U LJETO 1914. godine započeo je Prvi svjetski rat.

Danas se u povijesnim knjigama navodi da je rat počeo nakon što je srpski nacionalist Gavrilo Princip u Sarajevu ubio habsburškog nadvojvodu Franju Ferdinanda. Prava je istina da se rat u Europi već godinama kuhao te da je događaj u Sarajevu bila "kap koja je prelila čašu".

Nakon atentata 28. lipnja u Sarajevu, događaji su se počeli odvijati munjevitom brzinom. Austro-Ugarska je uskoro objavila rat Srbiji, a onda su i druge europske zemlje jedne drugima počele objavljivati ratove.

Europa je bila podijeljena u dva tabora - Antantu i Trojni savez. Antantu su činile još uvijek carska Rusija, Francuska i Velika Britanija.

Trojni savez činile su Austro-Ugarska, Njemačka i Italija, s tim da će Italija nakon tajnog Londonskog ugovora 1915. godine promijeniti stranu. Taj događaj imao je dalekosežne i važne posljedice po hrvatsku budućnost, no to nije tema ovog članka.

Kad je rat počeo, on je u većini Europe dočekan s euforijom. Ljudi su se dobrovoljno prijavljivali u rat koji će, kako su vlasti obećavale, potrajati nekoliko tjedana.

To je bilo daleko od istine. Ono što je uslijedilo je dotad najkrvaviji rat u ljudskoj povijesti.

Priča o Božićnom primirju

U tom kontekstu zanimljiva je priča o Božićnom primirju.

Riječ je o neformalnom primirju do kojeg je došlo na Božić 1914. godine na zapadnom bojištu, na području Francuske. Kako piše Britannica, riječ je o primirju koje nigdje ranije nije objavljeno niti dogovoreno, a koje se odvijalo na fronti dugoj nešto manje od 50 kilometara.

Još početkom prosinca papa Benedikt XV. apelirao je da zaraćene strane za blagdane odlože oružje. No do toga nije došlo. Kako navodi Britannica, njemački car Wilhelm II. njemačkim je snagama poslao božićna drvca.

Kako se bližio Božić, njemački su vojnici u rovovima okitili drvca i pjevali božićne pjesme. Britanski vojnici uzvratili su pjesmama s obzirom na to da su sve mogli čuti je su se nalazili par desetaka metara dalje. U idućim danima i satima došlo je do spontanog primirja na dijelovima fronta gdje su se nalazili britanski i njemački vojnici.

Na božićno jutro njemački vojnici izašli su iz rovova nenaoružani. Britanci su im se uskoro pridružili.

Vojnici dviju zaraćenih strana družili su se na snijegom prekrivenoj livadi među rovovima.

Iako se kasnije ovaj događaj prešućivao, o njemu svjedoče brojna pisma koja su vojnici u idućim danima i tjednima slali kući. Tako vojnici u pismima obiteljima prepričavaju kako su igrali nogomet, dijelili hranu i piće s ljudima koji su im do jučer bili protivnici.

Dok je trajalo primirje, obje su strane ipak iskoristile da obnove rovove. Osim druženja i nogometa, zaraćene strane su pomogle jedna drugoj da pokopaju poginule u napadima od 18. prosinca.

Bilo je onih koji su se ovakvom druženju s neprijateljem protivili. Britannica tako spominje navodnu Hitlerovu izjavu o ovom događaju.

"Takva stvar se ne bi smjela dogoditi u ratu. Zar nemate njemački osjećaj za čast?" navodno je rekao Hitler, a prenosi Encyclopedia Britannica.

U danima nakon Božića opet je došlo do sukoba, ali na nekim područjima primirje je potrajalo sve do Nove godine.