U BROJNIM europskim zemljama desni populisti se rado predstavljaju kao građanska stranka. Taj pojam koristi i njemački AfD. U drugim zemljama EU-a desni su populisti otišli puno dalje nego u Njemačkoj, piše Deutsche Welle.

Zastupnik u Europskom parlamentu i šef desno-populističkog AfD-a (Alternative za Njemačku) Jörg Meuthen veseli se neočekivanom ishodu glasovanja u Tiringiji kad je kandidat liberala za novog premijera izabran glasovima CDU-a, FDP-a i AfD-a. To je bilo prvi put da je jedan pokrajinski premijer u Njemačkoj izabran uz potporu AfD-a. Meuthen je za Frankfurter Allgemeine Zeitung izjavio da njegova stranka, kršćanski demokrati (CDU) i liberali (FDP) sad čine "građanski krug". U međuvremenu je, istina, izabrani premijer Thomas Kemmerich podnio ostavku, ali za AfD to ostaje uspjeh da su prodrli u "građanski tabor".

Zastupnik Ljevice u Europskom parlamentu Martin Schirdewan kritizirao je kratkotrajnu suradnju CDU-a, FDP-a i AfD-a kao "kršenje tabua". Za desne populiste u Europi, koji su u međuvremenu četvrti zastupnički klub po snazi u Europskom parlamentu, događaji u Tiringiji su još jedan veliki korak naprijed, još jedan pokazatelj trenda koji se već godinama događa po cijeloj Europskoj uniji.

U brojnim zemljama desni populisti sudjeluju u vlasti, predstavljaju najjače oporbene grupacije ili su tradicionalne stranke znatno oslabili. Njemačka je do ove srijede u tomu bila iznimka.

Posljednjih mjeseci su desni populisti u Austriji ili u Italiji doživjeli teške udarce. Tiringija će, unatoč ostavci Thomasa Kemmericha, zacijelo AfD-u i njegovom klubu u Europskom parlamentu "Identitet i demokracija" (ID) ponovo dati poticaj. Uz AfD su u tom klubu Lega talijanskog desnog radikala Mattea Salvinija, austrijski FPÖ i francusko Nacionalno okupljanje desne populistice Marine Le Pen.

Desno je u Austriji već odavno normalno

U Austriji je FPÖ više puta sudjelovao u vladi na saveznoj razini. Kršćansko-demokratski ÖVP se na čelu sa svojim "fleksibilnim" šefom Sebastianom Kurzom približio pozicijama FPÖ-a i takorekuć prigrlio ga. U nekim saveznim pokrajinama je FPÖ sudjelovao u pokrajinskim vladama. Čak je postojala i koalicija sa socijaldemokratima u Gradišću, do skandala na Ibizi. Šef FPÖ-a Strache je bio spreman prodati političke usluge navodnoj kćeri jednog ruskog oligarha. To je otkriveno zahvaljujući tajno snimljenom videu. Zbog toga se raspala vladajuća koalicija u Beču. Šef zastupničkog kluba FPÖ-a u austrijskom parlamentu Herbert Kickl kritizirao je protivljenje stranaka u Tiringiji izboru premijera uz pomoć AfD-a rekavši da je to bila "karikatura demokracije koja podsjeća na totalitarizam samozvanih čuvara svetoga grala".

Neproblematično koaliranje u Italiji

U Italiji su odavno pale granice između demokršćana, konzervativaca i desnih radikala. Konzervativno-nacionalna "Forza" Silvija Berlusconija otvoreno surađuje s desno-populističkom Legom i neonacističkim "Fratelli d'Italia". Te tri stranke žele na sljedećim izborima pobijediti lijevi tabor sa socijaldemokratima i lijevim populistima Pet zvijezda. Lega je već sudjelovala u vladi u Rimu, njezin vođa Matteo Salvini je bio ministar unutarnjih poslova. Lega je i dalje vrlo popularna, iako je nedavno tijesno izgubila regionalne izbore u pokrajini Emilia Romagna.

"Rušenje tabua" se u Italiji dogodilo prije puno godina. Na sjeveru te zemlje populisti vladaju gradovima, općinama i čitavim regijama.

Jačanje desnih populista

U Francuskoj se desno-populističko Nacionalno okupljanje Marine Le Pen nada dobrom uspjehu na općinskim izborima u ožujku. Le Pen, koja je bivšu Nacionalnu frontu prije dvije godine preimenovala u Nacionalno okupljanje, već odavno je prodrla u konzervativno-građanski tabor. Ranije konzervativne stranke su postale marginalne grupacije i jako su međusobno posvađane. Marine Le Pen želi preko općinskih i gradskih vijećnica doći na vlast i na nacionalnoj razini. Na lokalnoj i regionalnoj razini političari Nacionalnog okupljanja su već ponegdje na vlasti. Le Pen bi htjela 2022. postati predsjednica, pobijediti sadašnjeg liberalnog predsjednika Emmanuela Macrona. On je prije tri godine pobijedio Le Pen u drugom krugu. Prema ispitivanjima javnog mnijenja Le Pen je jesenas imala blagu prednost. Ishod kao u pokrajinskom parlamentu u Tiringiji nikoga u Francuskoj ne bi šokirao.

U Španjolskoj konzervativci su u Andaluziji u vladajućoj koaliciji s desno-populističkim Voxom. Na nacionalnoj razini je Vox u međuvremenu treća stranka po snazi i sve više prodire u građanski tabor. U Nizozemskoj liberalnom premijeru Marku Rutteu su za vratom dvije desno-populističke stranke. U Belgiji, koja već 14 mjeseci nema vladu, prema ispitivanjima javnog mnijenja bi desno-populistički "Vlams Belang" trenutno osvojio najviše glasova. U Finskoj su desni populisti za samo nekoliko desetinki postotka na drugom mjestu iza socijaldemokrata.

Oni su već sudjelovali u vlasti. Taj popis bi se još mogao nastaviti. U Švicarskoj, Poljskoj i Mađarskoj nacionalisti i populisti su na vlasti s velikom većinom. Građansko-liberalni tabor tamo već godinama slabi.

Kreće li i Njemačka u tom smjeru?

Alternativa za Njemačku (AfD) je nastala u vrijeme financijske krize kao euro-skeptična stranka, ali je onda sve više skretala udesno protiveći se migracijskoj politici Savezne vlade.

Trenutno je ona najjača oporbena stranka u Saveznom parlamentu. Sudjelovanje AfD-a u vladi zasad sve druge stranke odbijaju. FDP i CDU će izbor liberalnog premijera u Tiringiji uz pomoć glasova AfD-a promatrati kao "nezgodu" i nastojati to zaboraviti. U međuvremenu je izabrani premijer podnio ostavku, a pokrajinski parlament bi mogao biti raspušten i održani novi izbori.

Na duži rok bi se moglo dogoditi da i Njemačka slijedi trend u Europi. Velike narodne stranke gube na popularnosti ili potpuno nestaju. Jačaju rubovi, osobito desni. Povremeni neuspjesi desnih populista kao u Austriji ili Italiji usporavaju taj razvitak, ali ga ne zaustavljaju.