U SIJEČNJU su mali ulagači s Reddita ozbiljno zaratili s Wall Streetom, no samo pola godine kasnije suradnja dviju suprotstavljenih strana najednom - cvjeta. Perspektivna simbioza usisava višak ponude na tržištu i lansirala je cijene urana do najviše razine u posljednjih devet godina, dovodeći tradicionalne kupce (nuklearne elektrane) u nezgodnu poziciju.

Od početka ove godine pa sve tamo negdje do sredine kolovoza grafikon kretanja cijene urana nije nudio previše uzbuđenja, a onda je uslijedio krš i lom: u svega mjesec dana cijena je vrtoglavo porasla nadomak okruglih 50 dolara po funti (1 lb = 0.45 kg), a uran se praktički preko noći pretvorio u zvijezdu tržišta roba. Grafikon kretanja cijene radioaktivne rude zaista izgleda impresivno.

Zašto se ekipa loži na uran?

Realiziranih 60% rasta u nepunih devet mjeseci više je nego solidna izvedba: bolje od većine sirovina i roba kojima se trguje na tržištima širom svijeta i puno bolje od dionica (S&P 500 trenutno bilježi rast od 20%). A onda opet, skok cijene još se uvijek ne može usporediti s najvećim ovogodišnjim hitovima financijskih tržišta, mem-izdanjima poput GameStopa i AMC Entertainmenta, koja u ovoj godini bilježe četveroznamenkasti rast cijene dionica.

Razlog zbog kojeg se ekipa s kontroverzne Reddit grupe WallStreetBets, gurnuvši u orbitu spomenuti tandem dionica (i još štošta toga), ipak loži na uran (uz već prepoznatljivi poklič "to the Moon!") je potencijal rasta koji je, opet, najlakše objasniti - grafikonom.

Nakon čega stvari postaju puno jasnije. Kao što je vidljivo iz grafikona, cijena urana još je u drugoj polovici 2007. godine zaglibila u dugoročno negativnom trendu, a jedina ozbiljnija pozitivna epizoda naprasno je prekinuta tragedijom u Fukushimi u ožujku 2011. godine, koja je nuklearnu energiju dovela na zao glas. Japan, a potom i još neke zemlje privremeno su obustavile rad nuklearnih postrojenja za proizvodnju električne energije, a rapidan pad potražnje u iduće je tri godine cijenu ključne sirovine doslovno - prepolovio.

Upravo o oporavku i dugoročnom potencijalu rasta govori inicijalni post u grupi WallStreetBets, oslanjajući se na uobičajenu izmjenu ciklusa svojstvenu tržištima roba. Premda autor posta govori o neformalnom kartelu koji navodno orkestrira ponudom urana na tržištu (nešto poput OPEC-a na tržištu nafte), korigirajući mehanizam koji pokušava uspostaviti ravnotežu između ponude i potražnje ne mora se temeljiti ni na kakvoj uroti.

Potencijal rasta doima se - ogromnim

Proizvođači naprosto pokušavaju kapitalizirati pozitivan trend cijena povećanjem proizvodnih kapaciteta, zbog čega se ponuda u uvjetima rasta cijene postupno povećava, gurajući tržište do točke zasićenja (2007. godina). Budući da potražnja nije u stanju apsorbirati povećanu ponudu, neravnoteža obično ima za posljedicu pad cijena na koji proizvođači odgovaraju smanjenjem proizvodnje (troškova). Cijeli proces traje godinama jer je riječ o kapitalnim projektima (u ovom slučaju rudnicima) koje nije nimalo jednostavno otvoriti (ni zatvoriti). Takvom korektivnom mehanizmu trebalo je cijelo jedno desetljeće da ukloni višak ponude na tržištu urana, stvarajući uvjete za stabilizaciju cijena (i temelj pozitivnog trenda). Sve to nazire se iz priloženog grafikona, a u usporedbi s vrhuncem iz 2007. godine (140 dolara), potencijal rasta doima se - ogromnim.

Nije ni čudo da špekulanti zadovoljno trljaju ruke dok je pozitivan trend još uvijek u povojima (premda je cijena već sad na najvišoj razini u posljednjih devet godina!).

S druge strane se polako pomalja trend rastuće potražnje: nuklearna energija se postupno oslobađa stigme zarađene havarijom u Fukushimi, a svijest o klimatskim promjenama u prvi plan gura imperativ zelene energije i eliminaciju fosilnih goriva. Najčešće se, naravno, spominju obnovljivi izvori energije (sunce i vjetar), ali većina zemalja ni ne pomišlja riješiti se nuklearne komponente, koja ne ovisi o vremenskim (ne)prilikama i ima beznačajan karbonski otisak.

Prema podacima World Nuclear Association, ukupni kapaciteti nuklearki širom svijeta trebali bi se tijekom idućih šest godina uvećati za dodatna 52 teravata (više od 40% otpada na Indiju i Kinu). Isti izvor procjenjuje kako bi se potražnja na krilima zelene tranzicije (čak i Japan najavljuje ponovno pokretanje nuklearki) do 2030. godine mogla povećati za otprilike 40 milijuna funti godišnje. Zbog svega navedenog tržište karakterizira, kako to mnogi promatrači vole navesti, strukturalni deficit (procjene variraju od 5 do 30 milijuna funti godišnje), jedan od ključnih preduvjeta za eksploziju pozitivnog trenda.

Za razliku od dionica, trgovina robama bitno je kompliciranija. Uranom se trguje na spot i terminskom tržištu (Chicago Mercantile Exchange). Ono prvo odmah u startu otpada: niti je legalno (držati uran u vlastitoj garaži) niti bi se našao proizvođač koji bi nadobudnom fanatiku WallStreetBetsa prodao uran. Postojeći terminski ugovor na uran je "financially settled", što znači da prodavatelj po isteku ugovora kupcu neće isporučiti vagon urana, nego će klirinška kuća po dospijeću ugovora obračunati razliku (između kupovne i prodajne cijene) i kapital preseliti s gubitničke na dobitničku poziciju. Zato trgovina CME terminskim ugovorima predstavlja tek pasivnu okladu i nimalo ne mijenja odnos ponude i potražnje na tržištu. Usto, samo jedan ugovor težak je 250 funti urana, a trgovina se odvija gotovo isključivo među velikim igračima.

Kaos na tržištu

Nije, dakle, WSB ekipa navalila na uran, već su u ovom slučaju prepoznali katalizatora promjena i našli drugu, puno ozbiljniju ekipu, koja je još ranije uočila povoljne fundamente i pokrenula - investicijski fond. I zato sada imamo priliku vidjeti bitno drukčiji odnos snaga: za razliku od siječanjske mem-epizode, koju je obilježio sukob malih (Reddit WSB) i velikih "short seller" igrača (Melvin Capital), ovu priču obilježava kolaboracija s Wall Streetom.

Ključan faktor te suradnje je Sprott, kanadsko društvo za upravljanje investicijskim fondovima koje kontrolira aktivom od oko 19 milijardi (američkih, ne kanadskih!) dolara, mahom vezanom uz sektor rudarstva. Njihov Sprott Physical Uranium Trust je zatvoreni investicijski fond nastao preuzimanjem Uranium Participationa i, poput brojnih sličnih pothvata, ima vrlo jednostavan cilj - kupiti sirovinu na spot tržištu. Ali za razliku od konvencionalnih fondova, koji u sefovima drže zlato, srebro i ine plemenite metale, Sprott kupuje uran. I pohranjuje ga u odgovarajućim skladištima (Kanada, Francuska, SAD), čekajući, naravno, povoljan trenutak da se tog urana po bitno višoj cijeni - riješi. Ideja nije posve nova: 2018. godine se na burzi u Londonu pojavio Yellow Cake, koji je pokušao nešto slično, ali uz puno manje pompe. Prema dostupnim podacima, Yellow Cake (naziv za uran u slengu) u skladištima trenutno drži oko 16 milijuna funti urana.

Sprott Physical Uranium Trust se na burzi pojavio prije samo dva mjeseca, a rezultat ste mogli vidjeti na prva dva grafikona. Dosad je ugrabio oko 26 milijuna funti (oko 12 tisuća tona) urana (točnije, ruda pod nazivom triuran-oktaoksid i uran-heksafluorid koje se kriju iza formula U3O8 i UF6). Ilustracije radi, ta količina je ekvivalentna godišnjoj potrošnji francuskih nuklearki (čak 70% proizvodnje električne energije u Francuskoj dolazi iz nuklearnih postrojenja!) i predstavlja nešto manje od 15% ukupne godišnje potrošnje na globalnoj razini. A to objašnjava zašto je Sprott posijao pravi kaos na tržištu, usisavajući ponudu i pokušavajući tržište stjerati u kut (cornering the market), kao što su to nekoć davno braća Hunt pokušala sa srebrom ili Yasuo Hamanaka s bakrom.

Za sada im, čini se, to polazi za rukom jer kupci hrle na tržište kako bi osigurali dovoljne količine sirovine za normalan rad, produbljujući jaz između ponude i potražnje, koji se potom pretače u pozitivan trend cijena. A kada cijena terminskog ugovora s najbližim rokom dospijeća drastično odudara od ugovora s daljim rokovima isporuke, onda s popriličnom sigurnošću možete pretpostaviti da na spot tržištu vlada - panika.

U cijeloj priči su mali igrači s Reddita grupa od neprocjenjivog značaja za Sprott. Naime, konvencionalna oklada na rast cijene urana podrazumijeva kupnju dionica nekog od proizvođača (kanadski Cameco ili australski konglomerati BHP i Rio Tinto) ili nekog ETF-a s koncentriranim portfeljem rudarskih kompanija.

U tom slučaju eventualni rast cijena urana trebao bi rezultirati bitno boljim poslovnim rezultatima proizvođača, koji bi opravdali i rast cijene dionica. I doista, Robinhood je vjerojatno poslužio za već prokušani recept masovne kupnje opcija, od čega je dosad najviše koristi imao Cameco, jedan od najvećih svjetskih proizvođača urana i omiljena meta kupaca.

Upravo je Cameco posljednjih dana jedan od najtraženijih tickera u grupi WallStreetBets, a o velikoj popularnosti urana na Redditu svjedoči i činjenica da je nedavno izniknuo i svojevrsni spin-off, grupa UraniumSqueeze (očita aluzija na siječanjski mem-kaos).

Sprott zasad puno brže kupuje zalihe urana nego što proizvođači mogu namiriti manjak na tržištu

No kupnja dionica Sprott Physical Uranium Trusta osobito je potentan model - njime se zatvara začarani krug u kojem jedna komponenta zapravo hrani onu drugu (i obrnuto). Proces je započeo nakon što je Sprott prikupljenim kapitalom ugrabio određenu količinu urana. To je bilo dovoljno da potakne rast cijene sirovine, zbog čega onda raste i cijena dionica Sprotta jer je aktiva fonda sastavljena isključivo od urana i nešto malo gotovine (u brojniku je tržišta vrijednost urana koja raste, a u nazivniku fiksni broj emitiranih dionica koji stagnira). Pozitivan pomak dionica privlači nove kupce, a narasle apetite investitora Sprott pokušava namiriti plasmanom novih dionica, reciklirajući svježi kapital kupnjom novih količina urana i na taj način izvlači još veću količinu sirovine s tržišta.

Zainteresiranih ulagača (spremnih na kupnju dionica Sprott Physical Uranium Trusta) ne manjka dok god cijena urana raste, a cijena urana raste dok god ima kupaca za dionice SPUT-a jer netom prikupljeni kapital Sprott promptno konvertira u nove zalihe urana, gurajući cijene uzlaznom putanjom. Zanimljiva kvaka 22 zapravo označava potragu za ekvilibrijem na tržištu, ali Sprott zasad puno brže kupuje zalihe urana nego što proizvođači mogu namiriti manjak na tržištu i uravnotežiti odnos ponude i potražnje. I što je još važnije, svojevrsno partnerstvo s malim, Reddit investitorima, čija je upornost već ušla u legendu (vidi GameStop i AMC), na neki je način jamstvo da će se šoping na tržištu nastaviti - Sprott nudi svu potrebnu logistiku i infrastrukturu, a mali investitori kontinuirani dotok svježeg kapitala.

Kako je u protekla dva mjeseca izgledao taj ples, najbolje oslikava kretanje cijene dionica u odnosu na neto imovinu fonda (NAV iliti net asset value), koja trenutno iznosi 1.4 milijarde dolara - pozitivna razlika (premija) između tržišne vrijednosti dionice i NAV-a po dionici odražava uvjerenje ulagača kako će imovina fonda u budućnosti vrijediti više (diskont sugerira suprotan scenarij). Pritom valja naglasiti da su u slučaju investicijskih fondova premija ili diskont uobičajena pojava, ali je u pravilu riječ o vrlo skromnim odstupanjima podložnima arbitraži koja se vrlo brzo korigiraju.

Premija u slučaju Sprotta, prikazana na lijevoj skali (na desnoj je cijena dionica), ni uz najbolju volju se ne može nazvati uobičajenom (u prosjeku je bila viša od 5%). Dionice SPUT-a kotiraju u Kanadi i SAD-u, pa su lako dostupne američkim ulagačima. Zasad ne i preko Robinhood platforme, omiljenog alata Reddit sljedbe, ali ih je zato moguće kupiti preko etabliranih brokerskih kuća kao što su Charles Schwab i TD Ameritrade. Istodobno, Sprott već najavljuje plasman novih dionica u iznosu do milijarde dolara, obilato koristeći povoljne okolnosti.

Da ne bi bilo zabune, ovo nije igra u kojoj sudjeluju samo mali igrači. Baš kao i tijekom siječanjske mem-epizode, trendu su se, tvrdi John Ciampaglia, prvi čovjek Sprott Asset Managementa, prištekali i brojni hedge fondovi. Kupaca je pregršt, a analitičari Bank of America procjenjuju kako je potrebno barem šest mjeseci da se značajniji rast proizvodnje pojavi na tržištu.

Međutim, rudarske kompanije igraju na sigurno i sklone su povećanju proizvodnje tek ako uspiju sklopiti dugoročne ugovore koji im jamče veću isporuku i u budućnosti. Zbog toga Sprott nema nimalo lagan zadatak: fond je pokupio viškove na spot tržištu, no da bi osigurao nastavak pozitivnog trenda, to mora raditi i idućih godina, sve dok ne natjera proizvođače na nove investicije i nove proizvodne projekte.

Fenomen zelene tranzicije mu nedvojbeno ide u prilog, a na malom i učmalom tržištu, gdje obično operiraju samo rudari i nuklearke, stiskanje (squeeze) je puno lakše izvesti.

Osobito ako na svojoj strani imate fanatične ulagače s Reddita.