TREĆE suđenje Antunu Gudelju za trostruko ubojstvo i pokušaju ubojstva u Tenji 1. srpnja 1991. danas će biti okončano presudom za koju, nakon svega što je viđeno na Županijskom sudu u Osijeku, nije jasno kakva će biti. Nedvojbeni ubojica je osuđen 1994., nakon čega je pobjegao iz zemlje pa je bio uhvaćen da bi 1997. bio pomilovan Zakonom o općem oprostu.

Završilo suđenje Gudelju, objava presude u ponedjeljak

Na dva suđenja suci nisu dopuštali da se trostruko ubojstvo tretira ikako drugačije osim kao nesretan slučaj - ubojica u stanju rastrojenosti zbog lažne vijesti da mu je obitelj stradala u Tenji, nije znao na koga puca.

Gudelj tvrdi da je na automobil, u kojem su se vozila četvorica pregovarača, pucao jer se nisu htjeli zaustaviti. Neki svjedoci, prvenstveno tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac tvrde da načelnik osječke policije Josip Reihl Kir nije ubijen slučajno, već je ubijen zato što je bio protiv rata, a da je njegovo ubojstvo organizirao ekstremni dio HDZ-a u Osijeku, vjerojatno u dogovoru sa Zagrebom.

U prilog tome govori i snimak intervjua Slobodana Budaka, odvjetnika supruge ubijenog Reihl Kira, s jedinim preživjelim u izrešetanom automobilu - nekadašnjim predsjednikom Mjesne zajednice Tenja Mirkom Tubićem, čiji su dijelovi javno objavljeni prije dva dana. Snimljena je početkom lipnja 1998. godine, nedugo nakon čega je Tubić preminuo. Na snimci se požalio da mu je zdravstveno stanje sve gore i gore te je pokazao da na rukama nosi igle za dijalizu na koju je išao tri puta tjedno.

Žrtva koja nikada nije pozvana na svjedočenje

"Svi oštećenici imaju pravo sudjelovati u kaznenom postupku, a nad Tubićem je izvršeno ubojstvo u pokušaju. On nikad nije bio zvan od suda, a poslije je i umro. Na snimci je izrazio spremnost da svjedočenje koje je dao ponovi pred sudom u Osijeku", objašnjava Budak te dodaje da je to saslušanje, kao i neki drugi dokazi, odbijeno.

Ipak, Županijski sud je odlučio ne dopustiti snimku kao dokaz jer ispitivanje nije napravljeno pred istražnim sucem, nego opunomoćenikom Jadranke Reihl-Kir, što se protivi Zakonu o kaznenom postupku. Prema mišljenju Budaka, nema razloga da snimka u kojoj žrtva prepričava drukčiju verziju od ubojičine ne bude reproducirana na sudu.

"To je materijalni dokaz, amaterski snimak. Kod snimaka je bitno da ne budu zloporabljeni, tajno snimljeni, a na početku tog razgovora Tubić se predstavlja i daje svoj pristanak. Jedini razlog zašto smo ga snimili na taj način je taj što Državno odvjetništvo i policija nisu htjeli uzeti njegov iskaz", naglašava Budak.

"Da je Josip bio živ, napada na Tenju ne bi bilo"

Tubić tvrdi da Gudelj na kontrolnom punktu MUP-a gdje je pucao na njih, nije pokušao zaustaviti automobil, nego je ispucao pun spremnik kalašnjikova po automobilu bez upozorenja kada su mu se približili na desetak metara. "Netko u autu je rekao - pa ovaj će pucati", priča Tubić.

Nakon što je automobil izrešetan s 29 metaka, Tubić je uspio izaći iz njega. Odmah potom brutalno ga je pretukla skupina ljudi među kojima je bilo ljudi u vojnim odorama, ali i u civilnoj odjeći. Probudio se u bolnici, a liječnik mu je rekao kako je završio najprije u sali za vađenje organa, međutim jedan od doktora je primijetio da je pomaknuo prst  pa je završio na liječenju, pod lažnim imenom.

"To je bilo namješteno, ali ne iz Gudeljeve glave. On je to učinio, je li po nalogu ili svojom voljom - mislim da svojom voljom nije mogao, jer niti oca niti majku nitko mu nije dirao", kazao je Tubić, odgovarajući na pitanje je li netko od Gudeljeve obitelji u Tenji bio maltretiran tih dana, odnosno prije samog početka rata. Pristajući ponoviti sve pred sudom, Tubić u suzama govori da će to učiniti, jer je, kaže, volio Josipa Reihl Kira zbog toga što je bio "dobar čovjek koji je želio mir".

"Mi smo spriječili napad na Tenju tog dana, jer je 7. srpnja došao taj napad i onda su prvi ljudi poginuli u Tenji", priča Tubić, i dodaje "Da je Josip bio živ, napada ne bi bilo".

Žalost zbog propusta pravosuđa

Jadranka Reihl Kir smatra da je Državno odvjetništvo mlako postupilo i da je trebalo inzistirati na tome dokazu. S tim se ne slaže pravni stručnjak Krunoslav Olujić koji smatra da to svjedočenje "ima političku i povijesnu težinu, ali procesna valjanost je upitna i dvojbena te je zbog toga Županijski sud nije dopustio, a Vrhovni je sud mogao jedino potvrditi tu odluku".

"Preostaje za žaliti što pravosudna tijela za života Tubića nisu imala potrebu da provedu taj dokaz u valjanoj formi i da ga fiksiraju i očuvaju za valjane kaznene postupke"; navodi Olujić, dodajući kako ova snimka može poslužiti u razjašnjavanju motiva počinjena kaznenog djela, jer  "govori o sudionicima tog događaja, vremenu u kojemu je nastala i vremenu na koju se izjava odnosi", ali se mora potvrditi drugim dokazima.

Jedva indicija, nikako valjani dokaz

Jadranka Reihl Kira već 17 godina traži da se optužnica za ubojstvo njenog supruga, potpredsjednika tadašnjeg Izvršnog vijeća skupštine Općine Osijek Gorana Zobundžije i odbornika Općinske skupštine Milana Kneževića proširi na nalogodavce koje spominju svjedoci: Branimira Glavaša i Vladimira Šeksa. Upitali smo Olujića ima li u tom smislu ovaj videozapis ikakvu vrijednost.

"Policiji i DORH-u mogla bi u najboljem slučaju poslužiti tek kao indicija, ali ne kao valjani dokaz, jer predstavlja vrlo malo ili gotovo ništa", obrazlaže on, jer svjedočenje "nažalost nije dano u valjanoj formi. Moglo se to riješiti samo da je svjedočenje dano za primjerice novosadsku ili neku drugu televiziju", kaže Olujić. Upitan da predvidi ishod trećeg suđenja po redu za ova ubojstva, Olujić je ravnodušan.

Razvodnjavanje

U eventualni progon nalogodavaca ne vjeruje, najviše zbog skorog gašenja Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, kada će svi ratni zločini biti prepušteni hrvatskom pravosuđu, neopterećenom pritiscima izvana.

Ana Benačić
Foto: Slobodna Europa, snimka svjedočenja Mirka Tubića