ŠTO JE OSMERO Hrvata dulje u Zambiji, to je u Hrvatskoj jači ideološki prizvuk njihovog slučaja.

Osumnjičeni za pokušaj trgovanja djecom

>>Novi detalji o zatvorenim Hrvatima u Zambiji. Ništa od ročišta ovaj tjedan

Radi se o Hrvatima koji su osumnjičeni za pokušaj trgovanja djecom. Uhićeni su sredinom prosinca, a sredinom siječnja pušteni su iz pritvora da se brane sa slobode nakon što su ispunili sve uvjete koje je sud za to odredio. 

U ponedjeljak je sud povukao optužnicu protiv njih, ali je nije i odbacio, kako je bilo prvotno objavljeno, i naložio im da u 48 sati napuste zemlju. U zračnoj luci u Ndoli, međutim, ponovo su uhićeni po nalogu tamošnje imigracijske službe.

Tužiteljstvo ih je teretilo da su krivotvorili dokumente četvero djece iz Demokratske Republike Kongo koju su posvojili i namjeravali povesti u Hrvatsku. Još uvijek nije jasno kakvi su točno dokumenti ishođeni u Kongu i jesu li vjerodostojni, no zna se da su djeca imala valjane hrvatske dokumente.

Također se zna da su djeca hrvatsko državljanstvo dobila na temelju odluke hrvatskih sudova u Zlataru i Varaždinu. Ti su sudovi, po svemu sudeći, odluke donijeli na temelju spomenutih dokumenata iz Konga o kojima se zasad ne zna gotovo ništa, osim da ih zambijske vlasti smatraju lažiranima.

Sama činjenica da su osumnjičeni za pokušaj trgovanja djecom sugerira da će slučaj izazvati određeni nivo rasprave, argumente "za" i "protiv", ali ne baš i toliku gorljivost pri iznošenju mišljenja kojoj svjedočimo.

Tko su oni?

Oni su Damir Magić (44) i Nadica Magić (45), Zoran Subošić (52) i Azra Imamović Subošić (41), Ladislav Peršić (42) i Aleksandra Peršić (40) te Noah Kraljević (45) i Ivona Kraljević (36).

Zoran Subošić je gitarist Hladnog piva, dok je Noah Kraljević LGBT aktivist, ujedno i vijećnik mjesnog odbora iz stranke Možemo.

To je, očito, bilo dovoljno za cijeli poligon koji je nastao uz ovaj slučaj. Dapače, na tom poligonu oni s aspiracijama prema građanima desnih odnosno radikalno desnih političkih uvjerenja žele profitirati.

Rasprava je to koja podsjeća na diskurse oko, primjerice, Istanbulske konvencije, cjepiva ili Putina.

>>Hrvati masovno pišu po zambijskim portalima. Ovo su komentari

Pisali smo danas kako velik broj Hrvata komentira po Facebook i Twitter profilima zambijskih portala. Cilj je uglavnom da se ova četiri para diskreditiraju ili da se da do znanja kako zaslužuju najgoru moguću kaznu, uz napomenu kako ostali Hrvati nisu takvi te nisu "izrodi" koji, kako tvrde, sramote Hrvatsku po svijetu.

Bujanec je vođa

Akcijsko djelovanje po zambijskim virtualnim prostorima tek je ekstenzija onog koje se prvotno odvija u Hrvatskoj. I dojam je da se tu kao prirodni vođa nametnuo Velimir Bujanec, osuđeni diler i neonacist, koji na Facebooku cijelo vrijeme huška javnost oko ovog slučaja, dodatno učvršćujući svoju poziciju među desničarskom publikom.

Stoga ne čude ni komentari poput ovih ispod njegovih objava:

Peternel, od HHO-ovca do retorike o transrodnim osobama

Istaknuta je uloga i Igora Peternela iz Domovinskog pokreta, koji je uz to nekoć bio i SDP-ovac, ali i član Hrvatskog helsinškog odbora, nevladine organizacije za zaštitu i promicanje ljudskih prava u Hrvatskoj.

Oni koji su jučer gledali HRT-ovo Otvoreno tako su mogli čuti i Peternelove riječi kako su parovi došli u Zambiju kao posvojitelji u pokušaju i čekali da im nekim čudnim kanalima ta djeca dođu.

>>U Otvorenom o Zambiji. Benčić Peternelu: Vi ste druker i cinker, skupa s Bujancem

"Nekoliko uglednih odvjetnika je u javnom prostoru postavilo pitanje zbog čega onda nisu išli u Kongo. Nadalje, ako se vratimo u Hrvatsku i shvatimo da DR Kongo nije potpisnica konvencije o validaciji pravnih akata i sudskih odluka, znači svaka takva odluka ne može se automatski priznati u Hrvatskoj, nego je trebamo ispitati, a posebno je osjetljivo pitanje kad se radi o posvojenjima", rekao je on.

Njemu je odgovorila saborska zastupnica Možemo Sandra Benčić.

"A vi, gospodine Peternel, odete kod Bujanca u emisiju da biste s njime zvali zambijske novinare, da biste im govorili tko je od naših građana transrodan ili nije transrodan, kako biste ih zapravo izložili progonu zbog te činjenice jer znate da Zambija ima zakon koji transrodnost kažnjava doživotnim zatvorom.

Dakle, vi naše građane izlažete kaznenom progonu u drugoj zemlji za stvar koja je u Hrvatskoj legalna, dapače, gdje im Ustav garantira ravnopravnost. U vašim krugovima to se zove druker, cinker, i to je ono što ste vi, Bujanec i vaša ekipa", kazala je.

Peternel kod Bujanca: Išli su u Zambiju svjesno kršiti zakon

Peternel doista jest u siječnju gostovao kod Bujanca, gdje je izjavio:

"Noah Kraljević zna da po zakonskoj regulativi u Hrvatskoj, kao transrodna osoba, ne može biti kandidat za posvajanje djeteta"

"Išli su u Zambiju svjesno kršiti zakon i to je činjenica! Kao osoba koja je aktivist u promicanju rodne ideologije i transrodnosti, ona ili on, vrlo dobro zna kakvi su zakoni. Išli su tamo svjesno prekršiti zakon, prekršili su ga i sada čekaju pravorijek", navodi se na Facebook stranici Velimira Bujanca.

Osim osovine Bujanec-Peternel, razvidna je i uloga portala Narod.hr Željke Markić, čije smo objave, ali i komentare ispod tekstova, također analizirali.

Tu je svakako i Ivan Pernar, nekadašnji saborski zastupnik Živog zida, koji također često daje poneki sud o ovoj temi, kako u Hrvatskoj tako i na zambijskim portalima, o čemu smo pisali jučer. I on je gostovao kod Bujanca.

Srđan Dvornik: Parovi su djecu željeli uključiti u svoje obitelji

Zašto su desničari toliko involvirani u ovaj slučaj? O tome smo popričali sa sociologom i filozofom Srđanom Dvornikom.

"Mnogo toga ne znamo o ovome što se u Zambiji događa s ljudima iz Hrvatske koji žele posvojiti djecu. O zambijskom pravnom sistemu jedva itko išta zna, a o konkretnim elementima ovog slučaja ne znamo ništa više. O rodnoj zemlji djece koja su trebala biti posvojena, Kongu, još i manje. Čujemo mnogo vijesti, ili prije glasina, o zemlji bespravlja i koječemu drugom.

To nije čudo jer cijeli je taj dio Afrike devastiran dugotrajnom evropskom kolonizacijom i mnoga društva nemaju snage da uspostave vladavinu prava i sigurnosti. I na rubu je interesa medija, i domaćih i svjetskih.

Ali ako netko misli da je drukčije tu oko nas, neka samo pokuša probaviti bujicu netrpeljivosti i mržnje koja se po društvenim mrežama i nekim medijima ovih dana prolijeva iz Hrvatske. Jesu li parovi koji su htjeli posvojiti djecu na zlu glasu po nekom nedjelu počinjenom u Hrvatskoj? Nisu. Ima li ikakvih indicija da su kanili naškoditi djeci? Ne, željeli su ih uključiti u svoje obitelji", govori Dvornik.

"Napadi su zbog golog etnocentrizma"

"Pa odakle mržnja? U zboru netrpeljivih glasova nekih naših sugrađanki i sugrađana opetovano se tvrdi da nisu trebali posvajati djecu iz Afrike jer ima mnogo djece koja dugo čekaju posvojenje u Hrvatskoj. Već to pokazuje da ovi napadi na posvojitelje ne proizlaze iz poznavanja činjenica, nego iz golog etnocentrizma.

Ponavljaju tupi obrazac po kojem 'naše' treba uvijek stavljati iznad i prije bilo čega 'tuđeg'. Naravno, nije ih briga što u Hrvatskoj postoji mnogo ljudi koji su i službeno iskazali želju za posvajanje djece, ali godinama čekaju da dobiju stvarnu priliku za to. Po domovima je mnogo djece kojih su se roditelji praktički odrekli, ali to nije utvrđeno i formalno", rekao je Dvornik.

Navodi da su djeca i obitelji u Hrvatskoj, djelovanjem ultrakonzervativnih ideoloških grupa, pretvoreni u simbol, a simboli se ne bave konkretnim problemima.

"Oni brak, ili djecu, ili neku drugu životnu situaciju, javno upotrebljavaju samo kao znak putem kojeg mogu javnosti prodati svoju ideologiju: ideologiju po kojoj se brakom ne bi smjelo priznavati ništa osim zajednice muškarca i žene (tim redoslijedom važnosti), u kojoj je glavna funkcija razmnožavanje nacije i održavanje patrijarhalnog reda.

To znači da će se ocu progledavati kroz prste i ako te prste stisne u šaku pa udari kad mu dođe, bilo majku bilo djecu (ili i jedne i druge). A ženi se neće tolerirati bilo kakav znak da sebe smatra slobodnim bićem: ni druženje, ni odijevanje, ni javno slobodno istupanje (ako nije u stadu hodača ili klečača)", govori Dvornik.

"Barbarstvo nije stvar afričkih divljina, nego i okrijepljenog nacionalizma naših Hrvatica i Hrvata"

Kazao je više o ideologiji patrijarhalnog braka.

"Stoga se ideološko-kulturnom prisilom isključuje sve što iskoračuje iz tog obrasca 'prirodne' obitelji kao, kako se voli reći, osnovne ćelije društva. Što je dosta pogodan izbor riječi, ako se društvo prešutno shvaća kao svojevrstan zatvor. U njemu samoovlašteni govornici ove konzervativne ideologije nastupaju kao da im 'nacija' i 'obitelj' daju pravo da svima određuju kako se smiju i/ili moraju ponašati.

Da brak mogu sklopiti i dvije žene ili dva muškarca, da se čovjek ne mora držati svojeg pripisanog spola ako osjeća da je on sam, ili društvena uloga koju mu se pripisuje (rod), suprotan njegovim osjećajima i nagnućima, da djeca ne moraju biti iste 'rase' kao adoptirani roditelji (kao da među ljudima ima više rasa osim jedne, ljudske) - to je u ideologiji patrijarhalnog braka i samo predmet mržnje i progona.

Vidimo da barbarstvo, opasnost po ljudski integritet i progoni različitih nisu stvar dalekih afričkih divljina, nego civiliziranog, kršćanski okrijepljenog nacionalizma naših Hrvatica i Hrvata.

Koji po svim istraživanjima javnog mnijenja ne tvore većinu i ne predstavljaju glavninu ovog društva, ali su dobro financirani, pogonjeni fanatizmom i vješto koriste neodlučnost političke vlasti i crkvene hijerarhije da se jasno opredijele između civilizacije i primitivnog kolektivizma", naveo je.

Dodaje kako se zajednica tako nameće kao nadređena ljudima, a da je ti ljudi, nameće se dalje, nisu sami stvorili svojim zajedničkim htijenjima i solidarnošću koja ne guši slobodu i pluralizam izbora.

"Dio naše slobodne tradicije jest netrpeljivost spram manjina"

"To se može učiniti u osnovi samo na jedan način: konstruiranjem nekog zajedničkog neprijatelja i izvora općenacionalne ugroze. Zagovornicima hrvatskog nacionalizma (u drugim nacijama naći ćemo slične) stoga je lako prikazati čak i međunarodne pravne dokumente ili one koji preporučuju civilizirano ponašanje poput Istanbulske konvencije) kao neki inozemni pritisak na Hrvatsku.

Jer je valjda dio naše slobodne tradicije netrpeljivost spram manjina, i etničkih i seksualnih, ili toplo domaće nasilje nad ženama i djecom. Nacionalna zajednica postoji kao umišljena ugrožena grupa kojoj sve izvana prijeti i ugrožava je, pa makar to bilo i cjepivo protiv opće pošasti koja je već pobila milione ljudi.

Koliko god stručnjaci ili ljudi u javnim službama pokušavali racionalno objasniti, na sve se gledalo kao na lukavstvo da se 'nama' nešto podmetne. S druge strane, pojavljuje se poštovanje spram 'jakih' stranih lidera, poput Putina, pa makar ništa dobra za ovaj kutak svijeta ne činili, samo zbog toga što ih se u ovom trenutku doživljava kao protivnike dominantne (zapadne) strane...

U toj situaciji treba uporno inzistirati na racionalnoj argumentaciji, koliko se god činila uzaludna, ali još više na zaštiti prava svakoga kako na slobodan izbor i djelovanje tako i na solidarnu zaštitu od diskriminacije, bijede ili progona", zaključio je za Index Srđan Dvornik.