DANAS je 39. obljetnica ubojstva hrvatskog političkog emigranta i dugogodišnjeg njemačkog špijuna Stjepana Đurekovića. Ubojstvo je počinjeno 1983. godine, a Visoki zemaljski sud u Münchenu je prije nekoliko godina osudio Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na doživotni zatvor.

>> Pročitali smo presudu Perkoviću i Mustaču. Organizirali su Đurekovićevu likvidaciju

"Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II SDS-a  zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu", objasnio je tada predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.

"Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića", rekao je Dauster. On je time opovrgnuo  tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a (poznatija kao Udba).

"Motiv za uklanjanje Đurekovića utemeljen je kako njegovim neprijateljskim djelovanjem i upletenosti u malverzacije u Ini. Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao veliki teret za republičko vodstvo", rekao je Dauster.

On je prije toga objasnio kako su hrvatske vlasti dobro surađivale s njemačkim pravosuđem i predale joj sve spise koji su bili zatraženi. 

Kako je ubijen Stjepan Đureković

UDBA je i posredno odgovorna za Đurekovićev dolazak u tiskaru fatalnoga dana. Naime, kad je doznala da se Đureković namjerava kandidirati za Hrvatsko narodno vijeće, utjecajno emigrantsko tijelo, tiskala je cijeli broj emigrantskih novina Nova Hrvatska i u njoj lažni Đurekovićev intervju pod naslovom "Neću se kandidirati za parlament Hrvatsko narodno vijeće." U garaži-tiskari gdje je smaknut, Đureković je ostavio članak kojim je htio demantirati UDBA-inu krivotvorinu.

Tako je barem utvrdio sud.

Ubojstvo je izgledalo ovako: "Dana 28. srpnja 1983. godine Stjepan Đureković je tijekom prijepodneva napustio svoj stan u Münchenu te je s određenim zaustavljanjima osobnim vozilom otišao do Wolfratshausena. Zbog praćenja od strane jugoslavenskih tijela sigurnosti, a koje je praćenje bio primijetio, svoje je osobno vozilo iz razloga sigurnosti parkirao na parkiralištu koje je bilo pomalo udaljeno od tiskare.

Kada je stigao na adresu Sauerlacher Strasse 1. Stjepan Đureković otključao je drveno krilo vrata s ključem kojega je dobio od Krunoslava Pratesa. Predmetno krilo je, kao i inače, bilo dva puta zaključano, a Stjepan Đureković potom kroz vrata ulazi u prostoriju garaže. Kako je prekidač za svjetlo postojao samo u srednjoj od tri prostorije, ostavio je otvorena vrata da bi u unutrašnjost garaže ušla svjetlost.

Upucan s najmanje pet hitaca

Stjepan Đureković otišao je do fotokopirnog uređaja na kraju srednje prostorije te je tamo, sukladno dogovoru s Krunoslavom Pratesom, ostavio dokument s naslovom 'Zašto se kandidiram za HNV' na hrvatskom jeziku. Predmetni dokument bio je pisan strojem te je obuhvaćao tri strane, a na njega su bile dodane rukopisne napomene. Neposredno nakon ostavljanja ovog pismena Stjepan Đureković se spremao napustiti tiskaru te se okrenuo u pravcu izlaza.

U namjeri da ga ubiju, dva neposredna počinitelja koja su se prije toga skrivala u stražnjoj prostoriji tiskare odzada (s leđa) su pucali na Stjepana Đurekovića koji na početku napada isti nije očekivao, upotrijebivši pri tome pištolje: čehoslovačku 'Cesku' s metcima kalibra 7,65 mm te pištolj s metcima kalibra 22 mm, eventualno talijansku 'Berettu.' Stjepan Đureković je bježao u pravcu desnog krila garažnih vrata kroz koje je bio ušao u prostorije.

Još dok se nalazio u srednjoj prostoriji, pogodio ga je barem prvi metak na ili u tijelo te je zadobio ozljedu koja je krvarila. Dok je bježao prema prednjoj prostoriji (garaži) počinitelji su nadalje pucali na njega. Ukupno su ispalili osam hitaca: sedam hitaca s pištoljem s metcima kalibra 22 mm te jedan hitac s metkom kalibra 7,65 mm. Nedaleko od desnog krila vrata Stjepan Đureković se srušio još unutar garaže.

Kada više nije imao uspravno držanje tijela te kada je eventualno u daljnjem slijedu zbivanja iza desnog ulaznog krila ležao na estrihu, neposredno pored drvene palete koja je bila pala, počinitelji su ispalili daljnje hitce na žrtvu. Ukupno je barem pet hitaca pogodilo Stjepana Đurekovića odzada.

Pronađen samo trag tenisice

Nakon toga, treći počinitelj zadao je žrtvi koja je ležala na podu nekoliko udaraca s nekim oštrim udarnim alatom, vjerojatno nekom mesarskom sjekirom (satarom) ili borbenim nožem. Ovi udarci bili su upravljeni protiv glave žrtve te su vršeni s namjerom da ju ubiju. Na isti način Stjepan Đureković pretrpio je nekoliko proboja skalpa i vrška lubanje te bočnih dijelova koštane lubanje s dubinskim ozljedama lijeve polovice malog mozga te dubinskom ozljedom lijeve sljepoočnice."

Preminuo je istoga dana, a ubojice su, kako piše, "neotkrivene napustile mjesto zločina". Pronađen je samo jedan trag tenisice.