IMA POLITIČARA koji nas prave blesavima. Nekad čovjek na to samo odmahne rukom. Recimo kad predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić i koordinatorica Možemo Sandra Benčić krenu po Hrvatskoj kao ocvali tribute band socijaldemokracije, pa govore o inflaciji kao da su upravo izašli iz sindikalnog seminara Milke Planinc. Dobro, moraju nešto raditi. Ne mogu samo stajati u sjeni Milanovića kao mlada šumska stabalca koja nikako da uhvate sunca.

Nekad i neki saborski žetončić kaže nešto glupo. Nije lako ni njima. Treba doći u Sabor, dignuti ruku kad treba, spustiti ruku kada treba i još na kraju pročitati papir koji ti je netko dao. A ti ni sam nisi siguran je li to govor, amandman ili etiketa graševine.

Ali kada premijer, predsjednik Vlade ove države, Andrej Plenković, diplomirani pravnik i magistar znanosti, kaže nešto jako glupo, onda to ne treba prešutjeti. Posebno jer on jako dobro zna da govori nešto glupo.

Zli trgovci podižu cijene na otocima

Na Hvaru, gdje je došao otvoriti cestu, Plenković je svečano otkrio nešto što bi valjda trebalo zvučati kao velika državničko-ekonomska mudrost: "Ne može biti tako da nešto što košta, ne znam, u Osijeku x, ovdje košta x plus jedan, plus dva ili plus tri. To nije normalno. Pogotovo ako je isti proizvod i tu svi moraju biti razumni."

Dodao je zatim, kako bi javno signalizirao vlastitu dobrotu, da ima razumijevanja za trgovačke lance, jer im je turistička sezona ono što je Hvaranima jematva, odnosno berba. Samo, kaže premijer, i "ta berba mora imati neki smisao i razum".

Sve u stilu nekadašnjih emisija s Brankom Kockicom: prijateljstvo, drugarstvo, razumijevanje, svi se držimo za ruke, svi smo dobri, svi pazimo jedni na druge, dok sve ne krene pičvajz.

Plenković sasvim dobro zna kako dolazi do inflacije

Ako Plenkoviću nije jasno zbog čega je sve na otoku skuplje, možda treba pomoć. Da možda skupimo novac i platimo čovjeku nekakav tečaj ekonomije? No, šalu na stranu: Andrej Plenković je visokoobrazovan i visokointeligentan čovjek. Bio je ambiciozan student prava, zatim ambiciozan mladi diplomat, ima i znanstveni magisterij.

Dobro Plenković zna kako dolazi do inflacije, što su dobavni lanci i kako se formiraju maloprodajne cijene proizvoda. A onda, pred kamerama ozbiljno lupeta. A zašto to čini? Zato što na inflaciju nema pravi odgovor. Realno, nema ga ni oporba, ali to za ovu priču nije bitno. Oporba nije na vlasti, a on jest i to ne kratko.

Inflacija je posljedica načina na koji smo posložili državu i gospodarstvo. Precizan odraz načina na koji poslujemo, radimo, subvencioniramo, oporezujemo i živimo. A kako je HDZ u ovoj državi uglavnom na vlasti, ono povremeno premijerovo čuđenje nad trgovcima ima jednu vrlo jasnu svrhu: skidanje odgovornosti s politike. HDZ-ove politike.

Kada dođemo do brojki, a inflacija je u svojoj suštini prilično neumoljiva igra brojki, političarima se naježe dlake na rukama i počne im lagano trzati oko. Naime, matematički izračuni najveći su neprijatelj politike. Ne možete o njima pričati bajke.

Na otoku je jednostavno skuplje

Na otoku su stvari jednostavno skuplje. Prvi razlog je logistika. Do otoka treba doći, treba ljeti čekati trajekt, treba cijelo vrijeme održavati hranu unutar propisanog temperaturnog okvira. Nadalje, trgovina na otoku treba radnu snagu, koje više baš i nema. Ako ćete zapošljavati sezonce, treba im riješiti smještaj, a puna sezona ionako traje dva do tri mjeseca.

Za tako kratko razdoblje dobit ćete ponekog studenta, ali ne i vičnog trgovca. Trgovina će vam biti ljeti preopterećena, a ako napravite prostorno veliku, u siječnju ćete plaćati grijanje i održavanje za par lokalnih ljudi koji će doći po kruh, mlijeko i pola kile mesa za sarmu.

Najvažnije, turisti plaćaju bez puno pitanja. Znate i sami. Kada negdje dođete turistički, nećete obilaziti pet trgovina tražeći gdje je jeftiniji sok. Kupit ćete u prvoj. A kada vam se turizam velikim dijelom temelji na apartmanima, gdje turisti sami kupuju namirnice i sami kuhaju, onda je to za trgovce san. Trgovcu je, naime, cilj zaraditi, ostvariti dobit svojim vlasnicima i dioničarima. Nisu dobrotvorna ustanova.

Država je mogla sustavno rješavati i turizam i razvoj otoka

Je li država mogla strateški nešto napraviti? Mogla je. Prvo, mogla je godinama sustavno poticati stvarnu konkurenciju trgovaca i dovući barem još jednog ozbiljnog diskontera.

Mogla je drukčije porezno i regulatorno postaviti mali obiteljski turizam. Kod nas je model "bed and breakfast" uglavnom porezno neisplativ, pa se turizam pretvorio u masovno izdavanje apartmana u kojima gost sam kupuje mlijeko, kruh, jogurt i paštetu. Šaljete turiste u trgovine, potrošnja se poveća deset ili trideset puta i onda se čudite što trgovine deru cijenama? Pa i vi biste, da se potreba za vašim uslugama poveća deset puta!

Ova vlast pušta otoke da propadaju u tišini

Država je također mogla voditi ozbiljnu otočnu politiku. Ne politiku u kojoj otoci dva mjeseca glume turistički zabavni park, a ostatak godine polako tonu u tišinu. O toj politici dovoljna je jedna jedina rečenica: "Splitski akvatorij raspolaže samo jednom brzom brodicom za hitne intervencije." Pa sada živite na otoku, svjesni da vam možda hitno zatreba liječnik.

Država koja se čudi skupom mlijeku na Hvaru ista je ona država koja dopušta da otoci tonu u tišinu i u kojoj šef vatrogasaca na Visu čeka hitnu tri sata.

Ima, naravno, i drugih izvora inflacije, od linearnog povećanja plaća cijelom javnom sektoru, umjesto da se radi na racionalizaciji i povećanju plaća onima koji stvarno rade, do ubacivanja europskih milijuna u cigle i objekte u mjestima u kojima živi sve manje ljudi.

Plenković ne želi da se priča o stvarnim uzrocima inflacije

Međutim, kada bismo otvorili bilo koje od tih pitanja, otvorilo bi se i pitanje odgovornosti politike, i to upravo politike kojoj je na čelu Andrej Plenković. Čovjek koji dobro zna komunikacijske znanosti i medije.

Sjetimo se samo, još je mladi Plenković u maturskom radu pisao o sredstvima masovne komunikacije. I to ne bilo kako. Rad mu je 1989. objavljen kao knjižica za radne ljude i građane, što tada nije bila baš mala stvar.

Istina, mladi Plenković tada je više citirao Marxa i Kardelja no što ih danas spominje. U međuvremenu se, stjecajem povijesnih okolnosti, od mladog samoupravljača morao preusmjeriti u uglednog demokršćanina. Takva su vremena. Čovjek se prilagodi. Nekad se gradi čovjek samoupravnog društva, nekad europski pučanin. Može čak i ista kravata, samo zamijenite trobojnicu na reveru.

Posebno je iritantno kad Plenković glumi čovjeka koji se čudi cijenama na otoku

Ali jedno se nije promijenilo. Plenković nije slučajno dijete politike, medija i institucija. On je u tome odrastao. Ekspert je. Zato je posebno iritantno kada danas pred kamerama glumi čovjeka koji se, eto, iskreno čudi cijenama na otoku.

Zašto to radi? Zato što želi skrenuti pažnju s loših državnih politika na zle trgovce. Stari model traženja neprijatelja. Samo su nekada, umjesto trgovaca, dežurni krivci bili kulaci. Nova vremena, novi klasni neprijatelj, metode iste.