DOK POJEDINI bacaju u smeće plaćene račune nakon nekoliko mjeseci, dio građana u svojim ladicama posjeduje kutiju ili fascikl u koje spremaju dokaze o plaćenim računima. Iako bi sustav evidencije trebao postojati i na drugoj strani kod pružatelja usluga, odgovornost je najčešće samo na potrošačima.

Prilikom plaćanja računa ponekad se dogode pogreške. Bilo da je riječ o pogrešno utipkanom broju modela plaćanja i poziva na broj ili je tvrtka krivo proknjižila račun, važno je imati dokaz o plaćanju kako račune ne biste duplo platili za istu uslugu. 

Godina dana za dimnjačarske usluge, a pet godina za kaznu za parking 

Upravo je čuvanje računa dobar način kako biste se poštedjeli potencijalnog dodatnog trošenja novca, ali ne treba sve račune čuvati desetke godina. Prema Zakonu o obveznim odnosima, zastara za račune, ovisno o njihovoj namjeni, nastaje za godinu, tri, pet, šest ili pak deset godina kad se radi o ovrsi ili obvezi koja je nastala pravomoćnom sudskom odlukom. 

Godinu dana potrebno je čuvati dokaze o plaćanju režija koje se odnose na električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, telefon, internet i mobitel. U to ulazi i čistoća, pristojba HRT-a, isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Prema Zakonu potrebno je čuvati i račune dimnjačarske usluge. 

Nešto duže, odnosno tri godine, potrebno je čuvati račune komunalne i grobne naknade, pričuve, dopunskog zdravstvenog osiguranja i naknade štete. Ako ste podstanari, dokaze o plaćenom najmu potrebno je sačuvati unazad tri godine iako u tom trenutku više možda i ne živite u tom stanu. 

Od dana dospijeća računa pet godina unatrag može se naplatiti kazna za parking i ugovori o životnom osiguranju, a šest godina porezna obveza nakon čega na snagu stupa zastara i potrošač ih više nije dužan platiti iako nema potvrdu o plaćanju. 

HRT tražio da plate pristojbu za koju je nastupila zastara

Nakon što nastupi zastara, druga strana se više ne može naplatiti od potrošača. No predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević upozorila je kako zastara ne stupa automatski na snagu. 

"Potrošači se uvijek moraju pozvati na zastaru jer se ona ne provodi po službenoj dužnosti. Nas ljudi često zovu i kažu kako su ponovno platili račun jer nisu sačuvali dokaz o plaćanju ne znajući da je to već otišlo u zastaru. U tom slučaju potrošač nije trebao imati sačuvan račun, već je trebao znati da je nastupila zastara i pozvati se na istu", kazala nam je Knežević. 

Upravo su jedan takav problem, govori nam, imali prije nekoliko tjedana. Veliki broj potrošača požalio im se na dopise od odvjetničkih ureda u kojima su im se obraćali kao opunomoćenici HRT-a te ih obavještavali o nepodmirenim dugovanjima. 

"Pisalo je kako sukladno poslovnim knjigama i izdanim rješenjima o ovrsi imaju nepodmirena dugovanja. HRT im je nudio mogućnost izvansudske nagodbe jednokratne otplate, obročne otplate, kao i umanjenje ukupnog duga utvrđen ovršnim rješenjem. 

Potrošače su pozivali da se jave na ponuđeni telefonski broj, e-mail ili da osobnu dođu u njihov ured", ispričala je Knežević te dodala kako su se potrošači imali pravo pozvati na zastaru jer se radilo o potraživanjima iz 2003. do 2011. godine. 

"Stoga upozoravamo sve potrošače koji su ovakav dopis dobili da od odvjetničkih ureda zatraže točan ispis potraživanja - koliki je iznos, za koje razdoblje i po kojoj osnovi. To treba tražiti pisanim putem, poštom preporučeno s povratnicom ili e-mailom.

Nakon što dobiju takav ispis dugovanja, potrošači trebaju uložiti prigovor i pozvati se na zastaru. Sukladno odredbi članka 232. Zakona o obveznim odnosima zastara za HRT pristojbu je godinu dana, a zastara za ovršna rješenja je 10 godina (članak 233. istog Zakona)."

Dodaje kako su ih građani upozorili da HRT šalje dopise na imena osoba koje su odavno pokojne. "Očito je da su i HRT i odvjetnički uredi propustili rokove u kojima su mogli naplatiti dug pa sad pokušavaju namamiti potrošače da uplate bilo što i tako prekinu zastaru."

Ni sud ne treba paziti na zastaru, odgovornost je isključivo na potrošačima

Je li neki račun otišao u zastaru, potrošače neće upozoriti davatelji usluga niti su to zakonski dužni napraviti. Već će, kao i na primjeru HRT-a, od potrošača potraživati dugovanja iako su trebala biti u zastari. 

"Mi smo tražili da se to uvrsti u Zakon, međutim to se nije dogodilo. Davatelji javnih usluga, kao ni sudovi, nisu dužni voditi računa o zastari. Možete dobiti neki račun star 20 godina i ako potrošač ne prigovori za zastaru, sud će presuditi da potrošač mora platiti. Tada ćete dobiti još kamate i ostale troškove što znači da neće biti malen već dosta veliki iznos koji u pravilu zbog zastare niste dužni platiti", objasnila je. 

Sve veći broj građana u posljednje vrijeme, posebice mlađa populacija, račune plaća putem mobilnog bankarstva. Pomoću aplikacije može se doći do dokaza o plaćenom računu. Knežević ističe kako potrošači u tom slučaju ne trebaju čuvati papirnate račune. Iste im, dodaje, može dostaviti i banka koja je dužna sve čuvati deset godina.