U SVOJOJ rodnoj Siriji, Mohammed Kassim radio je kao električar, no budući da je svoj zanat izučio neformalno, nije imao dokumente kojima bi dokazao svoje obrazovanje. Sada, u svojoj novoj domovini, ovaj 30-godišnjak prolazi kroz obuku koju nikad dosad nije imao te je pritom plaćen od strane kompanije koja mu je obećala posao, kojim bi se od izbjeglice mogao izdignuti do pripadnika njemačke srednje klase. Program koji pomaže desecima tisuća izbjeglica da ponovno stanu na noge nije osmišljen za pridošlice koji su se u Njemačkoj našli bježeći od rata, ugnjetavanja i siromaštva. Njemački sustav naukovanja dio je gospodarskog sustava s korijenima još u srednjem vijeku, piše britanski dnevni list The Independent.

Budući da je stopa nezaposlenosti najniža u posljednjih 30 godina, mladi Nijemci izgubili su interes za strukovnim obrazovanjem. Kompanije se suočavaju s nedostatkom kvalificirane radne snage, što bi u konačnici moglo poremetiti njihov rast.

"Njemačko gospodarstvo treba kvalificirane radnike"

"Imamo prave razloge, ne samo one emocionalne i humanitarne, da pomognemo i usmjerimo izbjeglice u strukovno osposobljavanje. Njemačko gospodarstvo treba kvalificirane radnike", rekao je Günter Hirth, ekonomist u Gospodarskoj komori u Hannoveru u središnjoj Njemačkoj.

O tome je li te radnike moguće pronaći u izbjegličkoj populaciji možda ovisi odgovor na dva pitanja koja trenutačno najviše muče Njemačku. Može li zemlja integrirati golem broj tražitelja azila i može li gospodarstvo nastaviti rasti unatoč starenju domaćeg stanovništva? U oba slučaja indikacije su obećavajuće, ali prerano je za konačne zaključke.

Gotovo četiri godine nakon što je njemačka kancelarka Angela Merkel odlučila otvoriti vrata svoje zemlje velikom broju tražitelja azila, značajna većina od otprilike 1,5 milijuna pridošlica i dalje je izvan tržišta rada. Mnogi pohađaju obavezne tečajeve integracije i jezika. Gotovo 200.000 ih je registrirano kao nezaposleno. Ipak, nakon što je potrošila milijarde eura na prilagodbu izbjeglica, Njemačka počinje osjećati i neke dobitke.

Broj onih koji ili rade ili prolaze kroz programe osposobljavanja za rad je u porastu te je krajem 2018. godine iznosio 400.000. Od tog broja, njih 44.000 pohađa naukovanje. Takav tempo u skladu je s onim što su mnogi stručnjaci predvidjeli, čak je i malo ispred njihovih prognoza.

"Imamo dobro mjerilo za razvoj situacije i nakon tri i pol godine na dobrom smo putu", rekao je Hirth, koji je kao model naveo integraciju izbjeglica iz bivše Jugoslavije tijekom devedesetih godina. U njihovom slučaju, oko 80 posto radno sposobnih odraslih imalo je posao u roku od osam godina.

"Njemačka očajnički treba mlade pridošlice"

Ova generacija izbjeglica, kaže Hirth, uživa beneficije činjenice da Njemačka ima "idealno ekonomsko okruženje", sa stopom nezaposlenosti ispod pet posto. Njemačka, s druge strane, ima koristi od demografskog profila pridošlica, od kojih je oko 60 posto mlađe od 25 godina. "Stari ljudi nisu pošli u izbjeglištvo, nego mladi. To je sjajno za nas", naglasio je Hirth.

S obzirom na demografske trendove domaćeg stanovništva, Njemačka očajnički treba te mlade ljude.

"Ako Njemačka želi održati svoje gospodarsko blagostanje, treba nam otprilike pola milijuna imigranata svake godine. Moramo osigurati da naše društvo ostane mlado, zato što dramatično stari", rekao je Wolfgang Kaschuba, bivši direktor Instituta za istraživanje empirijske integracije i migracija u Berlinu.

Nije bilo lako uvesti pridošlice na tržište rada. Velika većina njih nije poznavala njemački jezik, koji je poznat po tome da ga nije lako naučiti, te je bila bez radnih vještina koje su tražile njemačke kompanije. Od onih koji rade, mnogi su prihvatili slabo plaćene poslove u restoranima, skladištima ili privremene i povremene poslove.

Sigmar Walbrecht, koji vodi projekte integracije radne snage u Hanoverskom izbjegličkom vijeću, pokušava uvjeriti izbjeglice da bi im bilo bolje obučiti se za poslove s višim kvalifikacijama, čak i ako bi privremeno bili slabije plaćeni. No privlačnost brze i jednostavne zarade je jaka.

"Oni su pod pritiskom. Moraju slati novac obiteljima koje su ostale kod kuće, a možda i ljudima uz čiju su pomoć došli ovdje. Žele svoje stanove. Teško im je objasniti da bi im dugoročno bilo puno bolje prihvatiti naukovanje", kaže Walbrecht.

Njemački sustav naukovanja ili šegrtovanja vuče porijeklo još od srednjovjekovnih cehova i smatra se modelom koji se proširio cijelim svijetom. Šegrti dijele svoje vrijeme između strukovne škole i obuke na radnom mjestu, često provodeći tri godine ili više svladavajući svoju profesiju. Sponzorira ih kompanija koja ulaže u njihovu vještinu i obično ih zaposli po završetku obuke.

Svake godine program stvara stotine tisuća majstora zanata i drugih stručnjaka koji prolaze rigorozan državni ispit. Stručnjaci kažu da su ovaj sustav i njegovi strogi standardi bili ključni u pretvaranju Njemačke u industrijsku velesilu. Mnogi mladi Nijemci odlučuju se zaobići tradicionalni put prema životu srednje klase i umjesto toga gravitiraju sveučilišnim diplomama. Prošle je godine jedna trećina njemačkih kompanija rekla kako je broj slobodnih mjesta za obuku najveći u posljednjih 20 godina.

"Radi se ratu za talente. Svi žele otići na studij i zaraditi mnogo novca. Nitko ne želi raditi u proizvodnji", kaže Melanie Fleig, koja nadgleda obuku za Clarios, jednog od najvećih svjetskih proizvođača baterija za vozila.

"Od izbjeglice do njemačkog inženjera"

Ali Alan Ramadan želi raditi u proizvodnji. Ovaj 32-godišnji izbjeglica iz Sirije svakog dana u 6:45 dolazi u proizvodni pogon u Hannoveru i uči zavarivati, lemiti i bušiti.

"Kod kuće sam volio sam popravljati stvari. To mi je bio hobi pa sam pomislio da bih to mogao pretvoriti u zanimanje", kaže Ramadan, koji je Siriju napustio zbog rata. Pokazao je toliko entuzijazma da je usmjeren u program koji uključuje još nekoliko godina obuke te bolje plaćeni posao kad završi.

"Od izbjeglice do njemačkog inženjera. To je cilj", kaže Fleig.

Ramadan, koji radi kao dobrovoljni vatrogasac u Hannoveru kad ne usavršava jedan od pet jezika koje govori ili kad ne uči matematiku ili fiziku online, priznaje da se izdvaja među izbjeglicama.

Mnoge neznanje njemačkog jezika sprečava da se posvete naukovanju. Konverzacijski njemački nije dovoljan. Potrebno je vladati tehničkim jezikom koji je specifičan za pojedina zanimanja.

"Mnogi žele ući u program, ali jezik je jako težak", kaže Ramadan.

Među drugim je faktorima koji ograničavaju sudjelovanje u obuci mogućnost da tražitelj azila bude deportiran. Malo je kompanija koje su spremne investirati u radnika koji je tek zatražio izbjeglički status i može biti odbijen. Njemačka je vlada poduzela određene korake kako bi ublažila tu zabrinutost pa je uvedeno takozvano pravilo 3-plus-2. Tražitelji azila kojima je odbijen zahtjev mogu ostati na obuci tri godine i potom raditi još najmanje dvije godine bez brige da će biti deportirani. Osim toga, dokumentirane vještine i radni staž mogu biti prednost kad ponovno zatraže dozvolu boravka.

U tehničkoj školi u hanoverskom predgrađu Garbsen 19-godišnji Sheraz Chaudry nada se da će status električarskog šegrta biti dovoljan da bi ostao u Njemačkoj. Njegove su usluge itekako tražene; manjak električara u Njemačkoj toliko je velik da klijenti čekaju tjednima kako bi došli do njih. U nešto manje od četiri godine otkako je došao iz rodnog Pakistana Chaudry je tečno naučio njemački, stekao njemačke prijatelje te je s kolegom Kassimom postao uzoran učenik kod njemačkog električara instruktora.

"Primjećujem njihovu žeđ za znanjem, a u ovim zanimanjima trebamo upravo to", kaže Harald Kühn, 59-godišnjak koji je kao električar radio po cijeloj Europi, a nakon što je prije nekoliko desetljeća i sam završio njemački program naukovanja.