U TOPLOM ljetnom popodnevu 19. srpnja 1992. godine Palermo, glavni grad Sicilije, zadrhtao je od snažne eksplozije koja je odjeknula ulicama Via D'Amelio.

Automobil bomba, strateški postavljen u Fiatu 126, raznio je život Paola Borsellina, jednog od najistaknutijih talijanskih sudaca u borbi protiv mafije, zajedno s petero policajaca koji su ga štitili: Agostinom Catalanom, Emanuelom Loi (prvom talijanskom policajkom ubijenom na dužnosti), Vincenzom Li Mulijem, Walterom Eddiejem Cosinom i Claudiom Trainom.

Taj trenutak, poznat kao "Strage di Via D'Amelio", nije samo oduzeo život jednog od najvećih boraca protiv organiziranog kriminala već je označio i prekretnicu u talijanskoj borbi protiv sicilijanske mafije, poznate kao Cosa Nostra.

Ova tragedija, koja je uslijedila samo 57 dana nakon sličnog atentata na Borsellinova prijatelja i kolegu Giovannija Falconea, potresla je Italiju do srži, izazvavši bijes javnosti i zahtjeve za pravdom.

Sicilijanska mafija i Antimafia Pool

Paolo Borsellino, rođen 1940. godine u Palermu, odrastao je u četvrti La Kalsa, istom susjedstvu kao i Giovanni Falcone. Njihovo djetinjstvo bilo je obilježeno bliskošću mafije jer su mnogi njihovi vršnjaci završili kao članovi kriminalnih klanova.

No Borsellino i Falcone izabrali su drugačiji put. Nakon studija prava na Sveučilištu u Palermu, Borsellino je 1963. godine položio pravosudni ispit i započeo karijeru u pravosuđu, posvetivši se borbi protiv organiziranog kriminala.

Njihova zajednička misija kulminirala je osnivanjem Antimafia Poola, skupine istražnih sudaca koja je uključivala Falconea, Borsellina, Giuseppea Di Lella i Leonarda Guarnottu, pod vodstvom Rocca Chinnicija. Ova inovativna skupina dijelila je informacije i zajednički potpisivala dokumente kako bi rasporedila rizik i spriječila da jedna osoba postane jedina meta mafije.

Antimafia Pool postigao je značajan uspjeh u tzv. Maxi suđenju (1986. – 1987.), najvećem sudskom procesu protiv mafije u povijesti, tijekom kojeg su osuđena 342 mafijaša, uključujući 19 šefova koji su dobili doživotne kazne.

Ovaj proces, vođen u posebno izgrađenoj bunker-sudnici u zatvoru Ucciardone, označio je prekretnicu u borbi protiv Cosa Nostre. Međutim, uspjeh je imao svoju cijenu. Mafija je uzvratila brutalno, prvo ubivši Chinnicija 1983. godine, a zatim i Falconea 23. svibnja 1992. godine u atentatu na autocesti kod Capacija, gdje je pola tone eksploziva razorilo njegov konvoj.

Strage di Via D'Amelio: Dan koji je promijenio Italiju

Nakon Falconeova ubojstva Borsellino je znao da je i sam na meti. U intervjuu 21. svibnja 1992. godine, samo dva mjeseca prije smrti, govorio je o povezanosti Cosa Nostre s moćnim talijanskim poslovnim krugovima, uključujući budućeg premijera Silvia Berlusconija, no taj intervju dobio je malo medijske pozornosti.

Na dan atentata, 19. srpnja, Borsellino je proveo jutro s obitelji u ljetnikovcu izvan Palerma. Popodne se u pratnji svoje policijske pratnje uputio prema Via D'Amelio kako bi posjetio svoju majku.

U 16:58, dok je prilazio ulazu u zgradu, eksplozija od oko 100 kilograma TNT-a, skrivenog u parkiranom Fiatu 126, razorila je ulicu. Snaga detonacije bila je toliko velika da su ljudski ostaci pronađeni na četvrtom katu obližnjih zgrada, a ulica je izgledala poput ratne zone.

Nestanak crvenog notesa

Misterij koji je dodatno produbio tragediju bila je nestanak Borsellinova crvenog notesa, poznatog kao agenda rossa, u kojem je bilježio ključne informacije o svojim istragama.

Prema svjedočenjima, notes je viđen u Borsellinovoj aktovci neposredno nakon eksplozije, no nestao je u kaosu koji je uslijedio. Ovaj događaj potaknuo je brojne teorije zavjere, uključujući navode da su tajne službe ili visoki politički krugovi bili umiješani kako bi spriječili otkrivanje osjetljivih informacija.

Bijes, pravda i nerazjašnjeni misteriji

Ubojstva Falconea i Borsellina izazvala su val bijesa diljem Italije. Tisuće ljudi izašle su na ulice Palerma, a oba su pogreba bila emitirana uživo na nacionalnoj televiziji. Obitelj Borsellina odbila je državni pogreb, optužujući vlasti da nisu učinile dovoljno za zaštitu sudaca.

Javni pritisak doveo je do pojačanih napora u borbi protiv mafije, što je kulminiralo uhićenjem šefa Cosa Nostre, Salvatorea "Totòa" Riine, u siječnju 1993. godine. Riina, koji je organizirao oba atentata, osuđen je na doživotni zatvor i umro je u zatvoru 2017. godine.

Drugi ključni počinitelji, poput Giovannija Brusce, poznatog kao "ubojica ljudi", također su osuđeni, iako je Bruscin izlazak na uvjetnu slobodu 2021. godine izazvao bijes javnosti.

Unatoč tim uspjesima, istraga o Borsellinovu ubojstvu bila je zamršena i puna kontroverzi. Lažna svjedočenja, poput onog Vincenza Scarantina, koji je pod pritiskom policije lagao o svojoj ulozi, godinama su skretala istragu s pravog puta.

Tek 2008. godine, kada je mafijaš Gaspare Spatuzza priznao krađu automobila za bombu, istraga je krenula u novom smjeru. Osim toga, navodi o pregovorima između mafije i talijanskih institucija, poznati kao trattativa Stato-mafia, dodatno su zakomplicirali sliku, sugerirajući da su visoki dužnosnici možda bili upleteni u kompromise s mafijom tijekom burnih 1990-ih, dok je zemlja bila potresena skandalom "Mani Pulite" (Čiste ruke).

Simbol otpora i borbe za pravdu

Paolo Borsellino i Giovanni Falcone danas su nacionalni heroji Italije. Njihova žrtva inspirirala je novu generaciju sudaca, tužitelja i aktivista koji nastavljaju borbu protiv organiziranog kriminala. Njihovim imenima nazvani su zračna luka u Palermu (Falcone-Borsellino Airport), stadioni, škole i spomenici diljem zemlje.

Godine 2006. časopis Time proglasio ih je herojima posljednjih 60 godina, a njihove priče očuvane su u filmovima poput "Excellent Cadavers" (1999.) i "Gli angeli di Borsellino". Ipak, pitanja o nestaloj agendi rossi i mogućoj umiješanosti državnih struktura i dalje ostaju bez odgovora, ostavljajući tamnu mrlju na talijanskoj povijesti.

Borsellinova poznata izjava "Sicilija će postati najljepša" odražava njegovu viziju otoka oslobođenog od mafijaškog stiska. Iako je borba protiv Cosa Nostre daleko od završetka, njegovo nasljeđe i dalje svijetli kao svjetionik nade, podsjećajući Talijane da se uz hrabrost i odlučnost može pobijediti čak i najveće zlo.