Ivan Dežman
IVAN Dežman rodio se u Rijeci 1841. godine, a tijekom života djelovao je kao liječnik, saborski zastupnik i književnik. Bio je dio druge, odnosno treće generacije preporoditelja te se zalagao za hrvatski jezik i kulturu. Umro je u 32. godini života.
Mladi doktor Dežman
Dežman je nakon školovanja otišao u Beč, gdje je završio medicinu, a potom se vratio u Hrvatsku. Odlučio se za Zagreb, gdje je proveo većinu života. Njegovi rani dani karijere bili su ispunjeni doktorskim pregledima i dijagnosticiranjem plućnih bolesti, no Dežman je htio biti više od običnog doktora.
Ubrzo je počeo izdavati kratke priručnike o higijeni, želeći tako spriječiti širenje sezonskih bolesti. Nakon toga počinje izdavati i upute za mlade liječnike, a onda se počinje pronalaziti i u drugim zanimanjima.
Svoju novu strast pronašao je u književnosti pa je počeo pisati za Vienac. Dežman je bio pravi radoholičar - ujutro bi stigao u svoju ordinaciju, potom bi se bavio pacijentima sve do popodnevnih sati, a nakon posla bavio bi se pisanjem. Večernje sate proveo bi doma uz knjigu te rano išao u krevet.
Protivio se mađarizaciji, germanizaciji i - plesu!
Njegovi bi se kolege u to vrijeme zabavljali na salonskim okupljanjima i balovima. Mlade Zagrepčanke tog vremena najviše bi se radovale ludim provodima koji bi se organizirali u raznim mjestima u centru grada. Dežman nije volio plesati, a o tome je i pisao.
U jednom djelu objavljenom u Viencu Dežman navodi kako je valcer, tada već popularni ples u cijeloj Europi, zapravo štetan za zdravlje! Najviše zbog "golote tijela, brzoće i jakog stezanja gospoja". Njegov tekst nije bio samo odraz osobnih stavova već je i simbolizirao otpor prema svemu nehrvatskom, što je bilo uobičajeno za vrijeme nakon strogog Bachovog apsolutizma 1850-ih godina.
Dežman je umro 1873. godine od posljedica kolere. Mladi i perspektivni liječnik ostao je zapamćen po svojim priručnicima i doprinosu hrvatskoj medicini, a manje zbog političkog djelovanja i mišljenjima o aktualnim modelima zabave. Njegovo ime ostalo je zapamćeno, poglavito u Rijeci i Zagrebu, gdje ima svoju ulicu, odnosno prolaz.