ZA CLAYA SCROGGINSA propovijed na Zoomu nikad nije dolazila u obzir. Kao glavni pastor crkve Buckhead u Atlanti navikao je na službu pred auditorijem u kojem je bilo 3000 mjesta, sa živom glazbom i velikim ekranom za ljude u pozadini. Ali Božji su planovi često misteriozni pa je Scroggins sa službom nastavio online nakon što su ga gradske vlasti u Atlanti natjerale da zatvori crkvu u proljeće prošle godine.

"Isus nas je pozvao da volimo svoje bližnje, a najveći izraz ljubavi koji smo mogli pokazati je nastaviti s virtualnim susretima", rekao je Scroggins za Wired.

Tako je i bilo. Nedjeljne mise prenose se uživo na crkvenom kanalu na YouTubeu i župljani ih mogu pogledati bilo kada. Proučavanje Biblije i sastanci u malim skupinama preseljeni su na Zoom. Scroggins je čak uspio sačuvati i spontane susrete u predvorju crkve, pokrenuvši videochat za neke događaje.

Donacije kao sav operativni prihod crkve ostaju iste, samo se prikupljaju digitalno. U crkvi Buckhead virtualno bogoslužje ide toliko dobro da bi ponešto od toga moglo postati trajno. Ali nije svaka crkvena zajednica tako blagoslovljena, piše Wired.

45 posto Amerikanaca redovno pohađa vjerske službe

Mnogim je bogomoljama covid-19 srušio tradicije i ispraznio vjerske prostore. Oko 45 posto Amerikanaca redovno pohađa vjerske službe, većinom u kršćanskim crkvama kao što je Buckhead. Tako je barem bilo do prošlog proljeća. Potom su lockdowni nagnali crkvene zajednice da svoju službu nastave online, slično kao i škole i poduzeća.

Neki poput Buckheada bili su dobro pripremljeni te su uz odgovarajuće resurse i tehnološko znanje zadržali vjernike i milodare kroz cijelu godinu. Druge su se crkve našle u problemima, s mukom su virtualno dolazile do svojih vjernika i suočile se sa smanjenjem proračuna, otpuštanjima i prijetnjom bankrota ili čak trajnog zatvaranja. Nakon gotovo godinu dana pandemije, njene posljedice po religijski život, kao i na druge aspekte američkog društva, izgledaju neravnomjerno raspodijeljene. Velike i uspješne crkve i dalje dobro posluju, ali neke sve više zaostaju.

"Digitalna podjela među crkvama odražava digitalnu podjelu općenito u američkom društvu", kaže Mark Chaves, teolog sa sveučilišta Duke i ravnatelj Nacionalne kongregacijske studije, koja prati religijske skupine u SAD-u od 1998. godine.

Crkve s manje digitalne nazočnosti obično se nalaze u ruralnim područjima. Njihova je pastva obično starija, nižeg dohotka i afroamerička.

Te demografske skupine također imaju slabiji pristup širokopojasnom internetu, a nesrazmjerno su pogođene pandemijom, kako zdravstveno tako i ekonomski. Isto se dogodilo i crkvama.

Anketa LifeWay Researcha, koji se fokusira na kršćanske vjerske zajednice, pokazala je da su bjelački svećenici prošle godine češće prijavljivali bolju situaciju nego što se moglo očekivati.

Nasuprot tome, afroamerički pastori češće su otkrivali da je pandemijska ekonomija vrlo negativno utjecala na njihove crkve. Crkve često posluju bez dobiti pa pandemijski utjecaji mogu imati dugoročne posljedice. LifeWay Research otkriva da je mali postotak crkava morao smanjiti svoj rad, ukinuti nedjeljni vjeronauk i programe molitvenih skupina ili otpuštati osoblje. Afroamerički svećenici češće su smanjivali plaće osoblju ili ukidali radna mjesta. Chaves kaže kako su crkve koje su sporo prihvaćale tehnologiju obično imale manje resursa pa su nerado trošile novac na live streaming. No otpor tehnologiji može biti i kulturološki.

"Ponekad postoje tenzije u institucijama koje su temeljene na tradiciji. Ako u Bilbiji piše da darove treba prinijeti oltaru, o kakvim digitalnim plaćanjima onda govorimo?" kaže Walle Mafolasire, osnivač i direktor Givelifyja, startupa za ubiranje digitalne desetine, dodajući kako je pandemija mnogo toga promijenila te kako danas Zoom postaje oltar.

Početkom 2020. godine, oko pola američkih crkava koristilo je uslugu digitalne platforme poput Givelifyja. Platforme poput ove razdvajaju milodare od dolazaka u crkve i omogućavaju ljudima da daju periodične donacije, što crkvama olakšava planiranje prihoda. Pandemija je uvelike ubrzala prihvaćanje ovakvih digitalnih opcija pa se do travnja tome okrenula još trećina crkava koja to još nije imala.

Trećina vjerskih zajednica prijavila porast donacija tijekom pandemije

Givelify kaže kako bilježi eksploziju novih korisnika te da je bruto iznos donacija crkvama ostao stabilan tijekom pandemije (iako se posljednjih mjeseci broj darivatelja ponešto smanjio).

Kompanija je također otkrila da je jedna trećina vjerskih zajednica prijavila porast donacija tijekom pandemije, posebice one s većom digitalnom prisutnošću.

Crkve s YouTube kanalima, profilima na Instagramu i istaknutim web stranicama imaju 533 posto više milodara od onih koje to nemaju.

Ovakva tehnologija može pomoći svim crkvama, ali posebno je pomogla nekim manjim ruralnim crkvama, koje su bile posebno ranjive u pandemiji.

Prva baptistička crkva Reeltown, u gradiću Notasulgi u američkoj saveznoj državi Alabami, ima web stranicu i profil na Facebooku i svoju službu obavlja na zastarjeli način, otkriva tajnica crkve Sarah Jones. Prošle godine, ova je crkva češće emitirala mise na Facebook Liveu jer nije bilo epidemiološki sigurno da se okupi 200 župljana.

Digitalni milodar

Crkva je također još krajem 2019. pristupila usluzi digitalnog milodara pod nazivom Pushpay, što se brzo isplatilo. Unatoč tome što mjesecima nitko nije ušao u Prvu baptističku crkvu Reeltown, milodari su ostali konzistentni.

"Većina crkava naše veličine iskusila je smanjene primitke i zbog toga zaista trpjela, ali mi nismo", govori Jones za Wired.

Pushpay kaže da su crkve koje su ove godine prihvatile njihovu uslugu imale čak 500.000 dolara više milodara.

"To znači da je pola milijuna dolara negdje stajalo, ali ljudi su počeli uplaćivati kad su shvatili da to mogu učiniti i preko mobitela", kaže Troy Pollock iz Pushpaya.

Kompanija svoju platformu za plaćanje vidi kao početni proizvod koji će crkve približiti tehnološkim rješenjima. Upravo se to dogodilo u Prvoj baptističkoj crkvi Reeltown.

Iako se crkva, kako kaže Jones, još uvijek vodi "olovkom i papirom", istražuju se novi načini za uvođenje tehnologije u službu. Krajem prošle godine crkva je počela koristiti Pushpayevu dodatnu funkciju kako bi bilješke s propovijedi i molitvene kartice poslala vjernicima. Crkvama koje okupljaju više ljudi i imaju kompleksnije potrebe Pushpay nudi "sustav upravljanja crkvom", koji na temelju Salesforceovog softvera čuva podatke o župljanima. Ova usluga pomaže crkvama da nježno potiču vjernike da budu aktivniji, od dolazaka na nedjeljne mise do volontiranja i poučavanja na satovima Biblije.

Nove tehnologije u vjerskom sektoru

U vjerskom sektoru ubrzano uvođenje novih tehnologija može dovesti do ogromnih promjena. Ostale industrije, poput medija i maloprodaje, transformirale su se postupnim prelaskom na online način pa danas novac, utjecaj i pažnju imaju malobrojni dobitnici, često nauštrb manjih igrača. Neki vjeruju da bi i crkve mogle doživjeti slično.

"Imat ćemo 40 najboljih propovjednika koje će svi slušati, a obični propovjednici se neće moći nositi s njima. To ne znači da se neće pojaviti više tržišnih niša. Ljudi će i dalje željeti čuti poruku pastora koji poznaje njihovu zajednicu na mikrokontekstualnoj razini. Dakle, željet će čuti kako ono što se dogodilo u njihovoj okolini utječe na njihov odnos i promišljanje Boga", kaže William Vanderbloemen, osnivač Vanderbloemen Search Groupa.

Mafolasire iz Givelifya naziva to "doživljavanjem vjere na način Amazona". Ljudi možda još uvijek dolaze u lokalnu crkvu, ali također često gledaju i prema drugim crkvama i u mnogim slučajevima daju im novac. U prošlih godinu dana, oko 20 posto Givelifyjevih donatora uplaćivalo je novac više nego jednoj vjerskoj organizaciji. Prema Mafolasireu, to ukazuje da će napredovati one crkve koje mogu povećati svoju nazočnost na internetu i privući nove ljude s interneta.

Chavez iz Nacionalne kongregacijske studije kaže da je prerano znati hoće li ova godina imati dugotrajan utjecaj na bogoslužja te kakav će taj utjecaj biti: "Dolasci na bogoslužja opadaju već desetljećima. Hoćemo li dočekati da online sudjelovanje u vjerskim službama bude sveprisutno? Ili ćemo zaista svjedočiti sudjelovanju većeg broja ljudi?"

Neka istraživanja ukazuju da se vjernici žele vratiti u crkve, odnosno da ne žele nastaviti s online bogoslužjima. Iako se manje zajednice, kao što je Prva baptistička crkva Reeltown, vjerojatno neće vratiti prijenosima misa na Facebook Liveu, druge crkve mogle bi se pronaći u hibridnim modelima, pri čemu neki ljudi dolaze na mise, a drugi ih prate na računalima.

U crkvi Buckhead, nedjeljne mise i dalje će biti online sve dok se vjernici ne budu mogli normalno okupiti. Pastor Scroggins ne voli propovijedati preko Zooma, ali podsjeća na biblijski citat (2 Ivan, 1:12): "Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna." Prema Scrogginsu, ovaj citat obuhvaća bit pandemijske propovijedi.

"Mislim da Ivan govori kako je najcjelovitiji oblik komunikacije onaj licem u lice. Ali to nije uvijek moguće", zaključuje Scroggins za Wired.