba pronađeni u jantaru i stari su oko 20 milijuna godina. 

Fosil unutar fosila

Špilju na otoku Hispanioli, koja sadrži slojeve fosila više od 50 vrsta, prvi je pronašao paleontolog Juan Almonte Milan. Istraživači vjeruju da je obitelj sova kukuvija nekada živjela u špilji i izbacivala kosti svog plijena, koje su se s vremenom fosilizirale, stvarajući tisuće fosila. Viñola-López je tijekom istraživanja u ljeto 2022. primijetio nešto neobično: prljavština koja je oblagala unutrašnjost zubnih šupljina podsjetila ga je na čahure osa.

Nakon provedenih CT skeniranja, tim je utvrdio da su mala gnijezda napravljena od blata i da pripadaju pčelama. Za razliku od osinjih gnijezda, koja se sastoje od sline i prožvakanih biljnih vlakana, unutrašnjost ovih gnijezda bila je glatka, što ukazuje na pčelinji proces gradnje pomoću zbijene zemlje i voštanih izlučevina. "Znamo da to nije učinio samo jedan primjerak. U jednoj rupi donje čeljusti postoji do šest generacija pčela koje se vraćaju na isto mjesto. Čini se da je to vjerojatno bilo veliko zajedničko gniježđenje", dodao je Viñola-López.

Značenje otkrića

Iako je vlažna špilja sačuvala kosti, uvjeti nisu bili pogodni za očuvanje tijela insekata. Zbog toga znanstvenici nisu mogli utvrditi o kojoj se točno vrsti pčela radi, niti znaju je li vrsta izumrla ili još uvijek postoji. Zasad je jedino gnijezdo dobilo ime - Osnidum almontei, u čast znanstvenika koji je prvi otkrio špilju.

Stephen Hasiotis, profesor geologije na Sveučilištu Kansas koji nije sudjelovao u studiji, istaknuo je važnost otkrića. "Ovo je lijep rad koji doprinosi zapisu o 'skrivenoj bioraznolikosti'. Iako u špilji nisu pronađeni tjelesni fosili pčela, njihovi tragovi fosila (poznati i kao ihnofosili) dijagnostički su za pčele koje žive u tlu. Pčele su vjerojatno izgradile svoja gnijezda u špiljskom tlu jer je vlažnost bila gotovo konstantna, a područje zaštićeno od kiša, poplava i grabežljivaca."

Anthony Martin, profesor na Sveučilištu Emory, također je naglasio jedinstvenost nalaza. "Ovo je otkriće dvostruko iznenađujuće, jer moderne pčele nisu poznate po korištenju kostiju za gniježđenje, niti po gniježđenju u špiljama. Ali ove fosilne pčelinje komore govore nam da su njihovi tvorci mogli činiti oboje, što je uzbudljivo znati. To služi kao dobar podsjetnik da kada je riječ o evoluciji, pčele će i dalje biti pčele kakve trebaju biti."