NEDAVNO čitam o nekom župniku koji je svojim vjernicima zaprijetio da moraju dati novac za blagoslov kuća, inače ništa od vjenčanja, pogreba i svega ostalog (koji se obično rade mukte). I za taj paket usluga, kao i kod operatera mobilne telefonije, morate nešto platiti.

Točka 1: Religija košta

Nije da mi se nešto dopao taj lik kojemu ni ime nisam upamtio (niti je ono uopće bitno), ali ozbiljno mislim da je načelno u pravu. Znam da se mnogim jakim katolicima počne ljuljati vjera kad shvate da nije dovoljno samo se busati u svoja hrvatskokatolička prsa, niti nositi krunicu na retrovizoru auta, nego da se moraju i novci dati.

Jer, religija košta.

Nisu te crkve i samostani izgrađeni molitvama, niti Crkva živi od ljubavi, nego taj ogromni pogon traži jaku financijsku potporu. I svećenik iz priče, napokon, ima svoj župni dvor, treba platiti režije, a mora se brinuti o vlastitim potrebama.

Napokon, to znate sve i bez mene. Jedino što sam nekoć davno bio pastor u drugoj vjerskoj zajednici, tako da sam malo izbliza stekao uvid u to koliko je zemaljskih dobara potrebno nebeskom kraljevstvu. Uzgred, u mojoj crkvi novac nisu davali samo vjernici, nego i svećenici. 

Točka 2: Ako vam je skupo, istupite

Naravno, uvijek ima onih koji smatraju da je religija preskupa. Ili, da svećenici dobivaju više novaca nego što zaslužuju. Iako, po duši velim, svećenički posao nije lagan i jao si ga onome tko ode u njega samo zbog novaca (kojih je u mom slučaju bilo na razini prosječne plaće). 

Naravno, u pravu ste svi vi koji zamijetite da je Crkva tijekom povijesti nekako prikupila puno više novaca nego što im treba za normalnu djelatnost. Imate pravo reći da ne želite davati svake nedjelje lemozinu, kao i plaćati blagoslov kuća.Iako, katolički vjernici u prosjeku po glavi daju puno manje novaca od protestanata. 

Nisam siguran da postoji definitivna statistika, čini se da su po visini izdvajanja za religiju na vrhu pripadnici Ujedinjene pentekostalne crkve u Americi - njima je normalno da za promicanje svoje vjere daju i četvrtinu svojih primanja. 

Naravno, uopće ne kužim one koji se žale zbog toga. Punoljetni ste, ako mislite da je vaša religija preskupa, jednostavno je napustite, nađite neku jeftiniju uzaludnu zabavu.  Ali, ako vam je toliko važno da ste jaki katolici, predziđe kršćanstva, Stepinčeva crkva, a uz to morate se vjenčati u crkvi, ne možete zamisliti sahranu bez svećenika koji vam šalje dragog pokojnika u krilo Abrahamovo, hoćete krstiti dijete, itd. - onda sve to jednostavno platite i nemojte mi jamrati. Nikad od vas pentekostalaca.

Točka 3: Ne uzimajte naše novce

Mene zapravo puno više nervira spoznaja da Crkvu u Hrvatskoj plaćamo iz svog džepa čak i mi koji tamo ni turistički ne svraćamo. Nama, koji svog pokojnika sahranimo uz pozdravne govore njegovih prijatelja, pjesmu Hells Bells i bez ikakvog svećenika, država kroz porez uzme novce koje dijelom daje onda i Crkvi. Vjenčamo se kod matičara - ili se uopće i ne vjenčavamo, nego jednostavno živimo zajedno - a opet dio naših prihoda ide na vaša vjenčanja, sprovode i krštenja. 

Jer, tako je definirano Vatikanskim ugovorima. Jer su komunisti (u koje nas stalno trpate) uzeli Crkvi neko zemljište i slične stvari, pa mi sada plaćamo najam koji će trajati duže i od obećanog vam vječnog života.

Takav je ugovor sklopila Crkva na čelu sa svetim papom Ivanom Pavlom II s hrvatskim vlastima krajem 1990-ih godina. Osobito se po tom pitanju ističe Ugovor o gospodarskim pitanjima iz 1998. godine, u kojemu je definirano da se Crkva financira iz državnog proračuna - onog u kojega novce daje i vas 80% katolika i nas 20% ostalih.

Dakle, ako će netko jamrati zbog davanja novaca Crkvi, to smo mi koji u Crkvu ne idemo, a plaćamo je.

Čak je jako teško i odgonetnuti koliko novaca odlazi Crkvi iz proračuna na godišnjoj razini, jer se to ne objavljuje pod jednom stavkom, nego morate čitati cijeli proračun. Oni koji su si po tom pitanju dali truda vele da se radi o nekih 85 milijuna eura godišnje, od čega lijepi dio ide na plaće vjeroučitelja i financiranje svećenika. Dakle, 20 eura godišnje po svakom stanovniku Hrvatske. Nema veze što naša djeca ne idu na vjeronauk, i to moramo platiti. A svemu tome nadodajte još sredstva koja crkva dobiva od lokalnih zajednica i koja je još teže pohvatati i izračunati.

Točka 4: Svaki plaća svoje

Religija košta i to bi nam svima trebalo biti jasno. Kao što bi svima trebalo biti jasno i da to trebaju platiti isključivo sljedbenici određene vjere. Već sam navodio u više navrata da sam bio član komisije Kršćanske adventističke crkve koja je pravila ugovor s Republikom Hrvatskom. I mi smo odbili da država plaća naše svećenike, jer, kako smo objasnili, oni žive isključivo od milodara vjernika.

I to načelo odvojenosti crkve od države (koje se danas tako rado napada) znači da svatko daje novac onome kome hoće. Katolici neka podupiru Crkvu - i neka ne jamraju što moraju plaćati, a nevjernici neka daju novac nekoj udruzi ili nikome.

Primjere takve prakse imate u Njemačkoj - tko se izjasni da je član ove ili one crkve, za nju izdvaja nekih 0,8% poreza. Tko kaže, kao ja, da nije član crkve, ne plaća ništa ni luteranima ni katolicima. Slična je praksa i u Italiji, onoj zemlji unutar koje je i Vatikan. Ali na Hrvatskoj nisu primijenili talijanski model, nego neki jedinstven, kakvog nema niti jedna zemlja u svijetu.

Istina, ako se u Hrvatsku uvede nešto slično Njemačkoj ili Italiji, to će značiti i blago povećanje poreza vjernicima. No, ako je skupo, vratite se na točku 2.  Ako to nećete - jer, što će vam selo reći? - onda onom svećeniku s početka članka platite sve što se od vas traži i nemojte jamrati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje.