IZ PERSPEKTIVE Europske komisije, Srbija je najvažnija zemlja na zapadnom Balkanu. Ako joj pođe za rukom pristupiti EU-u, povući će za sobom i preostalih pet manjih kandidata za članstvo sa zapadnog Balkana. To bi se trebalo dogoditi negdje kasnih 2030-ih godina. Toliko o teoriji.

U surovoj stvarnosti Srbija klizi prema autoritarizmu i taj se proces ubrzava. Od studenoga 2024. traju masovni prosvjedi s dijelom sudionika koji se broje u stotinama tisuća. Ljudi prosvjeduju protiv raširene korupcije, očite loše uprave i državne samovolje.

Prosvjednici su "neprijatelji, lijenčine i ovisnici"

Okidač prosvjeda bio je kolaps nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu kada je poginulo 16 ljudi. Očito je da su pri obnovi kolodvora sredstva otišla u mutne kanale, za njemački tjednik Die Zeit piše Ulrich Ladurner.

Mjesecima su prosvjedi ostajali mirni, no posljednjih je tjedana više puta dolazilo do nasilnih scena. Policajci koji mlate, razuzdane huliganske udarne skupine, deseci uhićenja, otkazi učiteljima koji prosvjeduju, sve to prati medijski propagandni aparat koji demonstrante denuncira kao neprijatelje zemlje, lijenčine i ovisnike o drogama. Više je nego jasno postalo da predsjednik Aleksandar Vučić računa na tvrdu ruku kako bi ostao na vlasti.

A što na to kaže EU? U ožujku 2025. godine, kada su masovni prosvjedi trajali već četiri mjeseca, predsjednica Komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća António Costa primili su srpskog predsjednika u Bruxellesu na neformalnoj večeri.

Costa je rekao da su razgovarali o "reformama koje su potrebne za pristupanje EU". Ursula von der Leyen objavila je na X-u da u Srbiji "mora biti napretka u slobodi medija, u borbi protiv korupcije i u reformama izbornog zakonodavstva!"

Taj ton doduše nije bio osobito prijateljski. Ali nije to bila ni jasna kritika čovjeku koji je za sve to odgovoran. Vučić se mogao vratiti u Beograd u uvjerenju da ga vrh EU-a neće pustiti niz vodu. To se do danas nije promijenilo.

Jedini je reagirao Europski parlament

To je tim više začuđujuće jer Vučić godinama (na vlast je došao 2013.), korak po korak sustavno podriva srpsku demokraciju. To nije promaklo EU-u i barem je jedna institucija EU-a podigla uzbunu: Europski parlament.

Nakon srpskih parlamentarnih i lokalnih izbora u prosincu 2023. usvojio je rezoluciju o Srbiji koja ne ostavlja mjesta dvojbama. Zbog navodnih masovnih izbornih prijevara zastupnici traže "neovisnu istragu međunarodnih pravnih stručnjaka". Prema analizi promatrača izbora, "pritisak na birače kao i presudna uključenost predsjednika te sustavne prednosti vladajuće stranke potkopali su izborni proces".

Zastupnici Europskog parlamenta žale se na "orkestrirane napade srpskih dužnosnika na promatrače izbora, među kojima su i zastupnici Europskog parlamenta". Rezolucija je usvojena ogromnom većinom, s 461 glasom za i 52 protiv.

Europsku komisiju to, međutim, nije impresioniralo. Naprotiv. U listopadu 2024. Ursula von der Leyen otputovala je u Beograd, sastala se s Vučićem i na završnoj konferenciji rekla: "Veselim se daljnjoj suradnji s tobom, dragi Aleksandre!"

Na pitanje zašto se i dalje drže Vučića kad on tako očito gazi načela vladavine prava, iz krugova Komisije godinama je stizao uvijek isti odgovor: on je jedina liderska figura u Srbiji koja je operativno sposobna, odnosno može i provesti dogovore. Osim toga, i sam zna da se budućnost njegove zemlje nalazi u EU-u.

Vučić nije učinio ništa da riješi sukob s Kosovom

Ipak, Vučić do danas nije učinio ništa kako bi riješio sukob s Kosovom, a to je jedan od ključnih zahtjeva EU-a. Može se i sumnjati želi li on doista uvesti Srbiju u EU. Previše rado i predugo već udvara se kineskom moćniku Xiju Jinpingu. Vučić je, primjerice, ovoga tjedna bio gost na svečanostima u Pekingu.

EU-ovo vodstvo dakle i dalje pušta Vučića da radi što hoće. I sada, kada batinaške skupine provaljuju na sveučilišta i love studente. Sada, kada policajci u borbenoj opremi pendrecima tuku prosvjednike.

Zašto Europa i dalje pušta Vučića da radi što hoće, može se objasniti preciznijim uvidom u gospodarske interese. Jer Srbija je važno odredište za takozvani nearshoring, odnosno prebacivanje proizvodnje europske robe u bliske susjedne države. Prednosti: jeftina radna snaga, kratke udaljenosti, malo propisa. Oko 80.000 ljudi u Srbiji radi za njemačke kompanije.

Osim gospodarsko političkih aspekata, postoji i sigurnosnopolitički. Francuska je 2024. prodala Srbiji borbene zrakoplove Rafale u vrijednosti od 2,7 milijardi eura. Francuski predsjednik Emmanuel Macron taj je prodajni posao nazvao "povijesnim i važnim". Pohvalio je "stratešku hrabrost" Srbije i "pravu demonstraciju europskog duha".

Taj hvalospjev treba promatrati u kontekstu ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine. Srbija njeguje odavno dobre odnose s Rusijom. Srbija doduše isporučuje streljivo Ukrajini, pri čemu nije jasno koliko i što točno. Ali ne sudjeluje u sankcijama EU-a protiv Rusije. Kao kandidat za članstvo, Srbija bi, međutim, morala uskladiti svoju vanjsku politiku s politikom EU-a.

Rudnikom litija okoristila bi se samo korumpirana elita

I naposljetku, Srbija ima najveće ležište litija u Europi. Litij je potreban za proizvodnju baterija. Ležišta, smještena u slikovitoj dolini Jadra, prema izračunima rudarske kompanije Rio Tinto dovoljna su za četrdeset godina, uz proizvodnju dovoljnu za milijun električnih vozila godišnje.

Protiv otvaranja ležišta prvi su prosvjedi izbili već 2021. Deseci tisuća građana blokirali su ceste i autoceste. Prosvjednici strahuju da bi rudnik nanio veliku štetu okolišu i ljudima. Protivnici projekta smatraju i da bi se ionako samo korumpirana elita okoristila rudnikom. Nakon prosvjeda širom zemlje, vlada je 2023. povukla već dodijeljenu licencu za eksploataciju ležišta litija.

No onda je Vučić iznenada promijenio mišljenje. Najviši Ustavni sud Srbije proglasio je oduzimanje licence neustavnim. Toliko o diobi vlasti u Srbiji. Nakon odluke Ustavnog suda, Srbija je s EU-om potpisala izjavu o namjeri. U prosincu 2024. tadašnji njemački kancelar Olaf Scholz odletio je u Beograd kako bi stvar osobno raspravio s Vučićem.

Dana 4. lipnja ove godine, dok su masovni prosvjedi protiv autoritarnog vladara trajali već gotovo sedam mjeseci, Europska je komisija uvrstila srpska ležišta litija na popis 13 strateški najvažnijih projekata s kritičnim sirovinama u trećim državama.

Samo bi 33 posto građana glasalo bi za pristupanje EU-u

To znači: skraćenje postupaka odobravanja s pet do deset godina na samo 27 mjeseci i olakšan pristup financiranju preko Europske investicijske banke. Za Vučića je to politički uspjeh koji ga jača u trenutku kada mu je vlast uzdrmana u samim temeljima.

S obzirom na takvu politiku EU-a prema Srbiji, ne treba čuditi da se na masovnim demonstracijama ne vide europske zastave. Prema istraživanju Eurobarometra iz proljeća 2025., samo se još 25 posto građana osjeća povezano s EU-om. Samo bi 33 posto na referendumu glasalo za pristupanje EU-u.

Na pitanje je li EU izgubila Srbiju, ekonomistica Aleksandra Tomanić odgovara: "Pitanje treba drukčije postaviti. Događaji u Srbiji naime pokazuju da je EU izgubila samu sebe. Jer ljudi izlaze na ulice zbog demokracije, vladavine prava, slobode medija i transparentnosti, dakle zbog europskih vrijednosti!" Vučić odgovara prijetnjama i nasiljem, a europsko vodstvo šuti.